Često puta vjerujemo da je naša spona s nekim ljudima toliko jaka da će to prijateljstvo trajati vječno. I ponekad to doista jest tako – ponekad.
Martina i Anita su tijekom studentskih dana bile nerazdvojne: od prvog dana kako su sjele u istu klupu, shvatile su da imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su voljele učiti na način da o gradivu raspravljaju i izmjenjuju iskustva, interesirali su ih isti kolegiji, dijelile su naklonost prema istim kolegama s fakulteta a njihovi izlasci tijekom vikenda su ih još više zbližili. Po završetku fakulteta Martina se zaposlila u jednoj privatnoj tvrtki i odlučila svoj životni put nastaviti ostvarujući se u karijeri. Anita je pak neposredno nakon fakulteta ostala trudna i svoju karijeru u tom periodu života podredila malenoj djevojčici. Iako joj je Martina bila vjenčana kuma i zajedno se s njom veselila djevojčici koja je trebala doći na svijet, nekoliko godina kasnije Anita je shvatila da su se njih dvije potpuno udaljile i da se danas uglavnom čuju samo kada su blagdani ili rođendani. Naravno kada se osvrnula unatrag zaključila je da se to nije dogodilo preko noći. Njihov odnos bio je nagrižen nizom sitnih incidenata tijekom godina. Ona ih je uporno ignorirala i minimalizirala, jer joj se činilo da problema neće biti ukoliko zažmiri. Ta ju je spoznaja zaboljela. Sama je sebi priznala da je njihov odnos ozbiljno narušen, pitajući se zašto. Kako se to dogodilo? Zar se stvarno toliko razlikuju? Tko je u pravu? Treba li se mijenjati da zadrži prijateljstvo?
Svaki odnos ima svoj tijek
Mnogi od nas su u nekom periodu svog životu prošli kroz različite prekide odnosa: bilo da se radilo o ljubavnoj vezi, prijateljstvu, rodbinskim odnosima. Dok smo kod ljubavnih veza svjesni da je moguće da dođe do razilaženja u karakterima i nesuglasicama koje naposljetku rezultiraju prekidom, prijateljstvo nismo skloni doživljavati na taj način. Često puta vjerujemo da je naša spona s nekim ljudima toliko jaka da će to prijateljstvo trajati vječno. I ponekad to doista jest tako – ponekad i u starim danima pijemo kavu s prijateljicom ili prijateljem iz djetinjstva, čekamo s njima Nove godine, idemo na more, svakodnevno s njima komentiramo postupke naše djece… No, nije uvijek tako.
Svaki odnos ima svoj tijek: svoj početak, sredinu a neki od njih i svoj kraj. Kada u određenom periodu života upoznamo osobu koja nam je slična, s kojom nam je ugodno provoditi vrijeme i kojoj možemo u potpunosti vjerovati i podijeliti svoju intimu s njom, ta osoba i to prijateljstvo zauzima vrlo važno mjesto u našem životu. Kako vrijeme prolazi, a s vremenom dolaze i brojne promjene, tako se i mi sami mijenjamo. Hoće li se dvije osobe krenuti mijenjati u istom smjeru ili će razvoj jedne od njih krenuti u nekom sasvim drugom smjeru, stvari su na koje ne možemo utjecati. No, iako shvaćamo da osoba s kojom smo nekada dijelili sve više nije ista osoba, da više nemamo puno zajedničkih tema i da više nismo spremni pred njom otkriti sve o sebi i dalje se trudimo održavati taj odnos i osjećamo se napuštenima, povrijeđenima. Teško nam pada kada saznamo da se sada ta osoba posvetila nekome/nečemu drugom, da ima druge interese i da joj više nije zanimljivo ono čemu smo se nekada oboje veselili. Možda se pak dogodilo da smo se mi promijenili i da se ta osoba veseli i dalje istim temama, a one su nama danas nezanimljive. Možda smo se promijenili do te mjere da je naš sustav vrijednosti drugačiji danas nego nekada prije i da su nam drugačije stvari važne.
Intima zamjenjena ritualima
“Izgubiti” nekoga tko nam je nekada bio vrlo blizak nije lako. Netko nastavlja taj odnos koji se sada počeo svoditi samo na rituale: pristojno čestitanje rođendana, blagdana, možda koji poziv na kavu nekoliko puta u godini i slično. Na neki način umjetno održavamo taj odnos jer se bojimo gubitka, bojimo se napustiti nešto za što smo ipak negdje duboko u sebi svjesni da nema budućnosti. Netko prekida odnos jer voli oštre rezove. Postoje naravno i ljudi koji izabiru posvađati se oko različitih vrijednosti i odnos završava u ne baš ugodnom tonu. Nekada prijatelji danas okreću glavu kada se sretnu u gradu.
Često se događa da ljudi intimu namjerno zamjenjuju ritualima. Kako se odnos ne bi sasvim “ohladio” čovjek može izabrati sačuvati ga u nekom drugom obliku. Razlozi zašto ne želimo da se odnos sasvim ohladi nisu uvijek jasni na svjesnoj razini, ali nešto nas tjera da joj se javljamo i pijemo onih par kava godišnje. Drugi i vrlo pogodan oblik su rituali ili razonoda. Osoba s kojom smo nekada pretresali milijun tema na najdubljoj mogućoj razini ne razumije naš razvojni proces, a mi ne razumijemo njen i nije nam više potrebno pretresati one iste teme, jer se ne razumijemo, grubo diramo u međusobne vrijednosti. Ipak ne želimo ju sasvim izgubiti. Odlično je rješenje vidjeti se na rođendanima, rijetkim objedima na kojima se ne raspravlja o dubokim temama. Možda je to samo najbolje rješenje da dobijemo na vremenu kako bismo se adaptirali na novu situaciju.
Vrijeme prilagodbe
Kao i kod svakog gubitka tako nam je i kod raspada prijateljstva potrebna adaptacija. Nije jednostavno prihvatiti činjenicu da su naši putovi krenuli u različitim smjerovima i da u tome nema ništa neobično niti loše. No s druge strane održavati odnos na razini rituala i pri tome patiti jer više “ništa nije isto kao prije” svakako nam neće pomoći da krenemo dalje i u svom životu oslobodimo mjesto i vrijeme za nove ljude, nove prijatelje s kojima ćemo dijeliti iste interese, s kojima ćemo se osjećati ugodno i blisko. Trebamo se zapitati je li bolje održavati vezu i odnos u kojemu nam više nije ugodno ili svoju energiju posvetiti nekim novim odnosima, prijateljstvima u kojima ćemo uživati. Ako se samo prisjetimo koliko smo zadovoljniji kada svoje vrijeme i trud ulažemo u nešto što nam ima smisla, u neki odnos koji nam je važan i obostran, tada je odgovor prilično jasan.
Jedna od osnovnih potreba je da i druga osoba inicira. Nedostatak inicijative samo je pojačivač prekida odnosa. Ponekada se događa da čak i ako krenemo drugim smjerovima, a inicijativa s obje strane i dalje postoji, odnos opstaje. Ukoliko inicijativa s jedne strane izostane odnos se polako gasi. Ali i to je sastavni dio života, zar ne?
Autorice teksta:
Jelena Vrsaljko, dipl. socijalni radnik, psihoterapeut i NLP trener
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
