Bolesnim članovima obitelji pružite samo potporu: “Ja ću biti uz tebe”. Nemojte preuzeti ulogu izbavitelja jer je to zamka. Bolesna osoba mora biti jaka i snažna i mora sama pokrenuti vlastitu volju i energiju za izlječenje, mi samo moramo biti uz nju. I ništa više.
Pročitajte prvi dio kolumne Obiteljski sustav potpore.
Kad je voljena osoba emocionalno duboko uznemirena, možda ćete očajnički poželjeti učiniti nešto, bilo što da biste joj pomogli. Kad se to dogodi najbolje je pitati : “Bi li volio da nešto učinim za tebe?”. Tada pažljivo slušajte.
Ako je bolesnik preplavljen samosažaljenjem, možda će reći nešto poput: “Ma, samo ti mene pusti. Sve što mi se moglo dogoditi već mi se dogodilo…”. Budući da je to zbunjujuća poruka, mogli biste ponoviti ono što mislite da ste razumjeli: “Želiš li da te ostavim? Ili? Nisam siguran želiš li da odem ili da ostanem…”.
Nemojte se povući
Povlačenje je najrazornija od svih reakcija. Potisnete li vlastitu povredu ili bol, u emocionalnom ćete se smislu gotovo neminovno početi povlačiti iz tog odnosa, što će izazvati još veću povrijeđenost i bol. Važno je pokušati zadržati vlastiti integritet. Ponudite li pomoć, a zauzvrat dobijete nerazumne zahtjeve, tada ćete bolesniku morati prenijeti da i sami imate ograničenja: “Želim ti pomoći, ali nisam u stanju napraviti ono što ti tražiš. Mogu li ti pomoći na neki drugi način?”.
Tako komunikacija ostaje otvorena i pokazuje vašu trajnu ljubav i brižnost, ali ipak određuje granice onoga što ste voljni i sposobni učiniti.
Što je više moguće, izbjegavajte izričaje kojima niječete ili odbacujete bolesnikove osjećaje, kao što su: “Nemoj biti lud, pa nećeš umrijeti… Moraš prestati razmišljati o tome. Moraš se prestati samosažaljevati”, itd.
Ne zaboravite da s bolesnikovim osjećajima ne morate napraviti ništa drugo nego ih poslušati. Ne morate ih niti razumjeti niti mijenjati. Ne morate pronaći rješenje za bolesnikove probleme, ne morate voljenu osobu izbaviti iz depresije. Samo prihvatite njezine osjećaje.
Svaka obitelj oboljelog od raka osjeća želju i odgovornost pružiti što veću podršku i brižnost. Istodobno je važno da članovi obitelji brinu o vlastitim potrebama, omogućujući bolesniku da preuzme odgovornost za vlastito zdravlje. Naše liječenje se temelji na pretpostavci da svaki bolesnik može aktivno sudjelovati u vlastitom oporavku, stoga je potrebno da se prema njemu odnosite kao prema odgovornoj osobi, a ne kao prema neodgovornom djetetu ili žrtvi.
Najbolji pristup je pružanje potpore, ali tako da se prema bolesniku ne ponašate kao prema djetetu.
Znači, bolesnim članovima obitelji pružite samo potporu: “Ja ću biti uz tebe”. Nemojte preuzeti ulogu izbavitelja jer je to zamka. Bolesna osoba mora biti jaka i snažna i mora sama pokrenuti vlastitu volju i energiju za izlječenje, mi samo moramo biti uz nju. I ništa više.
Victus centar posluje na novoj adresi u Zagrebu: Kranjčevićeva
36/1 u sklopu NADO centra zdravlja. Informacije možete dobiti na:
091-333-9999 ili victus.centar@gmail.com
