Dubravka Ćosić, rođena Zadranka, koja već godinama živi u Zagrebu, jednostavna je i fenomenalna osoba, uvijek pozitivna i prepuna duha. Upravo se vratila iz New Yorka, gdje je otrčala vrlo zahtjevan, legendaran New York Marathon, te tako ostvarila svoj san.
Zamolio sam je da svoja iskustva podijeli sa svima nama, jer sam uvjeren da će njena priča biti poticaj mnogima na putu ostvarenja vlastitoga sna.
Dubravka, odmah da te pitam, kakav je osjećaj kad ostvariš svoj san?
Ha, ha, ha…. Kakvo pitanje Tomislave…. Jednostavno: prekrasan i neprocjenjiv. Onaj osjećaj kao da lebdiš negdje iznad stvarnosti. Nisam sigurna da li sam još uvijek u potpunosti svjesna toga da se maraton u New Yorku zaista dogodio, ali svaka pomisao na samu utrku trenutno mi vraća osmijeh na lice.
Kada si počela s trčanjem i kada se u tebi rodila ideja da otrčiš svoj prvi maraton te konačno i New York Marathon?
S trčanjem sam počela u proljeće 2012. godine. Tada su to bili neobavezni izlasci na nasip ili Jarun no što sam više vremena provodila trčeći, u meni se pojavila želja da istrčim neku konkretnu utrku i tako sam te iste godine u listopadu prvi put istrčala Zagrebački polumaraton. Bilo je to potpuno novo iskustvo za mene koje me potaklo da se nastavim baviti trčanjem u slobodno vrijeme i da si postavim nove ciljeve. Maraton je tada još bio samo misaona imenica, a posebno maraton u New Yorku. Konkretna želja je bila istrčati Zagrebački maraton u listopadu ove godine i s tim ciljem sam počela aktivnije trčati i trenirati. Tada se negdje pojavila informacija kako su otvorene prijave za lutriju za sudjelovanje na maratonu u New Yorku. Bez nekog velikog razmišljanja, ali moram priznati ipak s malo nade da bi me ipak mogli izvući na lutriji, poslala sam prijavu. I zamisli… Izvukli su me. Mene. Bilo je to za mene čudo, ali i turbo poticaj. Pružila mi se prilika koju nisam mogla propustiti. Sudjelovanje na najvećem svjetskom maratonu. Cilj je bio tu, konkretan, trebalo ga je „samo“ ostvariti. Od tog trenutka na dalje sve je bilo u znaku New Yorka. A to što se to i ostvarilo mogu zahvaliti podršci i pomoći mojih najbližih i najdražih prijatelja i obitelji. Sigurno sam nekima od njih već i dosadila sa svojim trčanjem i treninzima no bez njih bi New York možda ipak ostao samo san. Stoga, dragi moji, hvala!
Uz trčanje, znam da je tvoja velika ljubav i strast funkcionalni trening. Kad si počela prakticirati takav tip treninga?
Funkcionalni trening je za mene bilo pravo otkriće. Prvi sam se put susrela s tim tipom treninga 2011. godine tražeći i kopajući po Zagrebu ono nešto što će me očarati. Isprobala sam svašta i na kraju naletjela na Zagreb Fitness Bootcamp Dragana Šurlana i zaljubila se na prvi trening.
Upoznali smo se prije 2 godine na mom prvom seminaru Total body coach. Također, ti si već godinu dana i Hard body workout level 1 certificirana trenerica. Što te motiviralo da tim certifikacijama pristupiš kao fitness entuzijast, te predanim radom na sebi postaneš prava fitness trenerica i dovedeš se u vrhunsku formu?
Upravo kako sam i navela, funkcionalni trening je bio taj koji me pokrenuo i motivirao. Uz treninge i trčanje, polako se stvarala potreba za dodatnim radom na sebi. Željela sam što više naučiti o sustavu funkcionalnog treninga i u prvom redu to znanje primjeniti na sebi. Tako sam došla do tebe i seminara Total body coach. Kao pravi padobranac došla sam tamo i nakon prvog seminara izašla bogatija za neponovljivo iskustvo, s novim znanjem ali i s novim prijateljstvima. Tvoj entuzijazam, te entuzijazam svih ostalih predavača, ali i sudionika bili su zarazni. Prihvatili ste me jednako srdačno kao i sve ostale, iako sam bila totalni outsider. Pokazali ste mi što sve mogu, usmjerili me. Moji su se horizonti odjednom proširili. Želja za učenjem i radom na vlastitoj formi dovela me ponovo k tebi, na sljedeći seminar za Total body coach-a, a zatim i u Hard Body sustav treninga. Uz tebe i svojeg prvog trenera Ivana Kavrana usvojila sam novi sustav treninga, naučila gomilu novih stvari, a zatim sam na tvoj poticaj završila i certifikaciju za Hard Body workout level 1 trenera čime su mi se otvorila nova vrata za budući rad.
