Pripovjedačicu romana “Sipa”
zatičemo u kuhinji, na jugu Francuske, dok priprema punjene sipe za goste.
Kuhanje je umijeće. Umijeće davanja, umijeće primanja gostiju, zavođenja,
otvaranja sebe drugima. Dok se preciznošću znanstvenice posvećuje anatomiji
sipe, detaljno opisujući svaki korak u spravljanju ovoga jela, izviru uspomene
na djetinjstvo, razmišljanja o životu i smrti, strahovi i želje pripovjedačice.
A čežnja ponekad ima okus maslinovog ulja, marmelade od zelenih rajčica ili
želea od ribizla.
Svaka etapa recepta sve nas dublje uvodi u psihologiju pripovjedačice. Otvaraju
nam se njezini proživljeni strahovi, nade, njezina životna veselja, naviru
uspomene na davne ljubavi, na putovanja, na zaboravljene mirise gradova,
neprestano se vraćajući u sadašnjost pripremanja punjene sipe gdje se nemir
zbog neizvjesnosti u uspjeh jela i same večere među prijateljima stapa s
radošću pripovijedanja koju stvara sinestezija okusa, mirisa, boje i teksture
svih namirnica i začina koji čine užitak spravljanja hrane i uživanja u njoj.
Ovaj intimistički, lirski roman s okusom Mediterana studija je o hrani, ali i
životu u svim njegovim različitostima i oprečnostima, duboko poniranje u
vrijeme. To je priča o sjećanju, o odnosu prema tijelu, prema drugima,
psihološka studija ljudske prirode ispisana minucioznošću koju i zahtijeva
pripremanje tog mediteranskog specijaliteta. Nakon čitanja ostaju okusi i
mirisi, ključajuće i začinima natopljene anegdote jednog života koji bi mogao
biti bilo čiji. I naravno, recept za punjene sipe na francuski način.
Izdavač: Novela media
K.H.
