Senzorna integracija je neurobiološka aktivnost koja omogućuje primanje i obradu informacija koje u mozak pristižu pomoću osjetila. Tako dobivamo informacije o vlastitom tijelu i okolini koja nas okružuje, kako bismo se mogli normalno kretati, učiti i ponašati.
Prometni kaos u osjetima
Način na koji mozak organizira osjete uspoređuje se s prometnikom koji treba regulirati kretanje vozila bez gužve i zastoja. Ako je nastajanje osjeta neorganizirano, događa se “prometni kaos”. Tako je poremećaj senzorne integracije slikovito opisala dr. Anna Jean Ayres (1920-1988), američka psihologinja i radna terapeutkinja koja je šezdesetih godina prošloga stoljeća razvila teoriju senzorne integracije.
Poteškoća senzorne integracije kao neurološki poremećaj može se pojaviti zasebno ili može biti povezana s određenim stanjem, sindromom ili bolesti, primjerice kod djece s teškoćama u motoričkom razvoju, cerebralne paralize, djece s autizmom, djece s oštećenjem vida, djece s poremećajem pažnje i koncentracije, djece s teškoćama komunikacije i govora te učenja, djece s intelektualnim i drugim teškoćama.
Svijet doživljavamo putem različitih osjetilnih sustava. Vizualni sustav skuplja informacije putem očiju; taktilni sustav putem kože odnosno dodira; dok auditivni sustav obrađuje informacije za sve zvukove koje čujemo.
Gustativni sustav daje nam informacije o okusu i teksturi hrane, a olfaktorni sustav o mirisima u našoj okolini.
Vestibularni sustav informira nas u kojem se položaju nalazi naše tijelo u odnosu na okolinu. Proprioceptivni sustav prikuplja informacije iz mišića, tetiva i zglobova a potom “kaže” mozgu kako se naše tijelo kreće. Ova dva sustava usko su povezana omogućujući nam da se krećemo kroz prostor, održavamo ravnotežu i vidno polje.
Poteškoće u senzornoj integraciji informacija iz osjetilnih sustava uzrokuju razne poteškoće u ponašanju, socijalizaciji, emocionalnoj stabilnosti, koncentraciji, samostalnosti i učenju.
- Primjerice, ako je onemogućeno normalno primanje i obrada osjeta iz vestibularnog sustava, djeci je teško hodati bez spoticanja ili sudaranja s ljudima ili stvarima, mirno sjediti na stolcu, nogom udariti loptu, skočiti u more, voziti bicikl, zavezati vezice na tenisicama ili snaći se u prostoru nove škole.
- Poteškoće u senzornoj integraciji informacija iz taktilnog sustava mogu kod djece dovesti do toga da izbjegavaju grljenje i maženje, igre u kojima se mogu zaprljati, stajanje u redu ili gužvi; da imaju velik otpor pri češljanju, šišanju i rezanju noktiju, ali i pretjeranu potrebu da sve diraju, te da se u pregruboj igri ozljeđuju i oštećuju igračke.
- Zbog auditivnih poteškoća u senzornoj integraciji djeca pretjerano reagiraju na uobičajene tihe zvukove poput otkucaja sata i zujanja klima-uređaja, pokrivaju uši kod naglih zvukova poput uključivanja usisavača ili radija, ili se pak ne odazivaju na svoje ime i ostavljaju dojam da ne čuju dobro.
- Poteškoće u senzornoj integraciji gustativnog sustava mogu, primjerice, biti uzrok tome da su djeca izbirljiva u jelu, odbijaju prati zube, imaju teškoće u žvakanju i gutanju, a zbog disfunkcije u senzornoj integraciji olfaktornog sustava djeca izbjegavaju osobe koje nose parfeme i prostore u kojima se kuha, a također mogu imati jaku potrebu za mirisanjem lakova za nokte, sredstava za čišćenje i slično.
Terapija senzorne integracije omogućuje djeci da poboljšaju sposobnosti za interakciju s objektima u prostoru; kognitivne, socijalne i govorne sposobnosti te da povećaju samopouzdanje i budu samostalniji.
Terapijska igra
Igra, uobičajeno najvažnija aktivnost svakog djeteta, u terapiji senzorne integracije ima važnu ulogu jer upravo kroz igru – pod stručnim vodstvom radnih terapeuta i fizioterapeuta, i u prilagođenom prostoru s posebnom opremom i igračkama – djeca dobivaju ciljane vizualne, zvučne, taktilne, proprioceptivne, vestibularne i druge podražaje. Kroz takve aktivnosti djeca razvijaju osjete i bolje se snalaze u svakodnevnom životu.
Ordinacija.hr
