Cistoisosporijaza je crijevna bolest koju uzrokuje parazit što se širi kontaminiranom hranom i vodom. Iako je kod zdravih blaga i prolazna, za ljude s oslabljenim imunitetom može biti ozbiljna prijetnja.
Cistoisosporijaza, ranije poznata kao izosporijaza, crijevna je infekcija uzrokovana parazitom Cystoisospora belli. Najčešća je u tropskim i suptropskim krajevima, no zbog putovanja se javlja diljem svijeta. Do zaraze dolazi konzumacijom hrane ili vode zagađene izmetom koji sadrži zrele oociste parazita. Jednom u organizmu, parazit napada stanice tankog crijeva i uzrokuje probavne tegobe.
Grčevi u trbuhu, mučnina, gubitak apetita
Nakon inkubacije od otprilike tjedan dana, javlja se nagli, vodenasti proljev bez krvi. Prate ga grčevi u trbuhu, mučnina, gubitak apetita i ponekad blaga temperatura. Zbog intenzivnog gubitka tekućine, produljena infekcija može dovesti do dehidracije, poremećaja elektrolita, gubitka tjelesne težine te loše apsorpcije hranjivih tvari, poznate kao malapsorpcija.
Kod zdravih osoba infekcija je uglavnom samoograničavajuća i prolazi unutar nekoliko tjedana. No, za osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, poput pacijenata s HIV-om ili primatelja organa, cistoisosporijaza može postati kronična, iscrpljujuća bolest.
Težina bolesti ovisi o stanju imuniteta. Kod zdravih osoba infekcija je uglavnom samoograničavajuća i prolazi unutar nekoliko tjedana. No, za osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, poput pacijenata s HIV-om ili primatelja organa, cistoisosporijaza može postati kronična, iscrpljujuća bolest. Kod njih infekcija traje mjesecima, uzrokujući tešku pothranjenost i životno opasne komplikacije.
Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom uzorka stolice u potrazi za oocistama parazita. Dijagnostika je složena jer se oociste izlučuju povremeno, pa negativan nalaz ne isključuje infekciju. Stoga je često potrebno analizirati tri ili više uzoraka prikupljenih kroz nekoliko dana. U dijagnostici pomažu posebne tehnike bojenja, a koristan trag je i povišen broj eozinofila u krvnoj slici.
Liječenje i prevencija
Kod zdravih osoba s blagim simptomima obično je dovoljna nadoknada tekućine. No, kod teških ili dugotrajnih slučajeva, a osobito kod imunokompromitiranih, nužni su antibiotici. Uz lijekove, ključna je i potporna njega koja uključuje rehidraciju i nadoknadu elektrolita.Kod imunokompromitiranih pacijenata postoji visok rizik od povrata bolesti, čak i do 50 posto. Zato se nakon liječenja akutne infekcije preporučuje dugotrajna profilaksa niskim dozama antibiotika. Ova preventivna mjera nastavlja se sve dok se imunitet pacijenta ne oporavi, što se kod osoba s HIV-om prati porastom broja CD4 stanica.
Rizik od prijenosa izravnim kontaktom malen, a glavna opasnost dolazi od konzumacije kontaminirane hrane ili vode koja je stajala dovoljno dugo da parazit sazrije.
Cistoisosporijaza se ne smatra visoko zaraznom u smislu izravnog prijenosa s čovjeka na čovjeka. Razlog je životni ciklus parazita: oociste koje se izlučuju stolicom nisu odmah infektivne. Potrebno im je dan ili dva u vanjskom okruženju da sazriju. Zbog toga je rizik od prijenosa izravnim kontaktom malen, a glavna opasnost dolazi od konzumacije kontaminirane hrane ili vode koja je stajala dovoljno dugo da parazit sazrije.
Prevencija se svodi na dobre higijenske navike. Temeljito pranje ruku sapunom i vodom je ključno nakon korištenja toaleta i prije rukovanja hranom. Na putovanjima u rizična područja treba izbjegavati vodu iz slavine, led te neoguljeno voće i sirovo povrće. Preporučuje se piti flaširanu ili prokuhanu vodu, a termička obrada hrane uništava parazita. ( Ordinacija.hr )
