Naša iskustva zapanjujuće potvrđuju moć negativnih očekivanja. Ta moć osobito zastrašuje kada razmislimo o uobičajenim uvjerenjima o raku u našem društvu i njihovim “vjerojatnim” učincima na ljude oboljele od raka.
U našem društvu vladaju uvjerenja:
- Rak je istoznačnica smrti.
- Rak je nešto što vas “napadne” i ne možete se nadati da biste ga mogli nadzirati, a kamoli izliječiti.
- Liječenje je – bez obzira jeli riječ o zračenju, kemoterapiji, operaciji ili bilo čemu drugome -drastično i negativno te rijetko ima mnoštvo neželjenih popratnih pojava.
Ako očekivanja pridonose ishodu, tada ova društvena uvjerenja imaju težak negativan učinak. Mediji, novine i časopisi donose priče o ljudima koji su umrli nakon dugotrajne borbe s rakom. Očita poruka tih priča, koja bi trebala nadahnjivati, jest koliko su ti ljudi hrabri. No, skrivena poruka je da su bili hrabri gledajući u oči vlastitoj neminovnoj smrti.
Često, kad ljudi govore o nekom tko boluje od raka, ton razgovora se mijenja, nastupa neugodna tišina, slušatelji okrenu glavu na drugu stranu – sve to govori da očekuje smrt. Ovo su reakcije podsvijesti. Ne zaboravimo na naša podsvijest upravlja našim životom, našim stavovima i reakcijama, a ne svijest i svakodnevna događanja.
Ljudi oboljeli od raka postaju, što je i prirodno, vrlo osjetljivi na takve negativne poruke. Mnogi govore kako su ih njihovi prijatelji, otkrivši od čega boluju, počeli izbjegavati očito ne znajući kako bi se prema njima odnosili budući da su već na pragu teške bolesti ili smrti. Takav tragičan skup negativnih očekivanja prenose ne samo prijatelji i rođaci, nego povremeno također i medicinsko osoblje.
Liječnik koji je inače stručnjak prepun razumijevanja i spreman dati odgovor na svako pitanje, u prisutnosti pacijenta oboljelog od raka može postati pomalo nesposoban filozof koji otrcanim primjedbama pokušava utješiti bolesnika suočen s onim što smatra neminovnom smrću. U mnogim slučajevima najiskreniji oblik liječnikove komunikacije jest izbjegavanje pacijentovih pitanja.
Jedna je bolesnica opisala liječnikovo ponašanje kada je došao u njezinu sobu nakon biopsije kako bi joj rekao da ima rak. Ostao je stajati blizu vrata, leđima naslonjen na zid. Brzo joj je rekao da ima rak, da joj je potrebno daljnje liječenje i da će je uputiti drugom liječniku. Tada je brzo napustio sobu. Naravno, bolesnica je na temelju verbalne i neverbalne komunikacije osjetila liječnikov stav. Poruka je jasna – neće preživjeti.
To ne pričamo da bismo nekoga osudili ili kritizirali, jednostavno opisujem činjenice. Svi smo svjesni razdoblja u kojem su djelovala negativna očekivanja i uvjerenja. Žaljenja vrijedan ishod svih očekivanja jest proročanstvo koje se samo ispunjava. Važno je promijeniti uvjerenja. Vjerovanje je temelj našega života. Ono u što vjerujemo to postajemo. Sve na što pomislimo, to privlačimo.
VI STE MAGNET– privlačite sve ono o čemu mislite, o čemu govorite i što radite.
Tražite od ljudi oboljelih od raka da promijene svoja uvjerenja, da shvate kako se mogu oporaviti. To traži osobnu hrabrost i snagu. Mnogi oboljeli od raka sposobni su dosegnuti tu hrabrost i snagu. Promijenite mišljenje o raku na sljedeći način:
1. Rak je istoznačnica za smrt = rak je bolest koja može ali i ne mora biti smrtonosna.
2. Rak je nešto što nas zaskoči i nema nade da bismo ga mogli nadzirati, on je naš neprijatelj. Obrambeni sustav organizma smrtni je neprijatelj raka bez obzira na njegov uzrok.
3. Liječenje je bez obzira jeli riječ o zračenju, kemoterapiji ili operaciji, negativno te izaziva mnogo negativnih pojava – liječenje može biti važan saveznik, “prijatelj koji je prepoznaje u nevolji” te potpora vlastitom obrambenom sustavi tijela.
Najveći problem kod pokušaja da ljudi promijene svoja uvjerenja i preobraze ih iz negativne u pozitivne u tome što su ti ljudi općenito imali negativnih iskustava kojim dokazuju valjanost njihovih uvjerenja. To su rečenice “vidiš da je sve loše”, “ljudi su loši, pokvareni, zli”, “kako mogu razmišljati pozitivno kada je sve oko mene loše” itd.
Istom onom moći koja nam omogućuje stvaranje negativnih iskustava možemo se koristiti za stvaranje pozitivnih iskustava. Poželjno je promijeniti očekivanje koje djeluje za dobrobit pacijenata oboljelih od raka, a ne protiv njega.
Tada se postavlja famozno pitanje: “Ne pružate li tada ljudima lažnu nadu?”. Jedini mogući odgovor je: “Ne pružamo im lažnu nadu nego nadu u život”.
Zar vjera u život nije ono što smo dobili rođenjem? Zar život nije ono u što trebamo vjerovati?
Razmislite o tome. Vi ste gospodari svoga života.
VICTUS – life menagement center, Zagreb, 091-333-9999 ili na mail:
kalaposv@gmail.com ili putem portala www.ordinacija.hr.
