Ovaj mirisni mediteranski začin bogat je antioksidansima i protuupalnim spojevima, a istraživanja proučavaju njegov mogući utjecaj na pamćenje, probavni sustav, stres i zdravlje kose.
Ružmarin je jedna od najprepoznatljivijih mediteranskih biljaka, a osim što jelima daje karakterističan miris i intenzivan, aromatičan okus, stoljećima se koristi i u tradicionalnoj medicini. Istraživanja posljednjih desetljeća sve više proučavaju njegove bioaktivne spojeve i njihov mogući utjecaj na zdravlje.
Ružmarin (lat. Salvia rosmarinus, ranije Rosmarinus officinalis) zimzelena je biljka podrijetlom iz mediteranskih krajeva, a danas se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Njegovo ime povezuje se s latinskim izrazom ros marinus, odnosno „morska rosa“.
Najčešće se koristi kao začin, no od njegovih listova i mladih grančica proizvode se i čajevi, ekstrakti te eterično ulje. Sadrži različite biljne spojeve, među kojima su flavonoidi, tanini, triterpeni, eterična ulja i ružmarinska kiselina, poznata po antioksidativnom i protuupalnom djelovanju.
Upravo zbog tih sastojaka ružmarin se istražuje zbog mogućeg djelovanja na mozak, probavni sustav, kosu, upalne procese i zaštitu stanica od oksidativnog stresa.
Može pomoći u zaštiti stanica od oksidativnog stresa
Ružmarin je bogat antioksidansima koji pomažu u zaštiti stanica od oksidativnog stresa, procesa povezanog s oštećenjem stanica i razvojem različitih kroničnih bolesti.
Među njegovim važnim spojevima ističe se ružmarinska kiselina, koja ima antioksidativna i protuupalna svojstva. Zbog toga se ružmarin istražuje i u kontekstu zdravlja srca, starenja te različitih degenerativnih procesa.
Važno je, međutim, naglasiti da činjenica da određeni biljni spoj pokazuje zaštitno djelovanje u laboratorijskim ili eksperimentalnim istraživanjima ne znači da ružmarin može spriječiti ili liječiti određenu bolest kod ljudi.
Može podržati pamćenje i koncentraciju
Ružmarin se tradicionalno povezuje s boljim pamćenjem i koncentracijom, a zanimanje za njegov utjecaj na kognitivne funkcije postoji i u suvremenim istraživanjima. Posebno je zanimljivo da se proučava djelovanje samog mirisa ružmarina. Neka manja istraživanja pokazala su da izlaganje njegovom mirisu može biti povezano s boljim rezultatima na određenim testovima pamćenja i kognitivnih sposobnosti.
Zato nije neobično što se ružmarin kroz povijest povezivao s učenjem i pamćenjem. U antičkoj Grčkoj studenti su, prema povijesnim zapisima, nosili grančice ružmarina tijekom učenja. Ipak, potrebno je još istraživanja kako bi se utvrdilo koliko je taj učinak značajan i može li se primijeniti na dugoročno očuvanje kognitivnog zdravlja.
Može olakšati probavne tegobe
Ružmarin se tradicionalno koristi za različite probavne tegobe. Njegovi spojevi mogu djelovati na glatke mišiće probavnog sustava, zbog čega se u narodnoj medicini koristio kod nadutosti, grčeva i drugih probavnih smetnji. Može biti koristan i kao začin uz obroke jer se tradicionalno povezuje s lakšom probavom, uključujući probavu masnije hrane.
Od svježih ili osušenih listića može se pripremiti i čaj. Jednostavno se nekoliko listića ili grančica prelije vrućom vodom i ostavi nekoliko minuta, nakon čega se napitak procijedi.
Može pomoći kod menstrualnih grčeva i bolova
Zbog svojeg mogućeg antispazmodičnog i protuupalnog djelovanja, ružmarin se tradicionalno koristio za ublažavanje grčeva, uključujući menstrualne bolove.
Pojedini sastojci ružmarina mogu imati i blago analgetsko djelovanje, no kod izraženih ili učestalih bolova ne treba se oslanjati samo na biljne pripravke. Ako su menstrualni bolovi jaki, novonastali ili značajno utječu na svakodnevni život, potrebno je razgovarati s liječnikom.
Može pomoći u smanjenju stresa
Ružmarin se tradicionalno koristi i zbog svojeg aromatičnog mirisa koji mnogima djeluje opuštajuće. Istraživanja su proučavala može li udisanje njegova mirisa utjecati na subjektivni osjećaj stresa te razinu određenih hormona povezanih sa stresnim odgovorom.
