Obzirom na ratnu krizu, normalno je da smo uznemireni – unazad dvije godine izloženi smo velikim krizama koje su objektivno unijele, i nastavljaju unositi veliku neizvjesnost u naše živote.
Pandemija, potresi, vrlo stroge mjere izolacije, rat, ekonomska kriza – zaista bi bilo neobično da ovi događaji nemaju psihološki utjecaj na nas. Stoga je prvi korak u nošenju sa stresom i neizvjesnošću prihvaćanje vlastitih emocija, davanje dopuštenja samima sebi da smo nemirni, da nam je teško. Naime, najteže nam bude kad se silimo da budemo mirni, a nemirni smo – onda se teške emocije još dodatno pojačavaju. Prihvaćanjem svojih emocija dajemo im prostor, dajemo sebi prostor da ih isprocesuiramo i one, paradoksalno, prođu brže nego kad ih zatomljavamo ili kad se borimo protiv njih.
Svi ovi nepovoljni vanjski utjecaji ukazuju nam na to da je krajnje vrijeme za rad na sebi; za nalaženje unutarnjeg mira koji ne ovisi o vanjskim okolnostima. Viktor Frankl, poznati austrijski liječnik koji je tijekom drugog svjetskog rata bio zatočen u logoru i proživljavao velika mučenja i patnju, utvrdio je kako doživljaj mira ne ovisi toliko o vanjskim okolnostima, koliko o načinu na koji gledamo na te okolnosti. Uspijevamo li pridijeliti smisao situaciji koja se događa, pronaći neko učenje iz nje i prilagoditi svoje ponašanje kako bismo dali najbolje od sebe u tim okolnostima? Naš će unutarnji mir ovisiti upravo o tome, i stoga je izrazito važno u teškim vremenima naći vremena za sebe kako bismo se zagledali u vlastiti um i propitali sami sebe – je li naš način gledanja na situaciju koristan za nas? Ako nije, potruditi se naći korisniji kut gledanja i razviti svakodnevne rituale mentalne higijene koji nam pomažu da naš um ostane zdrav, neovisno o vanjskim okolnostima.
Briga za sebe
Briga za sebe, nažalost, često se shvaća kao sebična opcija, a pogotovo u našoj kulturi koja je značajno uvjetovana kolektivističkim društvima. Idealom se u našoj kulturi smatra samožrtvovanje – ponašanje koje je usmjereno dobrobiti drugih, pritom zanemarujući vlastite želje i potrebe. Koliko god je lijepo pomagati drugima i brinuti o njima, dugoročno gledano, ovakav pristup dovodi nas do iscrpljivanja, gubitka kontakta sa samima sobom, razvoja ljutnje, zamjeranja i gorčine, a sve to dovodi nas do toga da ne možemo više davati drugima onoliko koliko bismo željeli.
Najbolje od sebe možemo dati drugima jedino ako smo mi mirni, sretni i zadovoljni – mi smo odgovorni za vlastitu sreću i mir. Upravo zato, rad na sebi, briga za sebe – suprotna je od sebičnog. Iako će nam oduzeti jedan dio vremena u danu, dat će nam energiju koja nam je nužna kako bismo mogli kreirati i pomagati drugima. Briga za sebe omogućuje nam da bolje upoznamo sebe, napunimo svoje baterije, pobrinemo se da smo zadovoljni i spremni dijeliti tu energiju sa drugima, bez stvaranja ljutnje i ogorčenosti.
Briga za sebe znači da pazimo na svoje fizičko i psihičko zdravlje; da radimo stvari koje nam daju energiju, a smanjimo ili uklonimo iz života ono što nam oduzima energiju.
U fizičkom smislu, to uključuje razvoj zdravih navika za brigu o vlastitom tijelu, kao što je redovito vježbanje, zdravo hranjenje, dovoljno odmora i sna te smanjenje loših navika kao što su pušenje, alkohol i slično.
