Druga međunarodna konferencija SPUH-a, pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih, okupila je brojne građane, ali i stručnu javnost i otkrila im sve “nijanse psihoterapije” u sklopu popularnih interaktivnih predavanja i radionica.
Samozapošljavanje psihoterapeuta i uštede u zdravstvu omogućila bi zakonodavna regulacija psihoterapije
Zakonsko uređenje psihoterapijske profesije u Hrvatskoj je nužno radi poboljšanja kvalitete pruženih psihoterapijskih usluga, definiranja jasnih okvira tko se može baviti psihoterapijom, generiranja ušteda u zdravstvenom sektoru i otvaranja mogućnosti samozapošljavanja – zaključeno je na 2. međunarodnoj konferenciji Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) održane ovog vikenda pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih, u zagrebačkom hotelu Panorama.
Druga međunarodna konferencija SPUH-a Nijanse psihoterapije okupila je preko 400 domaćih i stranih sudionika koji su u okviru stručnog dijela skupa raspravljali o potrebi zakonskog uređenja psihoterapije, odnosu psihoterapije i psihofarmakoterapije te tržišnim izazovima i etičkim dilemama psihoterapije. Podršku SPUH-u na putu donošenja Zakona o psihoterapiji (ZOPT) pružilo je Ministarstvo socijalne politike i mladih. “Psihoterapiju kao ‘inženjera ljudskih duša’ potrebno je standardizirati i dati joj normativni okvir radi čega ćemo razgovarati s Ministarstvom zdravlja koje je ‘službeni’ nositelj ZOPT-a“, poručila je Iva Prpić, izaslanica Ministarstva socijalne politike i mladih.
Zašto ZOPT već dvije godine leži u “ladici” Ministarstva zdravlja?
prim. dr. med. Jadran Morović
I dok se 17 europskih zemalja može pohvaliti s postojanjem zakonodavne regulative psihoterapije, u Hrvatskoj službeni proces donošenja ZOPT-a traje od 2005. godine. Ipak, prijedlog danas postoji i spreman je za slanje u saborsku proceduru, ali Ministarstvo zdravlja do sada nije pokazalo dovoljno sluha za ovu problematiku, što posljedično rezultira stanjem kaosa u kojem psihoterapiju nude mnoge nekvalificirane osobe kroz različite usluge, poduzeća ili individualno, a pritom se ne zahtijeva postojanje jasno definirane i kvalitetne edukacije!
“Sredstva predviđena od HZZO-a, prema čijim propisima psihoterapiju mogu pružati jedino psihijatri, tako se koriste nenamjenski”, upozorio je prim. dr. med. Jadran Morović, psihijatar-psihoterapeut i predsjednik SPUH-a te pojasnio da čak i mnogi psihijatri nisu educirani za psihoterapeute, a njihove ustanove povlače novac od HZZO-a za “uslugu” psihoterapije. “Prepreka donošenju ZOPT-a je najvjerojatnije upravo kvalitetna edukacija za koju se SPUH zalaže sukladno visokim profesionalnim standardima koje propisuje Europsko udruženje za psihoterapiju“ dodao je Morović. Nakon završenog fakultetskog obrazovanja potrebna je višegodišnja teorijska i praktična edukacija za psihoterapeuta/kinju koja podrazumijeva “rad na sebi” u grupnom okruženju, u trajanju od više stotina sati, te barem sto sati individualne psihoterapije kod nekog od starijih, licenciranih kolega.
Samozapošljavanje psihoterapeuta i uštede u zdravstvu
U Hrvatskoj postoji oko 450 psihoterapeuta sa završenim edukacijama, od čega ih 70 posjeduje Europski certifikat iz psihoterapije, a legislativno reguliranje profesije omogućilo bi i samozapošljavanje jer bi zakonom prihvaćeni djelatnost i zvanje zahtijevali prikladnu edukaciju, stručnost pojedinca psihoterapeuta, ali i mogućnost otvaranja vlastite psihoterapijske prakse! Naposljetku, prema postojećim propisima HZZO-a cijena psihoterapije je relativno niska u odnosu na cijenu psihofarmaka, posebno onih novije generacije, tako da bi se kombinacijom psihoterapije i psihofarmakoterapije i time postignutim skraćenjem trajanja liječenja itekako mogle ostvariti znatne uštede u zdravstvu.
Je li psihoterapeutska profesija prepoznatljiva na hrvatskom tržištu?
Velimir Dugandžić, gestalt psihoterapeut
“Tržišna prepoznatljivost profesije psihoterapeuta i psihoterapije u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno jasna jer kod velikog broja ljudi postoji nejasna slika o tome čemu psihoterapija služi, kada i kome može pomoći, koje vrste psihoterapije postoje, a vlada i nejasno i netočno uvjerenje o tome tko je psihoterapeut i tko može provoditi psihoterapijski tretman. Uloga SPUH-a je jasno komuniciranje o svim karakteristikama psihoterapije te o visokim etičkim i profesionalnim standardima koji su sastavni dio edukacije za psihoterapijsku profesiju”, poručio je Velimir Dugandžić, gestalt psihoterapeut, dodajući da je promocija psihoterapije vezana uz društveni marketing jer u “njezinim temeljima leži usmjerenje na realizaciju društveno korisnih ciljeva i ostvarenje mentalnog zdravlja društva u cjelini”.
