Istraživači su pokazali da uz gluten važnu ulogu imaju genetika, crijevna mikrobiota, imunološke stanice i brojni drugi čimbenici koji međusobno djeluju.
Celijakija je kronična autoimuna bolest koja zahtijeva doživotno pridržavanje bezglutenske prehrane. Kod osoba koje boluju od ove bolesti unos glutena – proteina prisutnog u pšenici, ječmu i raži – izaziva snažnu reakciju imunološkog sustava koja oštećuje sluznicu tankog crijeva. Iako je već dugo poznato da važnu ulogu u razvoju bolesti imaju genetski čimbenici, znanstvenici još uvijek pokušavaju razjasniti zašto se bolest razvije samo kod dijela osoba koje nose povećani genetski rizik.
Nova analiza više od 100 znanstvenih istraživanja, objavljena u časopisu Frontiers in Immunology, donosi dosad najcjelovitiji prikaz događaja koji dovode do razvoja celijakije. Istraživači sa Sveučilišta u Rimu Tor Vergata detaljno su analizirali način na koji se imunološka reakcija postupno pojačava te kako različiti čimbenici zajednički uzrokuju oštećenje crijeva.
– Pregledali smo dostupne dokaze koji potvrđuju ulogu imunoloških stanica u oštećenju tkiva povezanom s celijakijom te objasnili osnovne mehanizme kojima se taj destruktivni imunološki odgovor dodatno pojačava – navode autori rada.
Genetika nije jedini razlog razvoja bolesti
Iako određene genske varijante povećavaju vjerojatnost razvoja celijakije, one same nisu dovoljne da bi se bolest razvila. Mnogi ljudi nose iste genetske predispozicije, a nikada ne obole. Upravo zato znanstvenici smatraju da postoje dodatni čimbenici koji pokreću ili pojačavaju bolest.
Jedan od njih je poremećena ravnoteža crijevne mikrobiote. Naime, imunološki sustav svakodnevno mora razlikovati bezopasne tvari od potencijalno opasnih mikroorganizama, a narušena ravnoteža bakterija u crijevima može pridonijeti tome da obrambeni sustav pretjerano reagira.
Važnu ulogu pritom ima enzim tkivna transglutaminaza 2 (TG2), koji sudjeluje u razgradnji glutena. Kod osoba s određenim genetskim obilježjima proizvodi razgradnje glutena nakon djelovanja ovog enzima imunološkom sustavu izgledaju poput stranih napadača. Kao odgovor aktiviraju se T limfociti koji pokreću napad na sluznicu tankog crijeva.
Istraživači ističu da je u zdravom crijevu enzim TG2 uglavnom neaktivan. Međutim, upalni procesi ili stanični stres mogu povećati njegovu aktivnost, čime se dodatno pojačava imunološki odgovor na gluten.
Oštećenje crijeva nastaje kroz cijeli niz reakcija
No, T limfociti nisu jedine stanice odgovorne za nastanak oštećenja. Upalni signali koje oni stvaraju aktiviraju i intraepitelne limfocite, posebnu skupinu imunoloških stanica koje izravno uništavaju stanice crijevne sluznice.
Pregled dosadašnjih istraživanja pokazuje da se time lančana reakcija ne završava. U proces su uključene i stromalne stanice, koje čine potpornu strukturu crijeva. One komuniciraju s imunološkim sustavom i dodatno održavaju upalni proces, zbog čega se oštećenje crijeva nastavlja.
Znanstvenici su pronašli dokaze i da sastav crijevne mikrobiote može utjecati na cijeli mehanizam razvoja bolesti. Osim bakterija u crijevima, važnu ulogu mogu imati i drugi proteini iz pšenice te signalne molekule poznate kao interferoni tipa I, koje dodatno povećavaju stres kojem je izložena crijevna sluznica.
Budući da na sastav crijevne mikrobiote utječu brojni okolišni čimbenici, autori smatraju da razvoj celijakije nije posljedica samo genetike, nego složenog međudjelovanja nasljednih čimbenika, okoliša i imunološkog sustava.
– Određene mikrobne zajednice mogu utjecati ne samo na preradu glutena nego i na aktivaciju enzima TG2, što sugerira da razvoj celijakije zahtijeva međudjelovanje genetskih, okolišnih i imunoloških čimbenika – ističu autori.
Crijevna sluznica možda aktivno sudjeluje u bolesti
Nova analiza nadovezuje se na istraživanje objavljeno 2024. godine u časopisu Gastroenterology, koje je pokazalo da crijevna sluznica nije samo pasivna žrtva imunološkog napada, već može i sama aktivno sudjelovati u razvoju bolesti.
Zajedno s ostalim dosadašnjim istraživanjima, ovaj pregled pruža najdetaljnije objašnjenje kako jedna početna reakcija na gluten pokreće niz međusobno povezanih događaja koji na kraju dovode do karakterističnih simptoma celijakije.
Procjenjuje se da od celijakije boluje oko jedan posto svjetske populacije. Ako se gluten ne izbaci iz prehrane, bolest može uzrokovati nadutost, bolove u trbuhu, proljev, zatvor, povraćanje te dugoročno dovesti do ozbiljnog oštećenja tankog crijeva i slabije apsorpcije hranjivih tvari.
Za sada je jedino učinkovito liječenje potpuno izbjegavanje glutena. Ipak, znanstvenici vjeruju da bi bolje razumijevanje složenih mehanizama koji stoje iza razvoja bolesti moglo otvoriti put novim terapijama koje bi u budućnosti mogle nadopuniti ili čak smanjiti potrebu za strogom bezglutenskom prehranom.
– Potrebno je dodatno unaprijediti modele koji oponašaju celijakiju kako bismo bolje razumjeli redoslijed patoloških događaja i omogućili pretkliničko testiranje novih terapijskih strategija – zaključuju istraživači.
(Ordinacija.hr)
