Najčešći uzrok povišene razine kalija je kronična bubrežna bolest, no rizik povećavaju i neki lijekovi, bolesti i dodaci prehrani.
Kalij je važan mineral i elektrolit koji sudjeluje u radu mišića, živčanog sustava i srca. No, kada ga u krvi ima previše, može postati ozbiljan zdravstveni problem. To stanje naziva se hiperkalemija, a najčešće je povezano s bolestima bubrega.
Problem je što hiperkalemija često ne uzrokuje jasne simptome, osobito u početku, pa osoba može imati povišenu razinu kalija, a da toga nije ni svjesna.
Zašto je kalij važan?
Kalij pomaže mišićima da se kontrahiraju, živcima da prenose signale te sudjeluje u održavanju ravnoteže tekućine i krvnog tlaka.
Većinu kalija unosimo hranom i pićem, a zdravi bubrezi njegov višak uklanjaju mokraćom. Kada bubrezi ne rade dovoljno dobro, mogu izgubiti sposobnost uklanjanja viška kalija, zbog čega se on počinje nakupljati u krvi.
Koja je normalna razina kalija?
Kod većine zdravih odraslih osoba razina kalija u krvi iznosi oko 3,5 do 5,0 mmol/L, iako se referentne vrijednosti mogu razlikovati među laboratorijima.
Hiperkalemija se najčešće definira kao razina iznad 5,0 mmol/L, dok se vrijednosti iznad 5,5 mmol/L smatraju povišenima. Razina iznad 6,0 mmol/L povećava rizik od ozbiljnih simptoma i poremećaja srčanog ritma, a vrijednosti iznad 6,5 mmol/L mogu zahtijevati hitno liječenje.
Važna je i brzina kojom razina kalija raste. Neki ljudi mogu imati vrlo visoke vrijednosti bez izraženih simptoma, dok se kod drugih tegobe mogu pojaviti i pri nižim vrijednostima.
Najčešći uzrok je bolest bubrega
Najčešći uzrok hiperkalemije je kronična bubrežna bolest, osobito u uznapredovalim stadijima. Rizik mogu povećati i:
- dijabetes
- zatajenje srca
- Addisonova bolest
- određeni lijekovi, uključujući neke lijekove za visoki krvni tlak
- dodaci prehrani koji sadrže kalij
- vrlo visok unos kalija hranom, osobito kod osoba s oštećenom funkcijom bubrega
- određeni hormonski poremećaji
- veće opekline.
Kod osoba na dijalizi problem može biti povezan i s količinom kalija u dijaliznoj tekućini. Poseban oprez potreban je kod zamjena za sol, jer neke umjesto natrijeva klorida sadrže kalijev klorid.
Koji su simptomi hiperkalemije?
Blaga hiperkalemija često prolazi bez simptoma. Kada se pojave, tegobe mogu biti nespecifične:
- slabost mišića
- utrnulost ili trnci
- mučnina i povraćanje
- bolovi u trbuhu
- proljev
- umor.
Ako se razina kalija naglo i izrazito poveća, mogu se pojaviti ozbiljni simptomi poput:
- lupanja ili ubrzanog rada srca
- nepravilnog srčanog ritma (aritmije)
- boli u prsima
- otežanog disanja
- izrazite slabosti mišića
- paralize
- srčanog zastoja.
Nagla ili teška hiperkalemija može biti životno ugrožavajuća i zahtjeva hitnu liječničku pomoć.
Kako se dijagnosticira?
Hiperkalemija se najčešće otkriva krvnom pretragom kojom se mjeri razina kalija u serumu. Liječnik može napraviti i elektrokardiogram (EKG) kako bi provjerio postoje li promjene električne aktivnosti srca.
Ako se utvrdi povišena razina kalija, liječnik će pokušati otkriti uzrok, uzimajući u obzir zdravstveno stanje, funkciju bubrega, prehranu te lijekove i dodatke prehrani koje osoba uzima. Važno je liječniku navesti sve lijekove i dodatke prehrani, uključujući one koji se mogu kupiti bez recepta.
Kako se liječi hiperkalemija?
Liječenje ovisi o razini kalija, brzini njezina porasta i zdravstvenom stanju osobe. Kod blažih oblika mogu se preporučiti promjene prehrane, prilagodba terapije ili lijekovi koji pomažu smanjiti razinu kalija. Među mogućnostima liječenja su:
- vezači kalija – u crijevima vežu višak kalija i omogućuju njegovo izlučivanje stolicom
- diuretici – potiču stvaranje mokraće i tako mogu pomoći u uklanjanju viška kalija
- prilagodba terapije – neki lijekovi mogu povećati razinu kalija pa liječnik može promijeniti dozu ili lijek
- intravenska terapija – kod izrazito visokih vrijednosti mogu se primijeniti kalcijev glukonat i inzulin, a u nekim slučajevima i albuterol
- dijaliza – može biti potrebna ako druge metode ne djeluju ili postoji zatajenje bubrega.
Lijekove nemojte samoinicijativno prekidati ili mijenjati.
Treba li izbjegavati hranu bogatu kalijem?
Ne nužno. Voće, povrće, orašasti plodovi i mahunarke sadrže kalij, ali su važan dio zdrave prehrane, uključujući i prehranu osoba s bubrežnom bolešću. Ako je razina kalija povišena i ne može se dovoljno sniziti lijekovima ili drugim mjerama, liječnik može preporučiti prehranu s manjim udjelom kalija.
Tada će možda biti potrebno ograničiti namirnice poput:
- banana, naranči, dinja i nektarina
- suhog voća
- krumpira i batata
- rajčice i proizvoda na bazi rajčice
- špinata i cikle
- avokada
- mahunarki
- soka od naranče
- zamjena za sol koje sadrže kalij.
Nije dobro samostalno izbacivati velike skupine namirnica. I preniska razina kalija može biti opasna, stoga prehranu treba prilagoditi uz savjet liječnika ili bubrežnog dijetetičara.
Kada potražiti liječničku pomoć?
Osobe s kroničnom bubrežnom bolešću i drugim čimbenicima rizika trebale bi razgovarati s liječnikom o potrebi redovitog mjerenja kalija. Ako vam je dijagnosticirana hiperkalemija, važno je pridržavati se preporučenih kontrola i terapije.
Hitnu pomoć treba potražiti ako se pojave bol u prsima, otežano disanje, izrazita slabost mišića, lupanje ili nepravilan rad srca, simptomi srčanog udara ili drugi nagli i ozbiljni simptomi.
Hiperkalemija se često može uspješno kontrolirati odgovarajućim liječenjem, ali izrazito visoka ili naglo nastala razina kalija može ozbiljno ugroziti zdravlje, osobito srce.
(Ordinacija.hr)
