Bernarda Škegro diplomirana je psihologinja i edukantica psihoterapije koja na Ordinacija.hr stručnim i izravnim tekstovima inspirira čitatelje, otkriva važnost mentalnog zdravlja te dijeli praktične savjete za bolje suočavanje sa životnim izazovima.
Brak može završiti. Povjerenje se može izgubiti. Ljubav nestati. Ali roditeljstvo ostaje. Za roditelje razvod braka znači kraj partnerskog odnosa. Za dijete je to promjena svijeta kakav je do tada poznavalo.
I zato je važno razmisliti: kako se kao roditelji razići, a da djeca pritom ne izgube osjećaj ljubavi i sigurnosti?
Dijete ne doživljava razvod kao odrasla osoba
Sve se promijenilo. Dom. Raspored. Svakodnevni rituali. Život djeteta sada je, u mnogo slučajeva, na dvije adrese.
Odrasli znaju zašto je brak završio. Djeca ne znaju – niti trebaju znati sve razloge zbog kojih su se odrasli razišli. Ne moraju znati tko je koga povrijedio niti tko je podnio zahtjev za razvodom. Čak i kada jedan roditelj ima potrebu djetetu reći „pravu istinu“, treba zastati i zapitati se: na koji bi točno način ta informacija mogla pomoći djetetu?
Partnerski odnos pripada odraslima. Dijete treba dobiti istinu primjerenu svojoj dobi, ali ne i teret odraslih detalja.
I zato djeci nakon razvoda ne treba savršeno objašnjenje. Treba im sigurnost.
Treba im roditelj koji će im jasno reći „Ovo između mame i tate nema veze s tobom“. Trebaju čuti „Nisi ti kriv/-a za razvod“. I možda najvažnije „Mama i tata te vole, i ne moraš birati između nas“.
To je često jedna od najtežih stvari koje roditelji trebaju izgovoriti kada dođe do razvoda braka. Jer ako je u partnerskom odnosu puno razočaranja, ljutnje i boli, teško je drugog roditelja gledati kao roditelja našeg djeteta, a ne samo kao osobu kojoj mnogo toga zamjeramo.
Dijete ne smije postati saveznik
Ponekad dijete postane emocionalni saveznik jednom od roditelja. „Reci mi sve što radi“. „Sigurno ti govori protiv mene“. „Znaš li gdje ide danas popodne?“
Dijete ne treba znati tko je koga prvi povrijedio. Tko je potrošio više novca na obitelj i tko koliko zarađuje. Tko je bio nevjeran.
To su teme odraslih.
I zato je važno osvijestiti: ne treba dijete razumjeti moju bol. Na meni kao roditelju je da razumijem njegovu.
Imate pravo biti ljuti. Povrijeđeni. Imate pravo tugovati za odnosom koji je završio. Ali dijete nije osoba kojoj se trebate povjeravati o svemu što vas muči. Za to služe prijatelji, obitelj, drugi odrasli ljudi ili stručnjaci.
Brak je završio, ali roditeljstvo nije
Supružnici više nisu supružnici. Ne moraju živjeti zajedno, ne moraju se slagati, ne moraju biti prijatelji. Ali ako imaju djecu, ostaju povezani kroz roditeljsku ulogu.
Ponekad je komunikacija između roditelja toliko narušena da je potrebno svesti je na ono koliko je nužno za dobrobit i svakodnevno funkcioniranje djeteta. Ponekad je potrebna pomoć stručnjaka. A ponekad roditelji trebaju naučiti kako komunicirati upravo zato što više nisu supružnici.
Cilj nije da postanu prijatelji.
Cilj je da postanu dovoljno dobri suradnici u roditeljstvu.
A to znači biti u mogućnosti voditi razgovor o djetetu, bez da se svaki put raspravlja o međusobnom odnosu.
Djeci treba sigurnost
Svi mi volimo poznatost i predvidljivost. Tijekom razvoda braka to je nešto što se često zaboravi – a upravo tada djeci to najviše treba.
Da znaju kod koga danas spavaju. Kada će vidjeti drugog roditelja. Tko ih sutra vodi u školu i na trening. Smiju li nazvati drugog roditelja kada im nedostaje. Hoće li oba roditelja doći na priredbu.
Djeci treba ponuditi predvidljivost i strukturu što je više moguće. Jer dijete se teško prilagođava činjenici da roditelji više ne žive zajedno i da više ne postoji ona obitelj kakvu je imalo. A još je teže ako istovremeno osjeća da se raspada cijeli njegov svijet.
I zato vas molim: nemojte od djece tražiti da biraju stranu. Ljubav prema jednom roditelju nije izdaja drugog roditelja. Djeca trebaju roditelje koji će ih, unatoč svojoj boli, sačuvati od tereta odraslih. Koji ne traže da se dijete pobrine o njima, već se brinu sami o sebi i o djetetu.
Brak ponekad završi. Obitelj se tada neminovno mijenja.
Ako i ne možemo sačuvati partnerski odnos, još uvijek možemo učiniti mnogo da sačuvamo roditeljski odnos i djetinjstvo svoje djece.
(Piše: Bernarda Škegro)
