I tako me pitanje koje mi je ostavila u komentar na video gospođa s MS-on nagnalo na razmišljanje i na prisjećanje. Pitanje je glasilo: “Kako si ti tako sabrana i skulirana kad pričaš o tome?”
Na trenutak sam se zamislila. Zamislila sam se i pokušala se prisjetiti sebe u počecima.
Zadnja riječ koju bi netko rekao za opisati moje tadašnje stanje je sabrana.
Vjerujem da možete pretpostaviti da osoba koja primi vijesti da nosi autoimunu neurološku neizlječivu dijagnozu ne može biti sabrana. Ne može u tom trenu pogotovo. Prvo što vam se u glavi množi su najgori scenariji i završeci vaše trenutne situacije.
Čovjek je prvenstveno i najviše vizualno biće a kad vam se javi slika vas samih u invalidskim kolicima, mislim da je suvišno uopće pokušavati objasniti erupciju straha, panike i bespomoćnosti koja vas preplavljuje.
“Najgore je kad nekome kažem da imam multiplu… Očekuju invalidska kolica, a ja naizgled normalna”
Koliko traje prvotni šok?
Od pojedinca do pojedinca ovisi koliko dugo će trajati taj prvotni šok sa gomilom popratnih i nimalo lijepih emocija.
To prvotno i neizbježno stanje je prenužno skratiti. Takva kakva sam onda bila, bez pomoći mojih najbližih, moje obitelji, strah me i pomisliti kako bih završila.
Upravo oni, vaši najbliži, su oni koji su vam najpotrebniji da iznesete tu situaciju i preživite to neizbježno stanje.
Hoće li to biti obitelj, koja je to meni Bogu hvala bila, ili će to biti bliski prijatelji, rodbina, nije važno. Važno je da su tu, da su s vama i da vas drže da ne padnete, da se ne predate, da ne odustanete.
Nažalost, dogodi se i to. Čula sam i za slučaj, kada je oboljela osoba odmah pri primitku dijagnoze odustala. Legla i potpuno se predala. Šteta.
Ako uspijete, što prije to bolje, savladati i prihvatiti svoju situaciju,u ovom slučaju dijagnozu, moći ćete izbjeći neke veće neprilike.
“Kako je živjeti s multiplom sklerozom? Još uvijek je nisam prihvatila, ali napredujem”
Mirenje s trenutnim stanjem
Doktori kažu da je stres okidač za pogoršanja bolesti i da kad bi ga mogli izbjeći ili barem reducirati, da bi puno sebi pomogli.
Neminovno je dakle to prihvaćanje, mirenje sa svojim trenutnim stanjem. Shvatiti da ga ničim ne možete promijeniti. Da jedino što možete promijeniti jest da vam bude gore ukoliko budete u pretjeranom stresu.
E, kad sebi dobrano posvijestite tu nemogućnost promjene, uklanjanja svoje dijagnoze, tada dolaze raznorazne ideje za nastavak vašeg “novog” života.
Onda uspijete primijetiti veličinu i ljepotu svih stvari što ste do tada podrazumijevali za normalne. Tako počnete i živjeti. Radujete se tim malim velikim stvarima i uživate kad imate mogućnost raditi iste, kao što je npr. obična šetnja uz more.
Pouzdano i iz iskustva vam govorim, prihvatite, promijeniti ne možete, ali možete sebi pomoći. Prihvaćanjem.
Kako sam otkrila da bolujem od multiple? Tek sam rodila i mislila da se radi o simptomima umora…
Foto: Arhiva, Shutterstock
