Ekcem u ranom djetinjstvu može utjecati na ponašanje i mentalno zdravlje u kasnijoj dobi. Zaključak je to njemačkog istraživanja tijekom kojeg su znanstvenici proučavali gotovo 6 tisuća mališana rođenih između 1995. i 1998. godine.
Istraživači su otkrili slijedeće: djeca koja su tijekom prve dvije godine života patila od ekcema, podložnija su razvoju psiholoških abnormalnosti, posebno emocionalnih problema i to kad navrše deset godina.
“Naše otkriće pokazuje kako ekcem može dovesti do psiholoških problema, ali i problema u ponašanju kod oboljele djece”, objasnio je dr. Joachim Heinrich iz Münchena.
Djeca čiji se ekcem zadržao i dulje od prve dvije godine života, izložena su većoj vjerojatnosti za razvoj psihičkih problema nego djeca koja su imala ekcem samo u ranom djetinjstvu.
Ekcem je oblik dermatitisa koji se odlikuje kronično upaljenom kožom, svrbežom ili mjehurićima na koži. Najčešće se pojavljuje na licu, ručnim zglobovima i koljenima, no nije ograničen na ta područja. Bolest pogađa između 3 i 7 posto populacije, a kod više od 70 posto pacijenata ekcem predstavlja nasljednu bolest. Najčešći je među malom djecom, no mnoga ga prerastu prije navršene druge godine. Ekcemi češće izbijaju zimi. Točan uzrok kožnih promjena nije poznat, a mogu ih pogoršati i emocionalni stresovi. Simptomi ekcema su popraćeni širokim spektrom sekundarnih simptoma, kao što su poremećaji spavanja.
“Mi sumnjamo da, u većini slučajeva, sekundarni simptomi imaju dugoročan učinak na emocije pogođene djece“, rekao je dr. Joachim Heinrich.
Autori studije stoga preporučuju dokumentiranje pojave ekcema kao potencijalnog rizičnog faktora za kasnije psihološke probleme, čak i ako se primarna bolest smanji i nestane tijekom djetinjstva.
Rezultati istraživanja su objavljeni u najnovijem izdanju Journal of Allergy and Clinical Immunology.
K. Ramić
