Gubitak osjeta mirisa, medicinski poznat kao anosmija, pogađa milijune ljudi i nije samo nemogućnost uživanja u mirisima. To je stanje koje nosi ozbiljne rizike za sigurnost, duboko utječe na mentalno zdravlje i mijenja način na koji doživljavamo hranu i svijet oko sebe.
Potpuni gubitak osjeta njuha, stanje koje je pandemija COVID-19 iznenada stavila u središte pozornosti, puno je više od pukog estetskog problema. Anosmija, kako se stručno naziva, može biti privremena ili trajna, a njezine posljedice prodiru u gotovo svaki aspekt svakodnevnog života. Iako se dugo smatralo zanemarenim osjetilom, njuh je ključan za našu percepciju okusa, regulaciju apetita, ali i kao prva linija obrane od opasnosti poput dima, curenja plina ili pokvarene hrane. Osjećaj mirisa duboko je isprepleten s našim emocionalnim centrom u mozgu, povezujući nas sa sjećanjima i ljudima na način koji nijedno drugo osjetilo ne može. Zbog toga njegov nestanak često vodi u osjećaj izolacije, anksioznosti, pa čak i depresije. Procjenjuje se da između pet i dvadeset posto opće populacije pati od nekog oblika poremećaja njuha, no mnogi to stanje ne prijavljuju liječniku, smatrajući ga manjim problemom s kojim se moraju naučiti živjeti.
Trajni gubitak
Uzroci anosmije su raznoliki, a najčešće se kriju u upalnim i opstruktivnim stanjima dišnih puteva. Obična prehlada, gripa, alergijski rinitis ili kronična upala sinusa mogu uzrokovati oticanje nosne sluznice, čime se fizički blokira put mirisnim molekulama do olfaktornih receptora smještenih visoko u nosnoj šupljini. U tim slučajevima, gubitak njuha je najčešće privremen i povlači se s nestankom osnovne bolesti. Nosni polipi, benigne izrasline na sluznici, također mogu stvoriti mehaničku prepreku. Međutim, jedan od značajnih uzroka, koji može dovesti do dugotrajnijeg ili trajnog gubitka, jest traumatska ozljeda glave. Udarac može oštetiti ili presjeći fine njušne živce koji prolaze kroz tanku kost na bazi lubanje, prekidajući tako izravnu vezu između nosa i mozga. Prognoza oporavka tada ovisi o težini ozljede, a povratak funkcije, ako do njega i dođe, može biti postupan i nepotpun.
Ono što anosmiju čini posebno podmuklom jest činjenica da može biti rani, suptilni vjesnik ozbiljnih neuroloških bolesti. Istraživanja su pokazala da se gubitak osjeta njuha može pojaviti godinama, pa čak i desetljećima, prije motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti
Ono što anosmiju čini posebno podmuklom jest činjenica da može biti rani, suptilni vjesnik ozbiljnih neuroloških bolesti. Istraživanja su pokazala da se gubitak osjeta njuha može pojaviti godinama, pa čak i desetljećima, prije motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti ili kognitivnog propadanja kod Alzheimerove bolesti. Smatra se jednim od najranijih prediktivnih znakova ovih stanja. Osim toga, popis potencijalnih uzročnika uključuje i moždane tumore, izloženost određenim toksinima i kemikalijama, pušenje, nedostatak cinka, kao i nuspojave nekih lijekova poput antibiotika ili antihistaminika. Iako rijetko, neki se ljudi rađaju bez sposobnosti osjeta mirisa, što je stanje poznato kao kongenitalna anosmija, za koju trenutačno ne postoji lijek. Zbog širokog spektra mogućih uzroka, svaki neobjašnjivi i trajniji gubitak njuha zahtijeva detaljnu medicinsku obradu.
Dijagnostički put započinje kod otorinolaringologa
Dijagnostički put najčešće započinje kod otorinolaringologa, koji će uzeti detaljnu anamnezu i obaviti klinički pregled, uključujući endoskopiju nosa kako bi isključio fizičke opstrukcije. Objektivna procjena stupnja gubitka njuha provodi se standardiziranim testovima, poput testa “Sniffin’ Sticks”, koji mjeri sposobnost identifikacije, razlikovanja i praga osjetljivosti na različite mirise. Ako se sumnja na problem unutar lubanje, liječnik može zatražiti slikovne pretrage poput CT-a ili magnetske rezonancije. Liječenje izravno ovisi o uzroku. Kod upalnih stanja pomažu steroidni sprejevi i antibiotici, dok se polipi uklanjaju kirurški. Za postvirusnu ili posttraumatsku anosmiju, gdje je došlo do oštećenja živaca, najučinkovitijom se pokazala olfaktorna rehabilitacija. Riječ je o strukturiranom treningu koji uključuje svakodnevno, svjesno mirisanje seta intenzivnih i različitih mirisa, poput ruže, eukaliptusa, limuna i klinčića. Cilj je potaknuti neuroplastičnost, odnosno sposobnost mozga da se reorganizira i ponovno uspostavi izgubljene neuronske putove. Ova metoda pokazuje uspjeh kod trideset do četrdeset posto pacijenata. ( Ordinacija.hr )
