Igra je djetetu najprirodniji i najugodniji način istraživanja svijeta oko sebe. Dijete će najčešće naći način da se zabavi, neovisno o tome ima li pravu igračku uz sebe. Ako nema, vjerojatno će smisliti kako koristiti neki drugi predmet kao dio svoje igre.
Ipak, igračke postoje kako bi dodatno poticale razvoj djetetove igre. Kada dijete vidi neku igračku u glavici mu se već stvara ideja kako bi ju se moglo koristiti.
Važno je da dijete koristi igračku na način na koji ono odabere
Koristiti igračku na samo jedan način je previše ograničavajuće. Djecu treba učiti fleksibilnosti te ih poticati da za zabavu u igri bude zaslužna djetetova mašta, a ne to što imaju neku konkretnu igračku. Kroz igru djeca razvijaju socijalne i akademske vještine, maštu, komunikaciju, opuštaju se, uče bolje slušati i razmišljati, grade pozitivniju sliku o sebi. U svakom slučaju, djeca najbolje uče kroz igru. Ne samo neke informacije već i vještine kao što su samoregulacija emocija, strukturiranje, nošenje s izazovnim situacijama i sl. Kada se dijete igra, ono je uglavnom opušteno, a kada je netko opušten tada najbolje usvaja i zadržava različita učenja. Tako da je dječja igra izuzetno bitna za svaki oblik dječjeg razvoja.
U blagdansko razdoblje djeca znaju dobiti više igračaka odjednom. U takvim situacijama, dijete će ih vrlo vjerojatno prvo sve s uzbuđenjem pogledati, a nakon toga se fokusirati na jednu ili dvije s kojima će se naviše igrati, dok će ostale tada biti manje bitne. Stoga je uredu te druge igračke maknuti na neko vrijeme pa ih ponovo dati djetetu kada mu se smanji fokus na igračke koje već ima za igru. Tada je veća vjerojatnost da će dijete posvetiti više pažnje tim ostalim igračkama.
Kako bi se pojačalo djetetovo zadovoljstvo dobivenom igračkom te kako bi više cijenilo dobiveni poklon, važno je i na koji način mu je poklon uručen. Djetetov doživljaj bit će veći ako roditelj poklonjenu igračku predstavi kao nešto posebno i što poklanja djetetu zato što mu je dijete važno. Također, važno je podijeliti djetetovu emociju. Naime, ako dijete dobije neku igračku, a da roditelj nije baš sretan što ju je kupio (jer možda smatra da je bila pre skupa) važno je da ne prigovara djetetu ili ne pokazuje nezadovoljstvo jer je roditelj sam odgovoran za svoju odluku i nema smisla krvariti djetetovo zadovoljstvo namećući osjećaj krivnje ili tražeći preveliku zahvalnost. Na djetetovu sreću i oduševljenje treba također reagirati zadovoljstvom i podijeliti taj ugodan trenutak.
Unatoč tome što igračke djeci jesu važne, ne smijemo zaboraviti kako će dijete ipak najviše cijeniti i najbolje pamtiti ugodne trenutke provedene s roditeljima, neovisno o tome ima li ili nema oko sebe puno novih igračaka.
Saznajte kako izgleda emocionalni razvoj darovite djece
Pročitajte kako pomoći mališanima s teškoćama u komunikaciju
Foto: Shutterstock