Rezultati pojedinih manjih istraživanja su zanimljivi, ali još nije dovoljno dokaza da bi se ružmarin mogao smatrati terapijom za kronični stres ili anksiozne poremećaje.
Proučava se njegovo antimikrobno djelovanje
Ružmarin sadrži spojeve koji u laboratorijskim istraživanjima pokazuju antimikrobna svojstva. Zbog toga se proučava njegova sposobnost inhibiranja rasta određenih bakterija i drugih mikroorganizama.
To je posebno zanimljivo u kontekstu očuvanja hrane, no ružmarin nikako ne može zamijeniti osnovna pravila higijene i sigurnog rukovanja namirnicama. Hranu je potrebno pravilno čuvati, termički obraditi i držati na odgovarajućoj temperaturi.
Može pridonijeti zdravlju kose
Jedna od najpoznatijih tradicionalnih primjena ružmarina povezana je s kosom i vlasištem. Postoje istraživanja koja upućuju na mogućnost da pripravci s uljem ružmarina mogu pomoći kod određenih oblika gubitka kose. U jednom istraživanju sudionici su nakon višemjesečne primjene ulja ružmarina pokazali poboljšanje rasta kose.
To ipak ne znači da će ružmarin zaustaviti svaki oblik ispadanja kose. Gubitak kose može imati brojne uzroke, od hormonalnih promjena i manjka određenih nutrijenata do bolesti vlasišta ili drugih zdravstvenih problema, pa je kod izraženog ispadanja važno utvrditi uzrok.
Ima protuupalna svojstva
Brojni spojevi u ružmarinu pokazuju protuupalno djelovanje, zbog čega se biljka tradicionalno koristila kod bolova u mišićima, zglobovima i različitih upalnih tegoba. Ružmarin se zbog toga može pronaći i u različitim pripravcima za masažu, kozmetičkim proizvodima i proizvodima za njegu tijela.
Međutim, tradicionalna uporaba nije isto što i dokazano liječenje. Kod kroničnih bolova, artritisa ili drugih bolesti potrebno je slijediti preporuke liječnika.
A što je s rakom?
Ružmarin i njegovi spojevi predmet su brojnih istraživanja povezanih s rakom. Laboratorijske i pretkliničke studije pokazale su da određeni spojevi iz ružmarina mogu utjecati na rast i ponašanje pojedinih tumorskih stanica.
No iz toga se ne može zaključiti da jedenje ružmarina ili korištenje njegova ulja može spriječiti ili liječiti rak dojke, debelog crijeva, kože ili pluća.
Ružmarin zato možemo promatrati kao vrijedan dio raznolike prehrane bogate biljnim namirnicama, ali nikako kao zamjenu za onkološko liječenje ili zaštitu od raka.
Kako ga koristiti?
Najjednostavniji i najsigurniji način jest koristiti ružmarin kao začin. Svježi ili osušeni listići mogu se dodati pečenom krumpiru, povrću, ribi, mesu, juhama i različitim umacima. Posebno se dobro slaže s maslinovim uljem i češnjakom.
Od listova se može pripremiti i čaj, dok se eterično ulje najčešće koristi u aromaterapiji ili razrijeđeno u pripravcima za kožu i kosu.
S eteričnim uljem treba biti posebno oprezan. Ono je vrlo koncentrirano i nije isto što i ružmarin koji koristimo kao začin. Ne treba ga uzimati oralno na vlastitu ruku, a prije primjene na koži potrebno ga je pravilno razrijediti.
Može li ružmarin biti štetan?
U količinama koje se koriste kao začin ružmarin se općenito smatra sigurnim za većinu ljudi. Problem može nastati kod pretjerane uporabe ili nepravilnog korištenja koncentriranih pripravaka.
Veće količine mogu izazvati probavne tegobe, iritaciju ili druge neželjene reakcije, dok eterično ulje može izazvati iritaciju kože ili alergijsku reakciju.
Poseban oprez potreban je kod korištenja koncentriranih pripravaka tijekom trudnoće, kod određenih kroničnih bolesti i uz istodobno uzimanje lijekova. U tim je slučajevima najbolje prethodno se posavjetovati s liječnikom ili ljekarnikom.
Ružmarin stoga ne treba promatrati kao „čudotvornu“ biljku, ali ga svakako vrijedi uključiti u prehranu. Kao aromatičan mediteranski začin može obogatiti jela, a njegovi brojni biljni spojevi razlog su zbog kojeg je i danas predmet znanstvenih istraživanja.
(Ordinacija.hr)
