Odjednom je osjetila vlastito srce kako lupa, lupa u prsnom košu, lupa u grlu, lupa toliko da vratne žile poskakuju, lupa kao da će iskočiti na pod autobusa… Zatim je počelo i zujanje u ušima, bilo je glasno, ali nije nadjačalo udarce srca. Pluća su joj se stegnula i koliko god pokušavala nije mogla udahnuti, količina zraka je jednostavno bila nedovoljna da bi se organizam zadovoljio.
Pomislila je kako će pasti u nesvijest. Kada se to nije dogodilo, a srce je i dalje bubnjalo i zraka je nedostajalo sijevnula je misao: ovo je sigurno početak ludila.
Panični napadaji znaju se javiti bez nekog jasnog povoda i u različitim situacijama mada je uobičajeno da je osoba koja ih doživljava izložena nekom obliku stresa u toj fazi života. Nakon prvog napada ljudi obično prođu medicinske pretrage nakon kojih se utvrdi kako su zdravi, ali su doživjeli panični napadaj. Napadaji će se često ponoviti na vrlo sličan način, u sličnim, ali i u potpuno različitim situacijama. Osobe koje odluče potražiti pomoć mogu se odlučiti između nekoliko vrsta učinkovitih tretmana od kojih je jedan kognitivno – bihevioralna terapija.
Depresija – prepoznajte simptome i razliku između nezadovoljstva i ove bolesti
Edukacija o prirodi paničnih napadaja
Prolazeći kroz kognitivno – bihevioralni tretman pojedinci usvajaju znanja o pojedinim problemima koji ih muče. Terapeut će ih educirati o prirodi paničnih napadaja. Uobičajena stanja anksioznosti znaju djelovati vrlo ugrožavajuće pojedincu koji ih doživljava. Međutim to su stanja koja traju relativno kratko vrijeme – od 20 do 30 minuta. Simptomi koje osoba doživljava u tom periodu mogu uključivati: lupanje srca, ubrzan puls, znojenje, drhtanje, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj gušenja, bol ili nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, osjećaj vrtoglavice ili nesvjestice, navale osjećaja topline ili hladnoće, osjećaji umrtvljenosti, derealizacija, strah od gubitka kontrole , osjećaj da će poludjeti, strah od smrti.
Osoba koja doživi panični napadaj doživi to vrlo intenzivno te se može dogoditi da se počne pribojavati takvog iskustva. Tako živi u strahu od paničnog napadaja, a kada se on ponovi i sam strah od svakog budućeg napadaja se učvršćuje, a zna postajati i jači. Tako se zatvori krug paničnih napadaja, očekivanja i straha koji se različitim terapijskim postupcima nastoji razbiti.
Tehnike rada na mislima
Tijekom terapijskog procesa s osobom se radi na promjeni misli koje održavaju stanja tjeskobe. Tako pojedinci koji očekuju da će uskoro doživjeti panični napadaj mogu početi intenzivno osluškivati vlastite tjelesne promjene, primjećivati da pliće dišu, da im srce ubrzano lupa, da se koža počinje crveniti…. Kroz terapiju ih se uči da odmaknu fokus od vlastitog tijela i pažnju usmjere na nešto drugo. Na primjer da zamisle kako prizor koji upravo vide ispred sebe opisuju nekome kroz telefonski razgovor ili si zadaju dovoljno težak matematički zadatak recimo da od nekog troznamenkastog broja oduzimaju znamenku sedam dok ne dođu do nule.
Cilj ovakvih zadataka je da se pažnja preusmjeri s vlastite anksioznosti na nešto drugo. Ako nam je vlastita anksioznost u centru pažnje ona će samo rasti i jačati. Stoga se kroz terapiju pojedinac uči refokusirati.
Kada se počinju javljati znakovi anksioznosti mogu se početi javljati i misli tipa: Evo opet ću to doživjeti. Izgubit ću kontrolu. Neću se moći normalno ponašati. Ovaj put ću sigurno umrijeti.
Agorafobija – strah od otvorenog prostora koji često započinje napadom panike
Prilikom takvih misli osoba predviđa i očekuje nekakvu katastrofu i one će definitivno podržati i ojačavati panični napadaj. Kroz terapijski proces osoba uči kako mijenjati takve misli, mijenjajući time i vlastite fiziološke reakcije. Tako uči, ranije negativne misli, mijenjati u manje katastrofalne konstrukcije i vjerovanja kao na primjer: To je panični napadaj, a od njega se ne umire. Ono što doživljavam je tjeskoba koja će se smanjiti za dvadesetak minuta. Neću poludjeti, puno drugih ljudi također doživljava panične napadaje.
Postupci izlaganja
Osobe koje dožive panične napadaje često izbjegavaju situacije u kojima su se oni dogodili vjerujući da će na taj način spriječiti buduće napadaje.
Tako često počinju izbjegavati brojne situacije ili mjesta na kojim su se napadaji ranije javljali. Anticipacija tjeskobe ih sve više ograničava u kretanju i djelovanju. Sva ta izbjegavanja djeluju tako da trenutno i privremeno smanjuju tjeskobu, ali dugoročno ju održavaju i zatvaraju onaj magični krug straha, očekivanja i paničnih napadaja.
Kako bi se krug razbio nužno je uključivati se u situacije koje izazivaju tjeskobu te u njima uvježbavati ranije navedene tehnike. Kroz kognitivno – bihevioralnu terapiju osoba će se najprije suočavati s onim situacijama koje izazivaju nizak nivo tjeskobe, sve dok ne budu spremne na uključivanje u one situacije koje su izazvale intenzivnu neugodu i strah.
Takvo postupno izlaganje pomoći će nam u shvaćanju da se panični napadaji mogu nadvladati i prihvaćanju da je tjeskoba stanje u kojem se jednostavno svi povremeno nađemo.
Foto: Shutterstock
