Sindrom karpalnog tunela najčešća je kompresivna neuropatija na ljudskom tijelu koja se manifestira ispadima u inervacijskom području živca medianusa s učestalošću, prema različitim autorima, između 50 i 150 bolesnika na 100.000 stanovnika.
Živac medijanus ima osjetnu i motoričku funkciju. Osjetno inervira najvažniji i najveći dermatom šake (sl.1), a motorički dio mišića tenarne mišićne izbočine u korijenu palca sa strane dlana. Češće se javlja u ženskih osoba, između četvrtog i šestog desetljeća, ali pojavljuje se i u ostalim dobnim skupinama.
Sindrom nastaje kompresijom živca medianusa između poprečnog ligamenta kostiju ručja s jedne strane, te tetiva mišića pregibača prstiju i kostiju ručja s druge strane (sl.2). Funkcionalno gledajući, karpalni tunel zatvoreni je odjeljak kod kojeg, uslijed povećanja volumena njegova sadržaja, dolazi do povećanja tlaka u njemu. U zdravih ljudi, tlak u karpalnom tunelu veći je nego u drugim odjeljcima ekstremiteta te iznosi u prosijeku 13 mmHg. U pacijenata s ovim sindromom iznosi oko 26 mmHg, a često raste i do 30 mmHg, te prilikom savijanja i ispružanja prstiju taj tlak može doseći i do 90 mmHg.
Uslijed povećanja tlaka unutar karpalnog tunela, dolazi do pritiska na sam živac medianus kao i na njegove krvne žile, što dovodi do ishemijskih (smanjena opskrba krvlju) promjena na živcu.
Uzroci bolesti
Predisponirajući faktori za nastanak sindroma su manuelni poslovi i dugotrajni ponavljajući pokreti u ručnom zglobu, osobito kod specifičnih zanimanja kao što su informatičari, daktilografi, bibliotekari i sl. Postoje određena medicinska stanja koja mogu utjecati na češće pojavljivanje sindroma kao što su reumatoidni artritis, šećerna bolest, trudnoća, laktacija, menstrualni ciklus, oralna kontracepcijska sredstva, menopauza, hemodijaliza, degenerativne promjene na zglobovima, prijelomi i loše srasli prijelomi palčane kosti itd. Ova stanja obično se dijagnosticiraju prije pojave sindroma, te mu je uzrok jasan. Rjeđe je uzrok tumor ili pseudotumor; ganglion, lipom, neurofibrom itd., a koji povećavaju volumen unutar karpalnog tunela. Međutim, u oko 50 posto slučajeva uzrok nije moguće otkriti te se ti pacijenti ubrajaju u idiopatske slučajeve. Primjenom kompjuterizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR) u velikom broju tih pacijenata nađeno je prirođeno suženje karpalnog tunela. Tu činjenicu potvrđuje i zapažanje da je tunel uži u osoba ženskog spola u kojih je učestalost sindroma znatno veća, kao i često prisustvo obostrane simptomatike .
Simptomatika ovisi o trajanju i jačini kompresije živca. Smetnje osjeta prvi su i najstalniji simptom, dok motoričke smetnje nastaju u bolesnika s dugotrajnom kompresijom živca. Elektroneurofiziološku dijagnostiku (EMG i EMNG) potrebno je učiniti kod svake kliničke sumnje na sindrom karpalnog tunela. Kao dodatne dijagnostičke metode u atipičnim slučajevima mogu poslužiti ultrazvuk i magnetska rezonancija karpalnog tunela
Simptomatika
Simptomi sindroma ovise o trajanju i jačini kompresije živca medianusa. Smetnje senzibilnosti obično su prvi i najstalniji simptom i pojavljuju se u 80 posto bolesnika. Očituju se hipoestezijom u inervacijskom području živca koja s vremenom može preći u potpunu anesteziju. Bol te parestezije, najčešće u obliku trnaca, zatim pečenja i mravinjanja mogu se širiti iz ručnog zgloba u dlan i prste ili isijavati u lakat i rame. Bol može biti izrazito jaka noću te buditi bolesnike iz sna. Motoričke smetnje nastaju u bolesnika s dugotrajnom i intenzivnom kompresijom živca. Smetnje motiliteta očituju se kao nesigurnost pokreta i hvatanja prstima i palcem.
Više o dijagnostici i liječenju sindroma karpalnog tunela pročitajte u idućem nastavku kolumne.
Autor teksta:
prof.
dr. sc. Ranko Bilić,
specijalist ortoped, Poliklinika Bilić Vision za oftalmologiju, ortopediju i
internu medicinu, Ksaverska cesta 45, Zagreb
