Šećerna bolest je stanje kronične hiperglikemije, a obilježena je poremećenim metabolizmom ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Kao posljedica dugotrajne bolesti mogu se razviti razne komplikacije povezane s hipertenzijom (povećanim krvnim tlakom), bubrežnim bolestima, neurološkim tegobama, dislipidemijom. Jednostavnije rečeno, šećerna bolest je primarno dijagnosticirana povećanom razinom glukoze (šećera) u krvi, te je ujedno najčešća endokrinološka bolest današnjice. Tek uz pravilno liječenje može se značajno poboljšati kvaliteta života i produljiti očekivano trajanje života. Pravilno liječenje šećerne bolesti se provodi kroz pet glavnih koraka:
Pravilnom prehranom
Redovitom tjelovježbom
Redovitim posjetom liječniku
Samokontrolom i edukacijom
Lijekovima za snižavanje glukoze u krvi (po potrebi)
Bitna razlika šećerne bolesti tip I i tip II
Kod šećerne bolesti je bitno razlikovati šećernu bolest tip 1 i šećernu bolest tip 2. Šećerna bolest tip 1 se još naziva i inzulin ovisni tip šećerne bolesti i još se opisuje kao autoimuna bolest. U tom slučaju došlo je do potpunog izostanka lučenja inzulina gušterače te ga se mora u potpunosti nadomjestiti liječničkom terapijom. Uzrok šećernoj bolesti tip 1 nije način prehrane ili stil života. Šećerna bolest tip 2 je bolest koja je primarno vezana uz način prehrane i stil života te se češće javlja kod osoba koje su pretile i tjelesno neaktivne.
Simptomi kod šećerne bolesti mogu biti različiti, ovisno o njezinom tipu. Simptomi kod šećerne bolesti tip 1 nastupaju naglo te se šećerna bolest tip 1 vrlo brzo uspostavlja. Kod šećerne bolesti tip 2 simptomi se javljaju postepeno te se može dogoditi da osoba razvije šećernu bolest, ali toga nije svjesna. Upravo zbog toga, uvijek je dobro pristupiti preventivnim mjerenjima glukoze u krvi i pratiti simptome šećerne bolesti, kojih možda nismo svjesni. Ako su neki od niže navedenih simptoma kontinuirano prisutni, pravilno je javiti se svom liječniku:
Pojačana žeđ, suhoća kože i ustiju
Pojačana glad
Učestalo mokrenje
Gubitak tjelesne mase
Sporo cijeljenje rana
Stalan umor i iscrpljenost
Zamućen vid
Trnci u stopalima
Kako nastaje povećana razina glukoze u krvi, šećerna bolest?
Hrana koju konzumiramo se probavom razgrađuje do najsitnijih komponenti i dolazi do crijeva gdje se nakon toga apsorbira u krv – glukoza. Glukoza krvlju putuje u stanice i u stanicama se iz glukoze proizvodi potrebna energija za tijelo. Kako bi glukoza ušla u stanicu, potreban je regulator za njezin ulazak, zbog toga što stanica ne želi primiti više glukoze nego je potrebno. Regulator ulaska glukoze u stanicu je inzulin – hormon koji luči žlijezda gušterača. Ako se ne proizvodi dovoljno inzulina ili inzulin koji gušterača luči ne može djelovati na stanicu, glukoza ne ulazi u stanice i raste njena razina u krvi. Taj poremećaj nazivamo šećerna bolest. Povećana razina glukoze u krvi može dovesti do povećanja tjelesne mase i drugih opisanih komplikacija.
Osnova dijagnoze šećerne bolesti koju postavlja liječnik:
Ako je glukoza u krvi natašte veća od 7 mmol/L.
Ako je glukoza u krvi u neodređeno vrijeme tijekom dana veća od 11,1 mmol/L
Prehrana kod šećerne bolesti
Osnove prehrane kod šećerne bolesti čine regulacija unosa hrane prema količini i broju obroka, ograničavanje unosa hrane koja sadrži brze ugljikohidrate (šećere), uz povećani unos prehrambenih vlakana i redovitu tjelesnu aktivnost.
Prehrana kod šećerne bolesti tip 1 i kod šećerne bolesti tip 1 se primarno razlikuje ovisno o broju obroka, gdje ritam i broj obroka ovise o terapiji. Ako se osobe liječe prehranom, oralnim hipoglikemicima ili bazal-oralnom terapijom, trebaju imati tri glavna obroka na dan i dva međuobroka. Takav način prehrane je karakterističan za šećernu bolest tip 2. Osobe kojima je liječnik prepisao terapiju predmješanim inzulinskim analozima u dvije ili tri doze ili bazal-bolusnu inzulinsku terapiju u pravilu trebaju tri obroka na dan, bez međuobroka. Takav način prehrane je karakterističan za šećernu bolest tip 1. Obroci se po želji ne smiju spajati ili preskakati. Kod termičke obrade hrane nemojte pretjerivati sa masnoćama i pokušajte što više koristiti maslinovo ulje.
Prehrambena vlakna
Prehrambena vlakna su važan dio pravilne prehrane ne samo za osobe s šećernom bolesti, već za opću populaciju. Prehrambenih vlakana ima najviše u voću, povrću i žitaricama, zatim mahunarkama, sjemenkama i orašastim plodovima. Imaju ulogu u prevenciji šećerne bolesti, bolesti srca te reguliraju probavu. Preporučeni dnevni unos je 14g/1000 kcal.
Zdravi tanjur za šećernu bolest
Kako biste lakše regulirani glavni obrok, potrebno je pridržavati se jednostavno i zabavno postavljenog ‘Zdravog tanjura’. Zdravi tanjur je podijeljen u tri glavne skupine: škrobna skupina, skupina meso i zamjene, te skupina povrće.
Škrobna skupina
Škrobna skupina sadrži hranu kao što je tjestenina, riža, krumpir, žganci, kruh, dvopek i ostali pekarski proizvodi, grah, bob, soja i leća, te na tanjuru smije zauzimati jednu četvrtinu, odnosno smije biti u količini šake. Škrobna skupina je bogata ugljikohidratima te s njom ne treba pretjerivati.
Meso i zamjene
Skupina meso i zamjene sadrži hranu poput mesa peradi, crvenog mesa, ribe jaja ili sira. Na tanjuru treba zauzimati jednu četvrtinu ili jednostavnije: Za crveno meso komad veličine dlana bez prstiju, peradi dlan i pola prstiju a ribe cijelu ruku. To se odnosi na očišćeno, termički obrađeno meso ili zamjene (termička obrada se ne odnosi na sir).
Povrće
Na Zdravom tanjuru je ostalo popuniti jednu polovinu i to raznovrsnim povrćem (ne uključujući povrće iz škrobne skupine!). Raznovrsnog povrća na Zdravom tanjuru treba biti najmanje dvije šake: paprika, rajčica, tikvice, gljive, brokula, cvjetača, razne salate.. Povrće je bogato prehrambenim vlaknima i hranjivim tvarima, a sadrži vrlo malo ugljikohidrata što je itekako od pomoći za regulaciju glukoze u krvi.
Za međuobroke su idealni orašasti plodovi i voće. Voće je kao i hrana iz škrobne skupine bogata ugljikohidratima, pa sa voćem treba skromno i pametno: što kiselije, to veselije.
