Andrea Cvitković Roić: Odluka koju za dijete donesemo u prvim mjesecima života može utjecati na zdravlje bubrega desetljećima poslije - Ordinacija.hr
Zdravlje

Zdravlje

Andrea Cvitković Roić: Odluka koju za dijete donesemo u prvim mjesecima života može utjecati na zdravlje bubrega desetljećima poslije

Sve više istraživanja pokazuje da prijevremeno rođena djeca imaju veći rizik od povišenog krvnog tlaka i kronične bubrežne bolesti kasnije u životu, napominje Andrea Cvitković Roić.

Zašto je važno pratiti zdravlje bubrega kod prijevremeno rođene djece, kako prepoznati probleme s mokraćnim sustavom i koje mogućnosti liječenja nudi suvremena medicina? Otkriva predsjednica Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju.

Bubrežne bolesti u djece ne moraju uvijek davati jasne simptome, a neke prirođene anomalije mokraćnog sustava otkrivaju se još tijekom trudnoće. Zašto je važno pratiti zdravlje bubrega i kod djece rođene prije vremena, koji znakovi mogu upućivati na probleme s mokraćnim sustavom i kako suvremena medicina omogućuje sve precizniju dijagnostiku i liječenje? O tome smo, uoči prvog Hrvatskog kongresa pedijatrijske nefrologije i urologije, razgovarali s prof. dr. sc. Andreom Cvitković Roić, specijalisticom pedijatrije i užom specijalisticom pedijatrijske nefrologije, ravnateljicom Poliklinike za dječje bolesti Helena i predsjednicom Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju.

Predsjedate prvim hrvatskim kongresom pedijatrijske nefrologije i urologije. O kojoj se odluci u liječenju djece nefrolog i urolog najčešće moraju dogovoriti i što taj dogovor konkretno znači za dijete?

Nove tehnologije dale su medicinskom znanju zamah kakav je donedavno bilo teško zamisliti. Količina informacija nadilazi ono što pojedinac može sam pratiti. Zato je važnije nego ikad povezati znanje i iskustvo stručnjaka različitih struka. U dječjoj nefrologiji to se najbolje vidi kad s dječjim kirurgom ili urologom odlučujemo možemo li dijete sigurno pratiti ili mu je potreban zahvat da bismo zaštitili bubreg.

Pristup prirođenim anomalijama mokraćnog sustava znatno se promijenio. Dobar je primjer vezikoureteralni refluks, povrat mokraće iz mjehura prema bubregu, koji je jedna od glavnih tema kongresa. Stupanj refluksa tek je jedan dio slike. Gledamo kako bubreg radi, ima li ožiljaka, ponavljaju li se infekcije s vrućicom i kakva je funkcija mjehura i crijeva. Za dvoje djece s istim stupnjem refluksa zato možemo donijeti različite odluke. Jednom će biti dovoljne kontrole uz liječenje poremećaja mokrenja ili zatvora. Kod drugog ćemo, ako se infekcije unatoč liječenju ponavljaju ili je bubreg ugrožen, razmotriti zahvat.

Kongres zato pokriva prevenciju, dijagnostiku i liječenje od fetalne do odrasle dobi. Ponekad prvi razgovor s obitelji vodimo još u trudnoći, kad ultrazvuk pokaže anomaliju mokraćnog sustava. Danas imamo precizniju slikovnu i genetsku dijagnostiku, možemo ispitati funkciju mjehura i imamo više mogućnosti za poštedne zahvate. Da bismo sve to dobro primijenili, kod složenih bolesti plan skrbi zajedno dogovaraju pedijatrijski nefrolog, dječji kirurg, a posebno educirane medicinske sestre pomažu obitelji provoditi liječenje i kod kuće. U različitim fazama uključuju se primarni pedijatri, ginekolozi, neonatolozi, dječji radiolozi, mikrobiolozi, infektolozi, genetičari i patolozi. Praćenje onih kojima je potrebna trajna skrb u odrasloj dobi preuzimaju internisti nefrolozi. Odluka koju donesemo u prvim mjesecima života može utjecati na zdravlje bubrega desetljećima poslije.

Ako biste nakon kongresa mogli promijeniti jednu stvar u načinu na koji je u Hrvatskoj organizirana skrb za djecu s bolestima bubrega, što biste prvo promijenili?

Temelj svake mreže skrbi za djecu uvijek je dobra primarna pedijatrija. U Hrvatskoj imamo dobro educirane pedijatre, ali manjak u nekim sredinama. Važno je da cijela mreža ima pristup kontinuiranoj edukaciji i uvjete za osnovnu obradu, poput pregleda mokraće, krvi, mjerenja tlaka, te za zbrinjavanje jednostavnijih tegoba u ordinaciji. Kad pedijatar posumnja na složeniju bolest, izravan dogovor s dječjim nefrologom pomaže da dijete na vrijeme dođe na specijalistički pregled.

