Djeca koja su od rođenja do 11. godine barem jednom tjedno odlazila u park imala su u prosjeku 16,5 posto bolje rezultate na procjenama mentalnog zdravlja.
Odlazak u park možda je jedna od najjednostavnijih, ali i najkorisnijih navika koje roditelji mogu uvesti u svakodnevicu svoje djece. Novo istraživanje pokazalo je da redoviti boravak u parkovima tijekom djetinjstva može biti povezan s boljim mentalnim zdravljem i razvijenijim socijalno-emocionalnim vještinama.
Istraživači su pratili 4219 djece i utvrdili da su ona koja su od rođenja do 11. godine odlazila u park barem jednom tjedno ostvarivala u prosjeku 16,5 posto bolje rezultate na procjenama mentalnog zdravlja u odnosu na djecu koja su parkove posjećivala rjeđe. Pritom su pozitivne povezanosti ostale prisutne i nakon što su uzeti u obzir socioekonomski status obitelji i obiteljski problemi.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Epidemiology and Community Health, a posebno se usredotočilo na socijalno-emocionalni razvoj djece. On obuhvaća sposobnost prepoznavanja i upravljanja vlastitim osjećajima, uspostavljanja odnosa s drugima, primjerenog ponašanja i suočavanja sa svakodnevnim izazovima.
Kako boravak u parku utječe na razvoj djece?
Parkovi djeci pružaju priliku za kretanje, istraživanje i igru izvan zatvorenih prostora. Upravo bi te aktivnosti mogle imati važnu ulogu u njihovu razvoju.
– Parkovi djeci pružaju prostor za tjelesnu aktivnost, za koju je poznato da podupire mentalno i fizičko zdravlje. Osim toga, potiču pustolovnu i maštovitu igru, koja pomaže u razvijanju samopouzdanja i samostalnosti – kako je za Euronews objasnio Mark Ferguson sa Sveučilišta u Exeteru, voditelj istraživanja. Dodao je kako parkove ne bi trebalo promatrati samo kao mjesta za igru, već i kao važan resurs za zdrav razvoj djece.
Rezultati su pokazali da su djeca imala bolje socijalno-emocionalne vještine u razdobljima kada su češće posjećivala parkove. Pozitivne povezanosti uočene su i kod djece koja su tijekom djetinjstva općenito češće odlazila u park.
Koristi su se odnosile na dvije skupine ponašanja. S jedne strane, zabilježena su poboljšanja kod internaliziranih poteškoća, poput emocionalnih simptoma i problema u odnosima s vršnjacima, a s druge i kod eksternaliziranih ponašanja, uključujući probleme u ponašanju, hiperaktivnost i nepažnju.
Parkovi bi mogli smanjiti i nejednakosti među djecom
Istraživači su analizirali i povezanost između obiteljskog socioekonomskog statusa i učestalosti odlazaka u park. Uočili su da su djeca iz imućnijih sredina češće posjećivala parkove u ranijoj dobi, dok su djeca iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa to činila češće kako su odrastala.
Autori smatraju da parkovi i dječja igrališta mogu pridonijeti smanjenju nejednakosti u dječjem razvoju, no za to je važno da budu dostupni svim obiteljima.
– Zajednicama su potrebni kvalitetni parkovi koji su sigurni, lako dostupni i dobrodošli obiteljima iz svih društvenih skupina – istaknuo je Ferguson.
Budući da su parkovi besplatni i otvoreni svima, mogu imati takozvani izjednačavajući učinak (equigenic effect). Taj pojam opisuje kako određena fizička i društvena okruženja, osobito zelene površine, mogu pridonijeti smanjenju zdravstvenih, psiholoških i obrazovnih razlika među ljudima različitog socioekonomskog statusa.
Iako istraživanje pokazuje povezanost između češćih odlazaka u park i boljeg razvoja djece, ne dokazuje da su upravo posjeti parkovima izravan uzrok tih pozitivnih rezultata. Ipak, nalazi upućuju na to da redoviti boravak na zelenim površinama može biti vrijedan dio odrastanja.
(Ordinacija.hr)
