Neka se žena borila sa smrću. Iznenada je imala osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred sudačkim stolcem.
– Tko si ti? – upita ju glas.
– Ja sam gradonačelnikova žena – odgovori ona.
– Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti.
– Ja sam majka četvoro djece.
– Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.
– Ja sam učiteljica.
– Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.
– Ja sam kršćanka.
– Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.
– Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek
pomagala siromašnima.
– Nisam te pitao što si učinila, nego tko si ti
Tako je to išlo
dalje. Štogod odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor.
Vraćena je na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odlučila je pronaći tko je
zapravo ona.
“Molitva
žabe”, A. De Mello,
Filozofsko –
teološki institut Družbe Isusove, 1996.
