I crveni i zeleni ima puno vitamina C (kuhanjem se gubi), kalcija, fosfora, kalija, željeza, bakra, cinka, magnezija, sumpora, mliječne kiseline, karotena, vitamina E, K i B grupe. Samo u kiselom kupusu prisutan je i vitamin U, blagotvoran kod čira na želucu.
Budući da se ljekovitim svojstvima kupusa, premda su i znanstveno potvrđena, ne koristimo dovoljno, evo podsjetnika na neka od njih.
Sirovi i kiseli kupus sprečava avitaminozu, liječi sluznicu probavnih organa te štiti od raka dojke. Obilje mineralnih tvari i kalija potiče izlučivanje vode te liječi bolesti nastale poremećenom izmjenom tvari (giht i reumu), a sumpor kupusu daje antiseptično djelovanje. I kupus i blagi rasol pomažu kod kroničnog zatvora.
Svježi i zdravi listovi koriste se za obloge. Treba ih oprati, osušiti, ukloniti zadebljane dijelove, omekšati te prije stavljanja na bolno mjesto malo zagrijati. Listovi se učvrste zavojem. Oblozi pomažu kod bronhitisa i astme (treba ih držati preko noći), apscesa, čireva, dermatoza, rana, opeklina, uboda kukaca te modrica. Prije stavljanja obloga ranu ili čir očistite blagim alkoholom ili čajem od kamilice. Oblozi se stavljaju i na područje trbuha kod različitih bolova, upala i proljeva. Korisni su i kod upale maternice i preobilnih menstruacija.
Svježi sok kupusa pomaže kod bronhitisa (s medom), bolesti crijeva, čira na želucu, probavnih tegoba, kašlja, promuklosti, mamurluka, slabokrvnosti… Sok djeluje samo ako je svjež. Dobijemo ga tako da kupus (500 g) očistimo, naribamo, malo posolimo i stavimo da odstoji. Masu ocijedimo kroz dvostruku gazu i dodamo malo limunova soka. Uzima se između obroka.
Kiseli kupus treba jesti nekuhan. Kuhanjem gubi veći dio ljekovite mliječne kiseline te može izazvati plinove i grčeve. Kiseli kupus obiluje kalcijem. Nekuhan, odličan je i protiv avitaminoza; kod krvarenja sluznice i kože te kod opće slabosti treba ga jesti svaki dan. Ljekovitiji je ako se pri kiseljenju doda lišće vinove loze, grožđe, kriške dunje i jabuka, kukuruz, kumin i komorač te malo soli.
K. R.