U sklopu okruglog stola o korištenju modernih tehnologija u psihoterapijskom radu istaknuto je kako one služe kao pomoćno sredstvo, platforma ili komunikacijski kanal, koji psihoterapiju može popularizirati i “običnom” čovjeku otvoriti perspektivu “i meni bi psihoterapija mogla pomoći da kvalitetnije živim”.
Koji je tržišni potencijal psihoterapije u Hrvatskoj?
Psihoterapija – put prema unapređenju kvalitete življenja
Popularni nedjeljni program s interaktivnim radionicama predstavio je široj javnosti raznovrsnost psihoterapijskih pravaca okupljenih u SPUH i otkrio im, između ostalog, kako psihoterapija unapređuje kvalitetu partnerskog i obiteljskog života, emocionalno ‘opismenjava’, poboljšava socijalne vještine, pomaže djeci izloženoj elektroničkom nasilju te pomaže ovladavanju paničnih napada i anksioznih poremećaja.
“Popularni psihoterapijski centar” – to je ovog vikenda postao zagrebački hotel Panorama! Druga međunarodna konferencija SPUH-a, pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih, okupila je brojne građane, ali i stručnu javnost i otkrila im sve “nijanse psihoterapije” u sklopu popularnih interaktivnih predavanja i radionica te predstavila šaroliki spektar psihoterapijskih pravaca okupljenih unutar SPUH-a.
“Emocije rade za nas, a ne protiv nas”
Na radionici emocionalne pismenosti, pod palicom psihologinja Sanje Subotić i Sanje Ivanušević, sudionici su kroz iskustveni način rada uvidjeli koliko je važno “emocionalno opismenjavanje” jer nas uči da osvijestimo ugodne, ali i neugodne emocije, komuniciramo vlastite i tuđe osjećaje te spoznamo da “emocije rade za nas, a ne protiv nas”.
“Emocije su neodvojive od psihičkog i fizičkog zdravlja i stoga je njihovo poznavanje ključno u samorazumijevanju, stvaranju i održavanju kvalitetnih i ispunjavajućih odnosa s drugima”, poručile su voditeljice radionice.
Strah od javnog nastupa je pobjediv
“Strah od javnog nastupa je zapravo strah od drugih ljudi, i on nije iracionalan već stvaran zato što Drugi ima neizrecivu moć da organizira naše sebstvo, ali i da ga uništi. Bojimo se tuđeg pogleda koji procjenjuje, a još više se bojimo da nas nitko neće vidjeti”, poručila je Spomenka Kolak, defektologinja i psihoterapeutkinja, dodajući kako je “socijalna fobija logičan i razumljiv način obrane od retraumatizacije koju smo doživjeli mnogo ranije”. Za početak je potrebno samom sebi priznati da su nam drugi ljudi izuzetno važni, čak neophodni, kako bismo doživjeli autentičnog sebe jer premještanjem fokusa sa sebe na drugu osobu nestaje strah. “Oko ne može samo sebe gledati niti čovjek može sam sebe nositi ili zagrliti. U tuđem oku očekujemo vidjeti sebe što stvara izuzetan strah, a ujedno je to i naša najveća potreba”, pojasnila je Kolak.
Elektroničko nasilje djece – sve izraženiji socijalni problem
“Vršnjačko nasilje među djecom elektroničkim putem je sve rašireniji problem današnjice jer je komunikacija putem društvenih mreža, instant poruka, chata, blogova, SMS poruka, fotografija i sl. primarni način komuniciranja među djecom i adolescentima”, poručila je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander. Naime, prema istraživanju koje su proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba ove godine među djecom školske dobi od 11 do 15 godina na području cijele Hrvatske pokazalo se da čak 84 posto djece ima pristup Internetu na mobitelu, a 78 posto djece u obitelji nema postavljena pravila vezano uz korištenje društvene mreže Facebook! Zastrašujući je podatak da je svako peto dijete nekoliko puta ili često primalo poruke uvredljivog sadržaja, a 15,5 posto ispitane djece je barem jednom primilo poruke seksualnog sadržaja.
prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander
“Elektroničko nasilje djece je javnozdravstveni i socijalni problem kojem treba pristupiti sveobuhvatno – kroz psihoterapijski rad s djecom i roditeljima, ali i institucijama poput škole i policije, te kroz edukativno–preventivnu komponentu”, upozorila je Flander, ističući “međusobnu povezanost iskustava viktimizacije i činjenja nasilja te nužnost pružanja pomoći i počinitelju, ali i žrtvi nasilja”. Stručnjaci zagovaraju individualno psihoterapijsko savjetovanje na kognitivno-bihevioralnoj osnovi što uključuje razumijevanje samog fenomena elektroničkog nasilja, osnaživanje i napuštanje uloge žrtve te razvijanje i učvršćivanje strategija otpornosti.
Kako ostvariti seksualno uspješnu vezu?
Da je seksualno uspješna veza bitna komponenta kvalitetnog i sretnog partnerskog odnosa pokazala je Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja. “Kada se pojavi neki izazov, otvorena su komunikacija i međusobno razumijevanje temeljna komponenta seksualnog odnosa”, poručila je Barolin Belić mnogobrojnim posjetiteljima radionice i dodala da su “otvorenost za igru i zajedničko istraživanje vrlo velika pomoć kada se par suoči s nekim izazovom u intimnom dijelu veze”.
Ordinacija.hr
