Analizom tisuća snimki mozga istraživači su izdvojili tri obrasca moždane povezanosti, svaki povezan s drukčijom kombinacijom impulzivnosti, napetosti i teškoća s pažnjom.
Teškoće s koncentracijom mogu se pojaviti i kod djece s ADHD-om i kod djece s anksioznim poremećajem. Ta se dva stanja mogu javiti i zajedno, a djeca s istom dijagnozom mogu imati vrlo različite teškoće. Tim predvođen istraživačima sa Stanford Medicinea zato je postavio pitanje koje se teško može razriješiti samo popisom simptoma. Kako su te razlike povezane s načinom na koji različiti dijelovi mozga rade zajedno?
U studiji objavljenoj u časopisu Nature Mental Health znanstvenici su izdvojili tri obrasca funkcionalne povezanosti mozga, koje su nazvali biotipovima. Svaki je bio povezan s drukčijom kombinacijom teškoća, od impulzivnosti do napetosti i problema s pažnjom. Pritom su se sva tri profila pojavljivala među djecom s ADHD-om, među onima s anksioznim poremećajem te među djecom s obje dijagnoze.

Veliko istraživanje: Djeca sa sela sklonija su depresiji, a ona iz grada ADHD-u
Kako su istraživači pronašli obrasce?
U središtu analize bili su podaci 3508 djece u dobi od devet do 11 godina s ADHD-om, anksioznim poremećajem ili objema dijagnozama. Istraživači su analizirali i podatke gotovo 2000 djece koja tijekom praćenja nisu dobila nijednu od tih dijagnoza te 693 djece kojoj je jedno ili oba stanja dijagnosticirano naknadno. Nalaze su potom provjerili na zasebnom uzorku od 224 djece.
Funkcionalnom magnetskom rezonancijom u mirovanju pratili su koliko su usklađene promjene aktivnosti u različitim dijelovima mozga. Te su podatke računalnim modelom povezali s rezultatima kognitivnih testova i procjenama ponašanja. Izdvojile su se dvije skupine teškoća, jedna povezana s kognitivnom kontrolom i ponašanjem, a druga s regulacijom emocija i pažnje. Različite kombinacije tih teškoća dale su tri profila.
Od impulzivnosti do napetosti
U prvom profilu bile su izraženije impulzivnost, prkos i sklonost kršenju pravila. U toj je skupini ADHD bio češća dijagnoza.
U drugom profilu više su se isticali napetost, osjećaj krivnje i perfekcionizam, uz izraženije simptome anksioznosti i depresivnosti. Među tom je djecom češće bio dijagnosticiran anksiozni poremećaj.
U mješovitom profilu posebno su se isticale teškoće s pažnjom i razdražljivost, a češće je zabilježeno i samoozljeđivanje. ADHD je i u toj skupini bio češći. Riječ je o razlikama uočenima na razini skupina. Pojedini simptom sam po sebi ne govori kojem bi profilu dijete pripadalo.

Tragovi prije dijagnoze
Istraživači su obrasce pronašli i na prvim snimkama neke djece kojoj je ADHD ili anksiozni poremećaj dijagnosticiran tek poslije. Taj nalaz otvara pitanje bi li se uz pomoć takvih podataka u budućnosti moglo ranije prepoznati kojoj djeci treba pomnije praćenje. Za sada studija ne pokazuje može li snimka pouzdano predvidjeti hoće li pojedino dijete razviti ADHD ili anksiozni poremećaj.
Drugo je pitanje mogu li ti profili pomoći pri odabiru liječenja. Kako je za Stanford Medicine objasnio Yu Zhang, jedan od autora studije, nakon uvođenja lijeka ponekad prođu tjedni ili mjeseci prije nego što se može procijeniti njegov učinak. Buduća bi klinička istraživanja mogla provjeriti odgovaraju li djeca s različitim obrascima moždane povezanosti drukčije na isti tretman. Ako se to potvrdi, liječnici bi uz kliničku procjenu mogli dobiti još jedan podatak za odabir terapije.