Smatram da Hrvatska ima jedan od bolje organiziranih modela pedijatrijske nefrologije u ovom dijelu Europe upravo zato što smo povezali velike centre s manjim bolnicama i ambulantama. Pogledajte kartu Hrvatske. Uz dugu obalu, otoke i udaljene dijelove unutrašnjosti, i obična kontrola nekim obiteljima može značiti cijeli dan na putu. Na karti za kongres prikazali smo kako se mreža razvijala u 18 gradova i obuhvatili ukupno 21 ustanovu, uključujući lokalne ambulante.

Veliki klinički centri uvode nove metode i zbrinjavaju djecu s najsloženijim bolestima bubrega i mokraćnog sustava, uključujući dijalizu i transplantaciju. Županijske bolnice i lokalne ambulante obiteljima približavaju prve preglede, ultrazvuk i redovito praćenje. Kad su ti timovi izravno povezani, dijete može dobiti subspecijalističku skrb koja mu treba, a velik dio liječenja i kontrola obaviti blizu kuće.

Hrvatsko društvo za pedijatrijsku nefrologiju obilježava 25 godina djelovanja. Koja je konkretna inicijativa Društva najviše pomogla obiteljima izvan velikih bolničkih centara?

Izdvojila bih odluku da se stručni sastanci Društva redovito održavaju u različitim dijelovima Hrvatske. Kolege iz manjih bolnica mogli su predstaviti svoj rad, raspravljati o složenim slučajevima i s kolegama iz velikih centara dogovarati zajedničke postupnike. Tako je znanje iz velikih klinika brže dolazilo do ambulanti u kojima obitelji najčešće traže pomoć.

Ta suradnja ima dugu povijest. Prvi organizirani oblik dječje nefrologije u tadašnjoj državi, uspostavljen je 1957. godine na zagrebačkoj Šalati. Sljedećih desetljeća razvijali su se snažni centri u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Osnivanjem Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju 2001. godine, s profesoricom Danicom Batinić kao prvom predsjednicom, suradnja je dobila trajan okvir. Širila se mreža ambulanti, liječnici su se usavršavali i nove su metode postupno postajale dostupne izvan velikih kliničkih središta.

Jedan je primjer kontrastni ultrazvuk kojim otkrivamo refluks bez ionizirajućeg zračenja. U Poliklinici za dječje bolesti Helena prvi smo ga u Hrvatskoj uveli 2006. godine. Metoda se širila edukacijom i ušla u stručni postupnik Društva. Danas se primjenjuje u kliničkim centrima i u nizu manjih bolnica diljem Hrvatske. Za obitelj to može značiti da važnu pretragu obavi bliže kući.

Sve više znamo o tome kako prijevremeno rođenje može utjecati na zdravlje bubrega kasnije u životu. Kako bi taj podatak trebao utjecati na praćenje djeteta nakon što završe redovite neonatološke kontrole?

Podatak o tome u kojem je tjednu dijete rođeno treba ostati u kartonu i kad dijete odraste. Stvaranje nefrona, sitnih jedinica bubrega koje filtriraju krv, uglavnom se dovršava između 34. i 36. tjedna trudnoće. Vrlo rano rođena djeca mogu zato imati manje nefrona i manju bubrežnu rezervu, što ih čini sklonijima povišenom tlaku i slabljenju bubrežne funkcije. Rizik mogu dodatno povećati akutno oštećenje bubrega, pretilost ili šećerna bolest.

Sve više istraživanja pokazuje da prijevremeno rođena djeca imaju veći rizik od povišenog krvnog tlaka i kronične bubrežne bolesti kasnije u životu.

U preporukama iz 2026. američka stručna skupina predlaže da se djeci rođenoj prije 34. tjedna u dobi od dvije godine izmjeri krvni tlak, uz razgovor s obitelji o tome kako čuvati bubrege. Za djecu s većim rizikom preporučuje i pretrage krvi i mokraće. Daljnje praćenje dogovaramo prema nalazima i riziku pojedinog djeteta.

Za zdravlje bubrega važni su dobra hidracija, uravnotežena prehrana, redovita tjelesna aktivnost i održavanje uredne tjelesne mase. U djece s većim bubrežnim rizikom nastojimo izbjeći nepotrebnu primjenu lijekova koji mogu opteretiti bubrege, poput nekih antibiotika i ibuprofena. O njihovoj primjeni roditelji se trebaju savjetovati s pedijatrom.

