Najnovija studija znanstvenika i stručnjaka za sport i zdravstveni fitness prof.dr.sc. Gorana Markovića i njegovih suradnika dala je odgovor na višegodišnje kontroverzno pitanje o učincima statičnog istezanja tijekom zagrijavanja na radnu sposobnost vježbača, što je prenio i časopis The New York Times.
Istraživanje
provedeno na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu pokazalo je kako statično
istezanje, ukoliko predstavlja jedini oblik zagrijavanja prije treninga,
značajno trenutno smanjuje jakost, snagu i motoričku izvedbu vježbača,
bez obzira na njegovu dob, spol ili razinu treniranosti. Konkretno, nakon
statičnog istezanja mišića (30 do 60 sekundi po mišićnoj grupi), njihova jakost
opada za prosječno 5,5 posto, snaga za oko 2 posto, a maksimalna izvedba zadataka poput
skokova i sprintova za oko 2 posto.
Ti su akutni negativni učinci statičnog
istezanja značajni za praksu jer, suprotno očekivanju, takav oblik zagrijavanja
neće unaprijediti našu mišićnu funkciju, već će je privremeno smanjiti! Ako odmah nakon takvog oblika zagrijavanja pokušamo napraviti bilo
koji oblik aktivnosti koji iziskuje maksimalnu
jakost i snagu, naši će rezultati biti slabiji nego prije “zagrijavanja“.
“Sad
sa sigurnošću možemo reći kako statično istezanje nije preporučljivo kao glavni
oblik zagrijavanja jer bi zagrijavanje trebalo povećati radnu sposobnost, a ne je
smanjiti”, tvrdi prof. dr.
sc. Marković i dodaje kako bi bolji izbor bilo dinamično istezanje kroz izvedbu
svrsishodnih pokreta velikom amplitudom kao jedan segment zagrijavanja.
Zaključak je to spomenutog istraživanja, koje je objavljeno u međunarodnom znanstvenom časopisu Scandinavian
Journal of Medicine and Science in Sports. To, međutim, ne znači da se
statično istezanje ne može koristiti na kraju treninga ili, pak, u svrhu
poboljšanja fleksibilnosti.
Znanstvenici
Marković, Šimić i Šarabon analizirali su rezultate više od stotinu prethodnih
istraživanja koja su proučavala akutne učinke statičnog istezanja kao
isključive metode zagrijavanja prije vježbanja te koristeći se sofisticiranim
statističkim izračunima odredili koliko istezanje utječe na vježbačev učinak.
Unatoč općeprihvaćenom uvjerenju kako je prije svake tjelesne aktivnosti nužno
istezanje u cilju postizanja labavijih, snažnijih i na ozljede otpornijih
mišića, najnovija istraživanja to opovrgavaju. Tako su znanstvenici potvrdili da
takozvano statično istezanje može umanjiti sprinterske i skakačke sposobnosti,
istovremeno ne smanjujući rizik od ozljeda.
Kako piše The New York Times, razlozi zbog kojih
statično istezanje privremeno negativno utječe na radnu sposobnost i sportsku
izvedbu nisu u potpunosti jasni, međutim, pretpostavlja se kako je riječ o
smanjenju voljne aktivacije mišića te privremenom smanjenju krutosti tetiva,
što može biti problem prije treninga.
Ovi se zaključci
odnose prije svega na one aktivnosti koje zahtjevaju snagu, brzinu i
eksplozivnost. U kojoj mjeri se oni mogu primijeniti i na aktivnosti
izdržljivosti, poput trčanja na duge pruge i biciklizma, trenutno nije u
cijelosti poznato. No, preporuke prof. dr. sc. Markovića su da se i kod ovih
oblika vježbanja zagrijavanje ne provodi na način da u njemu dominiraju vježbe
statičnog istezanja.
Originalan članak, objavljen u The New York Timesu možete pročitati
ovdje.
Ordinacija.hr
