Prije koji dan gledam prilog o bebi kojoj su ugradili pužnicu i omogućili joj da nakon godinu i pol dana života prvi put čuje majčin glas.
Dijete je bilo uplakano pri procesu ugradnje pužnice no kad je po prvi puta čulo majčin glas… Izraz lica tog djeteta neda se opisati ni najljepšim, najnježnijim riječima na svijetu. Kako se lice djeteta ozarilo i nasmiješilo kada je čulo majčin glas, otopila bi se i najledenija srca i nasmiješila i najozbiljnija lica.
Sve nelogičnosti multiple skleroze: Ne postoji univerzalni lijek, ne znate što vas očekuje…
To mi prvo padne na pamet dok sam pričala s djevojkom koja mi se obratila jer joj je nedavno dijagnosticirana multipla skleroza.
Priča mi tako kako zamisliti nije mogla u najluđim snovima kako bi je moglo nešto poput toga dopasti, a još manje je mogla zamisliti da bi nešto tako mogla prihvatiti tako dobro i još ono što je najviše zaprepastilo, kako nju tako i sve njoj bliske, kako joj se kompletna osobnost u potpunosti promijenila.
Kaže kako prije je bila tako tvrda, oštra, na svaku nepravdu, na svaku glumu, na sve što bi joj se nametalo dok sad kao da su joj sve te oštrice otupile. Kaže da je shvatila što je mekša to je tvrđa (Kontradiktornost? MS! Jel’ moguće?). Od najbanalnijih do naj kompliciranih stvari.
Pričam tako dalje s njom i pitam je ima li što novo u ljubavnom životu kod nje. Naravno, prekinula je (ne ona) zaruke nakon primitka dijagnoze. Priča mi kako ne može vjerovati. Kako joj ne jedan već zaista dobar broj “likova” izražava doslovno adoraciju, udivljenost, ali ni jedan ljubav.
Razumljivo, ako ćete izraziti ljubav, trebate se zadržati malo dulje, a to (baš se pitam zašto) ni jedan neće.
Pokazuje mi tako poruke na facebooku. I stvarno. Momak kojeg je jednom zgodom slučajno i kratko upoznala i od tada se nisu nikako više vidjeli šalje joj poruku kako je vidio iz auta kako je šepala uzbrdo, kako je borac i uzor ogromni. Kaže da mu se zahvalila a on njoj piše “obožavam te”!
Prije toga ni poslije toga se nije javljao nikako, a prijatelji su na FB već tri godine. Dakle, to nije napisao neki momak koji je imao neke namjere sa njom pa eto, da je pridobije. Momak je samo imao potrebu, nakon što zna njezinu dijagnozu i vidio je trenutak njezinog neprestanog “meča” koji vodi sa svojom MS, izraziti joj divljenje.
Što trebate znati o oboljelima od multiple? Svaki pojedinac s ovom dijagnozom je u nečemu “pre”…
Drugi momak, također, na pumpi ga upoznala, popila jednom od tad piće s njim. Momak ima djevojku, kaže da se odmah udaljila jer ne želi se zbližavati ako nije moguće. Momak se udaljio, maknuo je sa frend FB liste, ali joj se povremence javi porukom samo da joj kaže koliko je drugačija i divna i koliko je njemu (ona ne razumije zašto) stalo da je i on njoj drag. Ja razumijem ali puštam je da mozga.
Gledam je s najmilijim osmijehom na licu jer znam točno o čemu priča. Ona meni sad, a i o čemu je pričao onaj prvi momak njoj tad.
Točno to. Opet se sve svodi tj. dovodi na isto.
Opet se moram ponavljati. Dakle, vidjeti će vas, kako šepate, kako, nekad, slabije čujete, kako teturate (zbog ravnoteže ne pive) i u isto vrijeme će se diviti i prepasti se, pobjeći. Neće ostati dovoljno dugo da vide da ste često, većinu vremena skroz “normalni” i da niste uvijek takvi… Al’ dobro, njihova šteta.
Pita me onda ona jel’ to sad to? Svi će nas obožavati, smatrati junacima i nestati.
Kaže da joj dođe da bi sve dala da nema to što ima i da kaže tom nekome: “Nisam uopće junak, nisam ni jaka, bezvezna sam i slaba, dođi mi bliže i ostani”.
Nisi bezvezna i slaba, takva si kakva jesi i to se vidi s Jupitera. Nauči da si takva, da se to vidi i da svi primjete, no rijetki, ali pravi ostaju!
Živjeti s multiplom sklerozom je teško! No, unatoč bolesti, obitelji su ovim ženama na prvom mjestu
Foto: Pixsell, Shutterstock
