Danas često čujemo kako se djeca opisuju kao živahna, nemirna, hiperaktivna, neposlušna, razmažena, tvrdoglava,… Odgoj svakog djeteta veliki je izazov i zahtijeva od roditelja puno ljubavi, razumijevanja, prihvaćanja i povjerenja
Većina djece razvojno prolaze kroz periode prkošenja, ljutnje, nemira, suprotstavljanja. Radi se o normalnim i prirodnim fazama kada dijete usvaja sposobnost da se izbori za sebe, svoje želje i potrebe. Dijete u tom trenutku još nema kapacitete da se ponaša na “prihvatljiv” način, ali ono kroz daljnje sazrijevanje stječe potrebne vještine da svoje potrebe izrazi i zadovolji na način koji je društveno poželjan.
Usredotočite se na pozitivno
Ponekad su kritike učestalija odgojna metoda od pohvale. Međutim, iznimno je važno da roditelji budu pozitivni, da komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje, a ne samo ona nepoželjna ponašanja. Promijenite poruke koje šaljete djetetu o njemu i potaknite ga da gradi pozitivnu sliku o sebi. Umjesto da kritizirate “zločesto” počnete pohvaljivati “dobro”, potaknut ćete dijete da se ponaša na način koji će dovesti do pohvale. Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti. Zapamtite da učite dijete poželjnom ponašanju u situacijama kada je smireno, regulirano i spremno za učit, a ne samo u situacijama kada je već ljuto i uznemireno – tada dijete nije spremno čuti i poslušati nas i samo se dovodimo u situaciju da se s djetetom borimo.
Mijenjajte negativno
Nažalost, često nije dovoljno samo poticati poželjna ponašanja, već je potrebno i smanjiti pojavljivanje nekih nepoželjnih ponašanja. Ova ponašanje ne treba stalno kažnjavani jer ako su djeca stalno u kazni zbog nečega, mogu se obeshrabriti i steći loše samopouzdanje i negativnu sliku o sebi. Stoga je potrebno postavljanje jasnih i dosljednih granica. Granice su samo linije koje označavaju koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije. Predviđajući eventualne problematične situacije i ponašanje djeteta u istima, omogućujete sebi da unaprijed postavite granice i na taj način izbjegnete sukob. Granice u odgoju djeteta nikad ne smiju dovoditi u pitanje roditeljsku ljubav, povjerenje i prihvaćanje djeteta.
Dobro postavljene granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta te omogućiti da oboje dobiju što žele.
Neka ponašanja možemo ignorirati (osim ako ponašanje nije usmjereno na destrukciju ili agresiju prema sebi i drugima). Ignoriranje NIKADA NE provodimo izolirano, ono mora biti upareno sa strategijama učenja poželjnog ponašanja!
Još jedna tehnika za smanjenje neželjenog ponašanja hiperaktivne djece je “isključenje” (time – out). Isključenje podrazumijeva da maknete dijete iz konteksta u kojem se ponašanje pojavilo i osigurate da provede dogovoreni vremenski period na neinteresantnom, ali sigurnom mjestu. Vrijeme koje dijete mora provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s djetetovom dobi (svega par sekundi do par minuta). Tijekom time-outa budite sa djetetom, pomognite mu da se umiri, ne ostavljajte dijete da smo sjedi.
Važno je znati da se ponašanje djeteta ne može promijeniti preko noći. To je ponašanje koje se učilo i izgrađivalo godinama i bilo bi nerealno očekivati da će se brzo promijeniti.
Osim navedenog roditelj može još:
- dati djetetu jasnu povratnu informaciju
- biti dosljedan
- poštivati djetetove potrebe i osjećaje
- dati djetetu osjećaj odgovornosti i mogućnost izbora
O svemu nabrojanom i još malo više pišemo za 14 dana.
Autor: Asja Dubravčić, mag.logoped, mag.rehabilitator, praktičar terapije igrom
Foto: shuttertsock