U psihološkom smislu, brigu za sebe možemo podijeliti u 3 segmenta:
- Usklađivanje s vlastitim vrijednostima – dati si vremena da promislimo o tome što je ono najvrijednije u našem životu, što je ono čemu želimo poklanjati svoje vrijeme? Koje su to karakteristike koje želimo njegovati kod sebe, kakvi želimo biti? Koji je smisao našeg života? Identifikacijom vlastitih vrijednosti i svjesnim usklađivanjem svog života sa odabranim vrijednostima, gradimo stabilni temelj u sebi koji nam može služiti kao oslonac u teškim vremenima. Znajući da radimo ono što je za nas vrijedno i smisleno, dajemo najbolje od sebe, lakše ćemo prebroditi teške okolnosti u kojima živimo.
- Mentalna higijena – kao što pazimo na vlastite zube i peremo ih svaki dan, jednako je važno razviti rituale „čišćenja“ vlastite psihe – rituale koji nam omogućavaju da isprocesuiramo sve ono što nam se dogodilo u danu i mirne glave legnemo u krevet. Bilo da je to šetnja u kojoj puštamo misli da slobodno teku, formalna vježba poput meditacije, vježbi disanja ili pisanja dnevnika zahvalnosti – mentalna higijena je ključna da bismo imali zdravu psihu. Zamislimo samo kako bi nam zubi izgledali i što bi im se dogodilo da ih ne peremo svaki dan, te koliko bismo vremena i novaca trebali uložiti u saniranje posljedica nebrige za vlastitu usnu šupljinu – slično je i sa našom psihom. Mnoge psihičke patnje mogu se prevenirati razvojem malih rituala svakodnevne brige za svoje psihičko zdravlje. Važno je da smo u prakticiranju tih rituala dosljedni i usmjereni, stoga je izrazito važno da pronađemo nešto što nam zaista odgovara, u čemu uživamo. Psiholog je stručna osoba koja nam može pomoći da pronađemo svoj „self-care kit“ koji će odgovarati našoj ličnosti, željama i potrebama te dostupnom vremenu.
- Alati za posebne trenutke – uz svakodnevnu mentalnu higijenu, korisno je naučiti i specijalne alate koje možemo koristiti u izrazito teškim situacijama – primjerice, alate koji nam pomažu da se brzo umirimo u visokostresnim situacijama, ili one koji nam pomažu da uzemljimo ljutnju ili tugu. Dostupni su razni pristupi, a u učenju ovih alata ponovno nam može pomoći psiholog.
Srećom, odlazak psihologu sve je manje tabu tema te ljudi postaju sve svjesniji kako je traženje stručne pomoći mudar čin u teškim vremenima – pomaže nam da brže pronađemo ravnotežu i jasnoću te da živimo sretnije.
Sve nas naš um ponekad opterećuje – koliko god ga je lijepo imati i biti u mogućnosti promišljati i kreirati, toliko nam ponekad stvara opterećenje, primjerice kad brinemo o svemu što bi potencijalno moglo poći po zlu. U takvom mentalnom okruženju izrazito je teško biti efikasan i dati svoj puni potencijal. Um je naš alat koji ne znamo koristiti, jer nas nitko nije učio tome. Krajnje je vrijeme da naučimo koristiti taj unutarnji alat koji nam je svima dostupan. Postoje razne vježbe mentalne higijene koje nam, malo po malo, pomažu da se uhvatimo u koštac sa vlastitim umom i razvijemo zdravije načine razmišlljanja, što posljedično čini naš život kvalitetnijim. Sjetimo se Viktora Frankla – manje je bitno što se događa, bitnije je to kako mi mislimo o tome što se događa – o tome ovisi naš unutarnji mir i zadovoljstvo životom.
Nedostaje vam discipline u životu? Pomozite si u 11 jednostavnih koraka
Foto: Shutterstock