Kako djetetu objasnite da će s bubrežnom bolešću živjeti godinama, a da se ne počne doživljavati prvenstveno kao pacijent?

Krenem od onoga što je djetetu važno. Hoće li moći na izlet s razredom? Smije li trenirati? Objasnim mu čemu služi lijek i zašto dolazi na kontrolu. S roditeljima dogovorim što pratiti kod kuće i kad se ponovno vidimo. Kad svi znaju plan, lakše je organizirati liječenje tako da dijete ima vremena za školu, prijatelje i sve drugo što voli. Kako odrasta, sve više sudjeluje u odlukama o vlastitoj skrbi.

Dio uže specijalizacije odradila sam u Seattleu. Ondje me profesor Bruder Stapleton naučio da dijete uputim na pretragu samo ako bi njezin rezultat promijenio odluku o vrsti liječenja ili praćenja. Osobito kad je pretraga invazivna, prvo se pitam što ću dobiti s tim nalazom. Vrhunska medicina znači uz što manje pretraga donijeti pouzdanu odluku prilagođenu baš tom djetetu. To traži veliko znanje i iskustvo. Morate procijeniti što može pričekati, a kada treba reagirati odmah.

Što školama najčešće treba objasniti kada u razredu imaju dijete koje se dugotrajno liječi zbog bolesti bubrega?

Da dogovor o pijenju i mokrenju vrijedi i tijekom nastave. Posebno u nižim razredima učiteljima objasnimo zašto dijete s poremećajem mokrenja treba piti vodu prema planu i redovito prazniti mjehur, čak i ako to znači otići na WC usred sata. Djeca znaju odgađati odlazak jer ih je sram tražiti dopuštenje pred razredom ili jer u školskom zahodu nemaju privatnosti i uvjete koji im trebaju.

Kad je potrebno, napišemo kratku liječničku preporuku s uputama za to dijete. Ponekad puno znače bočica vode na klupi, čist zahod i diskretan dogovor s učiteljem da dijete može izaći bez objašnjavanja pred vršnjacima.

Kad se razmatra transplantacija bubrega, koje vam pitanje djeca najčešće postave, a roditelji rijetko izgovore naglas?

U Hrvatskoj transplantaciju bubrega u djece provode specijalizirani timovi. U skrbi sudjeluju pedijatrijski nefrolozi, dječji i transplantacijski kirurzi, anesteziolozi te posebno educirane medicinske sestre. Dio se stručnjaka usavršavao i u inozemnim transplantacijskim centrima. Dijete često izravno pita „Hoće li me boljeti?” ili želi znati gdje će mu biti novi bubreg. Starije dijete zanima kad se može vratiti u školu i koliko će dugo uzimati lijekove. Roditelji često dijele isti strah, a lakše im je pitati kako će proteći operacija i oporavak.

Uz medicinsku pripremu jednako je važna psihološka priprema djeteta i cijele obitelji. Tim djetetu objasni što će se događati na dan operacije i kako će mu ublažiti bol, a roditeljima daje prostora da kažu što ih brine. Medicinske sestre imaju osobito važnu ulogu u pripremi za život kod kuće. S obitelji prolaze kako uklopiti uzimanje lijekova koji štite presađeni bubreg u svakodnevicu i kome se javiti ako nastanu poteškoće.

Kad se mlada osoba godinama liječi kod istog pedijatrijskog tima, prelazak u skrb za odrasle može biti velika promjena. Kako taj prijelaz treba izgledati da se ne izgubi kontinuitet liječenja?

Priprema bi trebala početi godinama prije promjene liječnika. Ovisno o bolesti, može započeti već oko četrnaeste godine. Mlada osoba postupno uči razumjeti svoju bolest, voditi brigu o lijekovima i zatražiti pomoć. Prije prijelaza treba upoznati novog nefrologa, po mogućnosti na zajedničkom pregledu. Pedijatrijski i odrasli tim razmijene sažetak liječenja i unaprijed dogovore prvi pregled. Mladi čovjek treba znati kome se može javiti i nakon tog prvog susreta.

Bolji prijelaz u skrb za odrasle jedna je od glavnih zadaća Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju. Danas sve više djece s teškim bubrežnim bolestima i prirođenim anomalijama doživi odraslu dob. Želimo organizirati zajedničke edukacije za interniste nefrologe i urologe o osobitostima tih bolesti i praćenju koje je mladima potrebno. Na kongres smo zato pozvali i liječnike koji liječe odrasle. Razgovarat ćemo o čestim problemima u dječjoj dobi, poput infekcija mokraćnog sustava i prirođenih anomalija, te o njihovim mogućim posljedicama u odrasloj dobi.

