Od iglica i pupoljaka do smole, svaki dio ove otporne biljke nudi rješenja za brojne zdravstvene tegobe.
Planinski bor (Pinus mugo), poznat kao klekovina, otporan je, spororastući zimzeleni grm koji krasi planinske krajolike srednje i jugoistočne Europe. Naviknut na surove uvjete i siromašno tlo, ovaj je bor oduvijek bio više od ukrasa prirode. U tradicionalnoj medicini, na području Alpa i Balkana, stoljećima se koristio kao riznica zdravlja. Njegovi različiti dijelovi – iglice, mladi pupoljci i smola – prerađivali su se u ljekovite pripravke, a njihova se vrijednost danas potvrđuje i kroz znanstvena istraživanja.
Ublažavanje respiratornih tegoba
Najpoznatija primjena planinskog bora svakako je u ublažavanju respiratornih tegoba. Njegovi pripravci poput sirupa, čajeva i eteričnih ulja iznimno su učinkoviti kod suhog i produktivnog kašlja, bronhitisa, prehlade i začepljenih sinusa. Tajna leži u eteričnom ulju, dobivenom destilacijom svježih iglica, koje posjeduje snažna antiseptička i protuupalna svojstva. Ono potiče razrjeđivanje i iskašljavanje nakupljene sluzi, čime se olakšava disanje i čiste dišni putovi. Inhalacija pare eteričnog ulja planinskog bora i danas je vrlo cijenjena metoda za brzo olakšanje.
Njegove iglice prirodno su bogate vitaminom C i karotenima, ključnim nutrijentima za održavanje snažnog obrambenog mehanizma
Osim što izravno djeluje na simptome, planinski bor je i moćan saveznik imunosnog sustava. Njegove iglice prirodno su bogate vitaminom C i karotenima, ključnim nutrijentima za održavanje snažnog obrambenog mehanizma. Snaga mu se krije i u složenom kemijskom sastavu koji uključuje bioaktivne spojeve poput flavonoida i fenolnih kiselina. Ovi spojevi djeluju kao snažni antioksidansi, štiteći tjelesne stanice od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima – molekulama koje doprinose starenju i razvoju kroničnih bolesti. Time se jača opća otpornost organizma.
Kupke s ekstraktom ili masaža uljem razrijeđenim u baznom ulju donose olakšanje
Ljekovitost klekovine ne zaustavlja se na unutarnjim sustavima. Njezino eterično ulje, kada se primjenjuje lokalno, ima rubefacijentni učinak, što znači da potiče cirkulaciju i zagrijava tretirano područje. Zbog toga je izuzetno cijenjeno u ublažavanju bolova kod reume, artritisa, neuralgija i bolova u mišićima. Kupke s ekstraktom ili masaža uljem razrijeđenim u baznom ulju donose olakšanje. Istovremeno, borova smola se tradicionalno koristila za vanjsku primjenu. Zbog snažnih antiseptičkih svojstava, nanosila se na rane, ogrebotine i čireve kako bi se spriječila infekcija i ubrzalo zacjeljivanje.
Široka primjena nastavlja se i u svijetu aromaterapije, gdje se njegov svježi, šumski miris koristi za pročišćavanje zraka te za smanjenje stresa i mentalnog umora. Moderna znanost istražuje i druge potencijale, a predkliničke studije ukazuju na protuupalno, antibakterijsko, pa čak i antitumorsko djelovanje određenih spojeva poput alfa-pinena. Ipak, pri korištenju eteričnog ulja potreban je oprez. Treba ga uvijek razrijediti prije nanošenja na kožu i koristiti svježe ulje, jer staro i oksidirano može izazvati kožnu iritaciju. ( Ordinacija.hr )
