Riječ “mudrost” najčešće vežemo uz starije ljude koji su u svom životu imali različita, ljepša i ružnija iskustva.
Vežemo ju uz ljude koji su tijekom vremena stekli neki uvid kojeg mi ostali nemamo i možda nikada nećemo imati. Njihovo prešutno znanje, smirenost i pronicljivost često nas mogu fascinirati. Međutim, je li mudrost rezervirana samo za poodmaklu životnu dob ili se ona razvija i prije nego što mislimo? Istraživanja nam govore da se mudrost može razvijati u najrazličitijim životnim okruženjima – od budističkih samostana do fakultetskih kampusa.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada: Vjerujete li u ovu staru izreku?
13 redovnika
Definicija mudrosti je, ne čudi, jako mnogo. Tako se pod mudrost može podvesti sposobnost čovjekove refleksije nad sobom, svojim mislima i djelima, sposobnost uspješne integracije emocija i razumskog, vještine planiranja i donošenja odluka, razumijevanje drugih ljudi, spremnost na učenje.
Međutim, konceptualizacija mudrosti uvelike ovisi o kulturi unutar koje se ona ispituje. Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, Heidi Levitt intervjuirala je 13 tibetanskih budističkih redovnika želeći ispitati značenje mudrosti izvan perspektive modernog zapadnjačkog društva. Prema riječima ovih redovnika mudrost je nešto što se ne može poistovjetiti s razinom obrazovanja, inteligencijom ili religijom.
Za njih su neki od najvažnijih aspekata mudrosti mogućnost razlikovanja dobra i zla, suosjećanje s drugim ljudima, iskrenost, poniznost, poštivanje drugih i tretiranje svih bića na jednak način. Krucijalni dio njihove definicije mudrosti odnosio se na sposobnost istinite spoznaje realnosti te ispravno viđenje samog sebe unutar te realnosti.
Zašto sanjamo – snovi kao jedna od najvećih znanstvenih enigma
Za budističke redovnike pravo “ja” nije svjetovno, odnosno, ono je u potpunosti oslobođeno identifikacije s roditeljima, kulturom, osobnim željama i nastojanjima jer su to promjenjivi, nestabilni i u osnovi iluzorni aspekti identiteta. Za ove redovnike mudrost prvenstveno leži u uviđanju univerzalne povezanosti osobe sa svim živim bićima.
Studentska mudrost
Ovako definirana mudrost napušta ego jer nije fokusirana na spoznaju samog sebe ili na postizanje unutarnje harmonije, već jednostavno na potpuno suživljavanje s drugim ljudskim bićima. To je velika razlika u odnosu na viđenje mudrosti u zapadnom svijetu. Međutim, to ne znači da se trebamo usmjeriti prema traganju za konačnom i “ispravnom” definicijom mudrosti.
Psihološki konstrukti su često neodvojivi od konteksta unutar kojeg ih pokušavamo definirati. U jednom posve različitom kontekstu i populaciji – onoj studentskoj, Brown (2004) je razvoj mudrosti opisao kao stjecanje znanja o samom sebi, razumijevanja drugih ljudi, sposobnosti donošenja dobrih prosudbi, kao sveukupno životno znanje i spremnost na učenje.
Samo iskustvo studiranja, interakcije s drugim ljudima i akademsko okruženje pridonose razvoju ovako definirane mudrosti kod studenata. Bez obzira na kontekst, čini se da razvoj mudrosti predstavlja svojevrsnu nadređenu, višu kategoriju ljudskog razvoja.
Razlika u plaćama muškaraca i žena – mit ili realnost?
Lišeni anksioznosti
Iako se ne može izjednačiti s nijednim drugim psihološkim konstruktom, mudrost nesumnjivo počiva i na kognitivnom, psihološkom, ali i socijalnom razvoju osobe. Primjerice, pronalaženje i konstrukcija smisla u osobnim iskustvima, uključujući i teške životne događaje, često je kognitivno kompleksan proces koji rijetko počiva na jednostavnim rješenjima i odgovorima.
Zašto toliko teško priznajemo da smo u krivu?
Mudri ljudi pokazuju i viši stupanj psihološkog i socijalnog razvoja koji je vidljiv u jasnom osjećaju osobnog identiteta, zrelim odnosima s drugim ljudima i uspješnom upravljanju vlastitim emocijama. Također, neovisno o definiciji i kontekstu, čini se da mudrost predstavlja psihološki konstrukt koji se ne razvija spontano, već su preduvjeti za njega životna iskustva, spremnost na učenje i otvorenost za interakcije s drugim ljudima.
Bez obzira preuzeli spiritualni pogled na mudrosti ili onaj koji je bliži nekom suvremenom psihoterapijskom pravcu usmjerenom na osobni razvoj, kao mudar čovjek ističe se onaj koji ne gradi vlastiti osjećaj vrijednosti na vanjskim standardima uspjeha i vrijednostima i očekivanjima drugih ljudi. On je zato siguran u samog sebe i osjeća se ugodno u vlastitoj koži. Takav čovjek u konačnici postaje oslobođen egzistencijalne anksioznosti proizašle iz univerzalne ljudske potrebe za smislom i odgovorima na pitanja „Tko sam ja i zašto sam ovdje?“.
Zašto rečenica “Dat ću sve od sebe” nije uvijek najbolji izbor?
Foto: Shutterstock