Kako izgleda tvoj tjedni raspored? Uz tvoj dnevni 8-satni uredski posao, koliko puta tjedno treniraš? U kolikoj je mjeri HBW (Hard body Workout) utjecao na tvoj rezultat na maratonu?
O mom poslu ovdje nećemo baš puno…. Nakon odrađenog, iza 17-18h, kreće sve. Treniram 6 puta tjedno. U periodu prije utrke imala sam tri HBW treninga i tri treninga trčanja tjedno, no kako se približavao termin utrke, tako se broj trkačkih treninga povećao na pet, a jednom tjedno sam imala treninge u fitness centru Dream gym. Treninzi su bili u potpunosti prilagođeni mojim pripremama za maraton. HBW treninzima došla sam do sjajne fizičke forme. Da se razumijemo, vrijeme u kojem sam ja istrčala maraton nije vrhunsko i tu ima puno mjesta za napredak u trkačkom smislu. No ono što sam dobila HBW treningom je neprocijenjiv, a to je bilo najbolje vidljivo nakon same utrke koju sam završila s osmijehom na licu i bez gotovo neizostavnih posljedica, poput fizičke iscrpljenosti, bolova, upala mišića i sl.
Ako smijem željela bih se još jednom ovim putem zahvaliti tebi Tomislave, zatim jednom i jedinstvenom Daliboru Deliću i ostaloj ekipi trenera iz Dream gym-a te svojem trkačkom treneru Karlu Reinholzu iz GO Out RUN+ programa trčanja i nordijskog hodanja koji ste me motivirali, podržavali i pripremali.
Neizostavno pitanje: koliko pažnje pridaješ prehrani?
Prehrana predstavlja neizostavan segment u cijeloj mojoj priči. Tip sam osobe koja voli i može pojesti sve i svašta. Zapravo sam mentalno najveći napor uložila upravo na reguliranje i prilagođavanje prehrane. Od nekoga tko je jeo jednom ili nijednom dnevno i to bilo što uspjela sam se disciplinirati. Počela sam čitati i pratiti sve što sam mogla pronaći o pravilnoj prehrani, isprobavala kojekakve kombinacije sve dok se nisam konačno odlučila, uz pomoć nutricionističkog vodiča HBW sustava, napraviti svoj plan prehrane prilagođen mojim svakodnevnim potrebama. Iako sam u početku mislila kako prehrana nije toliko bitna, na svom vlastitom tijelu sam primijetila koliki je utjecaj pravilne prehrane. Pravilan raspored i sastav obroka pomogao mi je da izdržim sve fizičke izazove koje sam postavila pred sebe. Pravilnom prehranom moje je tijelo dobilo sve potrebno da se gradi i mijenja u pozitivnom smislu.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Hm… Planovi za budućnost… Recimo to ovako: svidjelo mi se trčati maraton te stoga sad proučavam što i gdje siljedeće trčati. Budi siguran da ću te, čim odlučim koja je utrka sljedeća na redu, obavijestiti o tome. Naravno, prvi maraton je otrčan i za svaki sljedeći trudit ću se da se još bolje pripremim. Za sljedeću godinu mislim da bih mogla u kalendar zabilježiti čak dva. Trčanje i HBW treninzi sada su neizostavan dio mojeg dana i tako će i ostati.
Želja mi je također puno se više angažirati na području provođenja HBW treninga . Uskoro slijedi HBW level 2 certifikacija, što mi je dodatna motivacija da što više ljudi uključim u naš sustav treninga.
Molim te da za kraj našeg razgovora poručiš našim čitateljima kako da dođu do ostvarenja svog sna? Postoji li čarobna formula?
Svakako da postoji: nikad nemojte odustati od svojih snova. Okružite se pozitivnim ljudima koji vas potiču i motiviraju. Razmišljajte pozitivno. Ali nemojte samo sanjati, radite na svojim snovima, a alati koji će vam u tome pomoći su red, rad i disciplina.
Provjerite vodič za kupnju tenisica!
