Pitanje čitatelja
Nakon završetka fakulteta relativno brzo sam našla
stalan posao koji nije baš u mojoj struci. Na tom radnom mjestu sam već 5
godina. Posao je izrazito stresan, odgovoran, ponekad i fizički naporan i
uključuje svakodnevni rad sa strankama (ponekad ih primim do 30 dnevno). Nije
mi se svidio od samog početka. Isprva sam mislila da je problem u meni budući
da mi je to prvi pravi posao i da ću ga zavoljeti. Pokušala sam se prilagoditi,
ali ne ide.
Ono što mi najviše smeta je rad sa strankama, odnosno
na način na koji moram raditi – postoje propisi kojih se moram pridržavati (i
to šefovi kontroliraju). S druge strane su često neodgovorni ljudi, ne slušaju
što im se kaže. Kad ih se zakine za njihova prava, onda dolazi do konfliktnih
situacija, a tome su sami krivi; onda znaju prijetiti (uglavnom verbalno),
vrijeđati, biti cinični, a ja im ne smijem uzvratiti jer moram biti
profesionalna. Politika kuće u kojoj radim glasi: stranka je uvijek u pravu – osobito
ako se počne derati i prijetiti šefu. Zbog toga dosta stvari moram progutati,
prijeći preko grubih riječi i vrijeđanja. To me uistinu izluđuje i smeta mi. Da
takve situacije nisu svakodnevne još bi i izdržala. Sad sam se zabrinula jer se
cjelokupna situacija počela odražavati na moje zdravlje. Najprije fizički – problemi
sa seboreičnim dermatitisom, ginekološke tegobe, a onda i psihički. Od
relativno druželjubive, vedre osobe koja je voljela druženja s prijateljima i
izlaske, upoznavanja novih ljudi, postala sam nervozna, čangrizava i depresivna
osoba. Nakon posla se osjećam kao iscijeđena krpa, nemam snage za ništa. Razmišljala
sam o promjeni posla, ali nisam uspjela ništa naći jer struka koju imam nije
tražena. Zbog toga sam, uz jedan završen fakultet, upisala drugi na kojem sad pišem
diplomski rad.
Mrzim posao koji radim, ali me je strah ostaviti ga
zbog neizvjesnosti. Ne znam je li bolje biti bez posla, ali biti zdrava i
truditi se naći nešto novo ili svaki dan ići na posao kao da idem na giljotinu?
Odgovor prof. Borisa Blažinića
Poštovana gospodična,
iz
vašeg upita, koji na prvi pogled ne djeluje nimalo optimistično, pozitivno je i
vrijedno istaknuti kako vi izuzetno precizno analizirate i sistematizirate
postojeću situaciju. Racionalnim elaboriranjem uzroka i posljedica stanja u
kojem se nalazite sami ste sebi dali i kvalitetne odgovore na pitanja s kojima
se suočavate.
Kako tražite i moj savjet slobodan sam prokomentirati neke od vaših
navoda. Iz izložene situacije jasno mi je da ste na radnom mjestu već dulje
vrijeme izloženi različitim stresorima koji utječu na vašu profesionalnost,
motiviranost, ali i na vaše psihičko i fizičko zdravlje. Odlučili ste se za
ovaj posao iako ste već u startu znali da to nije za vas. Davali ste sve od
sebe u očekivanju da ćete ga zavoljeti, no trpjeli ste i potiskujete loše
osjećaje koji su vam jasno ukazivani na nužnost promjene ili posla ili stava.
Sada su eskalirali i vi ne samo da ste zamrzili posao već jednim dijelom i
sebe. Od vedre i društvene osobe vi se pretvarate u nervoznu, čangrizavu i
depresivnu. Emocije su poput znakova na cesti, i nažalost prečesto ih
zanemarimo i plaćamo debele psiho-fizičke “kazne” koje zovemo
posljedice stresa. Pri tome morate biti svjesni činjenice da stres kod ljudi
uzrokuje promjene u ponašanju, mišljenju i osjećajima.
Dugoročni
fiziološke posljedice izloženosti stresu su česte prehlade, promjene na koži,
astma, bol u leđima, problemi s probavom, glavobolje, kardiovaskularni
problemi….. Vaš seboreični dermatitis i ginekološke tegobe možete slobodno
dodati u ovaj popis.
Međutim,
važno je da vam dijagnosticiranje uzroka zbog kojih se nalazite u toj situaciji
bude pokazatelj na putu što je važno
poduzeti kako bi se vaša situacija što prije i kvalitetnije promijenila. Glavno
je pitanje što sada možete učiniti?
Sagledajte
uzroke svojih problema na način da odredite na koje uzroke možete sami
utjecati, a koji se uzroci ne nalaze pod vašom kontrolom. Promjena posla je
jedna od opcija, ali na nesigurnom i recesijom zahvaćenom tržištu rada budite
oprezni i ne napuštajte sigurno radno mjesto dok niste osigurali egzistenciju
na nekom drugom mjestu. Teško da možete kontrolirati ponašanje vaših
nadređenih, suradnika na poslu i vaših stranaka. Oni se ponašaju na način koji
iz njihove percepcije smatraju najopravdanijim.
Stoga,
osvijestite stvari nad kojima nemate kontrolu, pospremite ih negdje sa strane i
bavite se stvarima nad kojima imate kontrolu. Kako bi našli novu motivaciju
preokrenite svoju frustraciju u izazov i nađite novi smisao u poslu koji
radite. Gledajte na njega kao lekciju, prijelaznu fazu u razvoju svoje
karijere. Budite fleksibilni, spremni preispitati i prilagoditi svoj stav i
ponašanje višim ciljevima. Shvatite da se ponekad svjesno želite odreći bombona
znajući da vas to vodi do bombonjere. Ne doživljavajte stvari presavjesno,
preosobno, izdignite se iznad toga, gledajte ih okom profesionalne osobe koja
je tu da odradi radne zadatke koji su pred nju postavljeni. Distancirajte se…
i čuvajte svoju osobnost i zdravlje. Zapamtite, ukoliko ne poštujete sebe –
zašto bi vas drugi poštivali. Nemojte čekati da izgubite najvažnije, a to je
vaše psihičko i fizičko zdravlje. Naučite se nositi sa stresom na način da ga
ne potiskujete već da na stresne situacije i probleme gledate kao na izazove.
Kada se suočite sa strankama koje su cinične koje se, kako vi kažete, deru i
prijete šefu počnite ih doživljavati kao osobe koje svojim ponašanjem govore o
sebi, a ne o vama. Upitajte sami sebe:
„Deru li se te osobe radi vas ili jer se ne mogu iskaliti na nekog drugog koji
je pravi izvor njihovog nezadovoljstva i frustracije?“.
I
za kraj vam želim istaknuti da je u obavljanju bilo kojega posla izuzetno važno
radite li posao kojega volite. Posao koji volimo je pravo izvorište entuzijazma
i motivacije. Zato se upitajte kojim poslom se želite baviti, gdje se vidite za
pet ili deset godina i uložite sav svoj napor i trud da se jednoga dana i
bavite takvom vrstom posla.
