Zadihanost nakon penjanja stubama najčešće je normalna reakcija na fizički napor, no ako se pogoršava ili dugo traje, može upućivati na zdravstveni problem.
Nakon penjanja stubama mnogi osjete ubrzano disanje i nedostatak zraka. Iako je riječ o čestoj pojavi koja ne mora značiti da nešto nije u redu sa zdravljem, ponekad zadihanost može biti znak da organizam teže podnosi fizički napor ili da postoji zdravstveni problem koji ne treba zanemariti.
Koliko je zadihanost nakon penjanja stubama uobičajena, kada bi nas trebala zabrinuti i možemo li poboljšati svoju izdržljivost?
Penjanje stubama veći je napor nego što se čini
Zadihanost nakon penjanja jednim ili dva kata, piše HuffPost, najčešće je normalna fiziološka reakcija organizma. Naime, penjanje stubama zahtijeva više energije nego hodanje po ravnoj površini jer pritom podižemo vlastitu tjelesnu težinu, a mišićima je potrebno više kisika.
– Za vrijeme penjanja stubama povećavaju se zahtjevi koji se postavljaju pred tijelo. Mišići rade intenzivnije, a organizmu je potrebno više kisika – objašnjava dr. Katherine Pohlgeers, liječnica obiteljske i sportske medicine.
Koliko ćemo se pritom zadihati ovisi o našoj kondiciji, tempu penjanja i dodatnom opterećenju. Primjerice, brže ćemo ostati bez daha ako se penjemo trčeći ili nosimo teške vrećice nego ako se krećemo polako.
Karl Erickson, stručnjak za tjelesnu izvedbu u Mayo Clinic Sports Medicine, ističe da je kratkotrajna zadihanost nakon penjanja sasvim očekivana. Ako se disanje smiri nakon minute ili dvije, najčešće nema razloga za zabrinutost.
Kada zadihanost ne treba zanemariti?
Iako je u većini slučajeva riječ o normalnoj reakciji na napor, važno je obratiti pozornost na promjene. Ako se počnete zamarati pri penjanju stubama, iako vam to prije nije predstavljalo problem, ili primijetite da se zadihanost postupno pogoršava, razgovarajte s liječnikom.
– Ne treba odmah pomisliti na najgore, ali ne bismo svaki put trebali ni jednostavno zaključiti da smo izvan forme – upozorava dr. Pohlgeers.
Zadihanost mogu pogoršati različita zdravstvena stanja, među kojima su zatajenje srca, pretilost, kronične plućne bolesti, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) i anemija. Na respiratornu sposobnost utječe i pušenje.
Važan pokazatelj može biti i vrijeme potrebno za oporavak. Ubrzano disanje minutu ili dvije nakon penjanja nije neuobičajeno, no ako se ne smiruje ni nakon tri minute ili traje dulje, trebalo bi obratiti pozornost.
Posebno je važno ne zanemariti zadihanost praćenu boli u prsima, glavoboljom ili promjenama vida. U takvim situacijama potrebno je potražiti liječničku procjenu.
Kondicija se može poboljšati postupno
Ako nemate zdravstvenih problema koji bi ograničavali tjelesnu aktivnost, redovito penjanje stubama može pomoći u povećanju izdržljivosti. Tijelo se, naime, prilagođava naporu kojemu ga izlažemo, a mišići koji sudjeluju u penjanju postupno jačaju.
Osim samog penjanja, korisno je raditi vježbe poput čučnjeva i iskoraka koje jačaju mišiće nogu. Poboljšanje kardiovaskularne kondicije također može smanjiti umor pri fizičkom naporu.
– Razvijanje osnovne mišićne snage, primjerice izvođenjem iskoraka i čučnjeva, omogućit će vam više snage i izdržljivosti za penjanje – objašnjava Erickson.
Pritom ne treba pretjerivati niti odmah pokušavati nekoliko puta zaredom svladati više katova. Kondiciju je najbolje graditi postupno, kroz aktivnosti poput šetnje, vrtlarenja ili drugih oblika svakodnevnog kretanja.
Važno je pritom razlikovati uobičajeni umor od simptoma koji mogu upućivati na zdravstveni problem. Ako se vaša sposobnost podnošenja napora promijenila, nemojte to automatski pripisivati lošoj kondiciji.
(Ordinacija.hr)