Sjećate li se trenutka u kojem ste odlučili da se želite baviti upravo dječjom nefrologijom?

Zanimanje za nefrologiju počelo je još na fakultetu, tijekom turnusa iz interne medicine. Moja teta, prim. dr. Ingeborg Winter Fudurić, bila je vrsna internistica nefrologinja na KBC Rebro. Uživala sam u razgovorima s njom i ona je sigurno utjecala na moj kasniji izbor.

Odluka da se posvetim baš dječjoj nefrologiji sazrela je na specijalizaciji u Klaićevoj. Odjel je trebao mlade liječnike, a u funkcionalnoj dječjoj nefrourologiji vidjela sam priliku da razvijem područje kojim se tada u Hrvatskoj malo tko sustavno bavio. S novom opremom za urodinamiku mogli smo preciznije ispitati funkciju mokraćnog sustava Za djecu s neurogenim mjehurom to je važno jer previsok tlak u mjehuru s vremenom može oštetiti bubrege.

Usavršavala sam se u Seattleu i Bostonu te u vodećim europskim centrima za to područje, u Londonu, Utrechtu, Göteborgu, Aarhusu i Gentu. S medicinskim sestrama razvijala sam protokole za djecu sa spinom bifidom, prirođenom anomalijom kralježnice, i djecu s ozljedama kralježnične moždine. Tako smo u Hrvatskoj pokrenuli sustavan razvoj funkcionalne dječje nefrourologije, a edukacijom kolega pomogli smo da se to područje razvija i u regiji. Iz tog se rada razvio Regionalni centar izvrsnosti koji danas vodim u Heleni. Ondje liječimo djecu sa složenim poremećajima funkcije mjehura i crijeva iz Hrvatske i drugih zemalja, a kolege nam dolaze na edukaciju.

Što ste u razgovorima s djecom naučili o tome kako im govoriti o bolesti, a što danas prenosite mlađim liječnicima?

Od djece sam naučila da trebam najprije čuti njihovo pitanje. Dok ja razmišljam o nalazu, dijete možda samo želi znati smije li mama ostati uz njega. Mlađe liječnike učim i svojim primjerom pokazujem kako razgovarati s djetetom. Iskrenost djece jedna mi je od najvećih ljepota tog posla. Ako ih pažljivo slušate, vrlo brzo vam pokažu jesu li stekla povjerenje.

Pedijatrija traži da način razgovora prilagodimo svakoj dobi. Trudnici koja je doznala da dijete koje nosi ima anomaliju treba mirno objasniti što nalaz znači i što ćemo moći utvrditi nakon poroda. Kad pregledavam dojenče, slušam roditelje i pratim reakcije koje ono još ne može opisati. Predškolcu mogu na igrački pokazati što ću učiniti, a školarac već ima pitanja koja želi postaviti sam. Tinejdžeru treba dati priliku da razgovara nasamo kad je to primjereno, a roditeljima pomoći da mu postupno prepuste dio odgovornosti. Svaki član tima u tome ima svoju ulogu. Povjerenje često počinje s medicinskom sestrom koja preplašenom djetetu da vremena da se umiri.

Još na studiju shvatila sam da je pedijatrija jedna od najzahtjevnijih grana medicine. Moja prva ljubav bila je matematika, a otac je u meni rano vidio liječnicu. Matematika me naučila upornosti i tome da u složenom problemu tražim logiku. Od roditelja sam ponijela empatiju i brigu za drugoga. U ambulanti mi svakodnevno treba oboje. Ima djece o kojoj razmišljam i kad dođem kući. Pitam se kako su i što još mogu učiniti. A kad se dijete oporavi ili se vrati nečemu što je zbog bolesti moralo prekinuti, tome se veseli cijeli moj tim.

Na vježbama u Heleni želim da studenti vide što pedijatrija traži od liječnika i zašto mi je taj posao toliko drag. Dijete koje se na prvom pregledu skrivalo iza mame drugi vam put samo priđe i „da pet“. Pedijatar osim znanja treba imati strpljenje i empatiju. Kad mi nakon vježbi netko kaže da želi biti pedijatar, sretna sam što sam mu prenijela dio ljubavi koju sam i sama dobila od svojih učitelja. Puno se toga u medicini promijenilo otkad sam počela raditi, ali i danas me jednako veseli kad znam da sam pomogla bolesnom djetetu i njegovoj obitelji. Imati priliku to činiti svakoga dana za mene je neprocjenjivo.

(Ida Balog)

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo