76 posto ljudi oboljelih od raka ima zajedničku temeljnu emocionalnu životnu priču. Većina oboljelih smatra kako nisu imali blizak odnos s roditeljima, rijetko su pokazivali snažne osjećaje i općenito su funkcionirali na “tiši” način.
Druga istraživanja su potvrdila da su oboljeli od raka skloni osjećajima beznađa i bespomoćnosti čak i prije nego se razbole. Leukemija i limfomi razvijaju u okolini u kojoj se pacijent morao suočiti s brojnim gubicima i razdvajanjima, što je izazvalo psihološko stanje očajanja, beznađa i neujednačenog života.
Većina oboljelih imali su potrebu drugima izgledati uvijek dobro i često su u životu zauzimali obrambeni stav i teže su se mogli obraniti od tjeskobe. U životima ljudi otkrivaju se slični dokazi o povezanosti emocionalnog stanja i bolesti. Ono što svatko treba naučiti jest da u bolesti sudjeluje cijela osoba. Kada to spoznaju često otkrivaju da su “sami sudjelovali u procesu dobivanja bolesti”.
Mnogi su znali pomisliti da je bolje da ih više nema. Takav stav dovodi do unutarnjeg sukoba.
Jedan čest životni obrazac koji se javlja kod ljudi oboljelih od raka jest kada žena svu svoju emocionalnu i najveći dio fizičke energije uloži u obitelj. Kada iz obitelji počnu odlaziti djeca, čak i partner tada žena prolazi kroz period očajanja i osjeća se kao joj je netko oduzeo dio života.
Tada su žene duboko depresivne i često se događa da u roku od godine dana mnoge obole od raka dojke.
Takvi primjeri predstavljaju vrste sukoba s kojima su se pacijenti suočili u razdoblju od nekoliko mjeseci prije pojave bolesti. Na temelju iskustava i istraživanja možemo identificirati pet koraka psihološkog procesa koji nerijetko prethodi nastanku raka:
1. Iskustva iz djetinjstva koje rezultiraju odlukama djeteta da postane određena vrsta osobe- često se sjećamo trenutaka kada smo sami sebi rekli “kada odrastem nikada neću biti takav” ili “bit ću takav”.
Mnoge takve odluke imaju pozitivne ili negativne učinke. Neka djeca vrlo rano zaključe da su odgovorna za osjećaje drugih ljudi. Odluke donesene u djetinjstvu ograničavaju čovjekove sposobnosti da se uhvate u koštac sa stresom. Ako ne promijenimo te zaključke, oni postaju pravila naše životne igre. Svakoj potrebi kojoj trebamo udovoljiti ili svakom problemu što ga moramo riješiti pristupamo u okviru tih ograničenih uloga donesenih u djetinjstvu. Skloni smo sebe vidjeti takvima kakvi jesmo, zato što smo takvi. No, možemo i donijeti nove odluke.
2. Pojedinac osjeća da ga stresni životni događaji bacaju amo-tamo.
Veliki stresovi često znaju biti prethodnica raka. Do nagomilanih stresova dolazi neposredno prije pojavi bolesti. Kritički stresovi su oni koji prijete gubitkom osobnog identiteta, smrt supružnika, gubitak značajne uloge, umirovljenje, rastava idr.
3. Takvi stresovi stvaraju problem s kojim se pojedinac ne zna uhvatiti u koštac. Problem ne stvaraju samo stresovi, nego i nesposobnost pojedinca da ih nadvlada u okviru pravila o vlastitom ponašanju i uloge koju je dijete preuzelo rano u životu.
4. Čovjek ne vidi načina za promjenu pravila o svome ponašanju i stoga se osjeća ulovljenim u zamku i nema snage riješiti problem.
To su ljudi koji smatraju da se ne mogu promijeniti ili misle da ako se promijene da će izgubiti vlastiti identitet. Većina nije uspjela razriješiti ili nadzirati životne probleme te su osjetili da su odustali. Sebe su smatrali žrtvama jer su osjećali kako nisu sposobni promijeniti svoj život, riješiti probleme ili smanjiti stres. Život ih je zakočio i njime nisu mogli upravljati.
5. Pojedinac se udaljava od sebe i od problema, postaje nepokretan, krut i ne mijenja se.
Kad čovjek osjeti da nema nade jednostavno počne “trčati na mjestu”, ne očekujući da će negdje stići. Izvana izgleda da se nosi sa životom, no iznutra se čini da život nema smisla. Takvo odustajanje od života igra ulogu u ometanju imunosnog sustava i kroz promjene u hormonalnoj ravnoteži može dovesti do povećanja rasta abnormalnih stanica. U fizičkom smislu stvara povoljnu klimu za razvoj raka.
Ključna točka koju treba zapamtiti jest da svi MI stvaramo značenje događaja u našem životu. Pojedinac koji usvoji stav ŽRTVE sudjeluje u stvaranju svoga zdravlja tako da što životnim događajima pripisuje značenje koje dokazuje da nema nade. Ovo nije sijanje straha, već POZIV ZA AKCIJU.
NAPUSTITE ULOGU ŽRTVE, UZMITE ŽIVOT, DOGAĐAJE I VAŠE REAKCIJE U VLASTITE RUKE.
GLAVU GORE, VI MOŽETE POBIJEDITI RAK.
VJERUJTE U TO!
Nastavak: kako ponovno ozdraviti
VICTUS – life menagement center, Zagreb, 091-333-9999, ili na mail :
kalaposv@gmail.com ili putem portala www.ordinacija.hr.
