Nikolina Škara s migrenama se bori od svoje 17. godine, a u teškim danima izgubi vid i doslovno ne može ustati iz kreveta. Lijekovi nisu pomogli, kao ni alternativne metode, a onda je doznala za operativni zahvat koji ju je odveo do plastičnog kirurga
– Kada napad migrene započne ne preostaje mi ništa drugo nego se zatvoriti u sobu u mrak i odležati ostatak dana jer nisam više sposobna obavljati nikakve svakodnevne obveze. Strah koji mi je uvijek negdje u glavi da će ponovo doći migrena je neopisiv i uvijek se preispitujem kakav mi je osjećaj u tijelu i mogu li se pripremiti na novi napadaj. S vremenom sam naučila prepoznavati simptome čak i dan ranije – primjerice, vrat mi bude ukočen, zijeva mi se pola dana i budim se umorna iako sam odspavala 8 sati. Neke simptome nikada ne biste povezali s glavoboljom jer se, nažalost, jako malo priča o migreni. Događa se, stoga, da se godinama preispitujete dok ne nađete nekakav način prepoznavanja simptoma prije samog napadaja – započinje 39-godišnja Nikolina Škara iz Zagreba.
Nikolina od svoje 17. godine boluje od migrene. Nakon više od dva desetljeća borbe sa stravičnim glavoboljama, nadu za povratak kvalitetnijem život bez paralizirajuće boli vratio joj je – plastični kirurg, uz pomoć operativnog zahvata dekompresije živca. No, put do toga bio je dugačak.
– Migrena kod mene započinje aurom, što znači da mi se pojave blještave cik-cak linije pred očima, kao da sijevaju munje, i vrlo brzo se to proširi na cijeli vid, tako da me na 15 do 20 minuta gotovo potpuno zaslijepi, odnosno izgubim vid. Usto se osjećam kao da sam izvan svoga tijela, tako da sam za to vrijeme potpuno nesposobna za kretanje. Kada se vid vrati u normalu, dolazi teška paralizirajuća glavobolja popraćena mučninom i osjetljivošću na mirise i zvukove – nastavlja naša sugovornica.
Paralizirajuća glavobolja
Iako se s njima suočava već 22 godine, njezina je žestoka borba s migrenama započela – dobro pamti taj dan – točno 21. rujna 2024., kada je doživjela paralizirajuću glavobolju koju bi, slikovito prikazuje, „na ljestvici boli od 1 do 10 ocijenila brojem 50“.
– Bol je bila tolika da mi je došlo da doslovno lupam glavom o zid. Od toga dana pa do danas, moja glavobolja nije u potpunosti prestala, iako su nalazi uredni. Već dvije godine većinu vremena nisam sposobna za rad, niti za svakodnevne obveze. Ima dana kada ne mogu ustati iz kreveta, a ima i malo boljih kada u danu ipak uspijem nešto obaviti – priča.
Ranije migrenu, dodaje, nije liječila, nego je više „gasila vatru“, odnosno popila bi tablete protiv bolova, legla u krevet i „molila Boga da se sutra ne probudi s migrenom“.
– Nekada je trajalo dva dana, nekada bi prošlo u istom danu. Nažalost, sve donedavno nisam naišla na liječnika koji bi mi pomogao otkriti od kuda migrena dolazi i kako da si pomognem. U posljednje dvije godine bila sam kod sedam neurologa, liječila se u bolnici, probala sam farmakološki skoro sve što se nudi na našem tržištu za smanjivanje bolova, i ništa nije urodilo plodom. Kada sam vidjela da nakon određenog vremena nitko ne može naći rješenje, čak su me slali psihijatru jer nisu znali što bi sa mnom, okrenula sam se alternativnoj medicini, kao što su akupunktura, hipnoza, bioenergija, ravnanje kralježnice, laserska akupunktura… Opće stanje mi se popravilo, uz tablete protiv bolova imala sam više snage za ustajanje iz kreveta i svakodnevne aktivnosti. Ali glavobolja je i dalje bila prisutna, samo u rasponu boli 5 do 8, što je za mene bila mala pobjeda – iznosi Nikolina. Slučajno je potom doznala za terapiju botoksom.
– S obzirom da sam svašta iskušala i nije bilo većih pomaka, odlučila sam da ću pokušati sve što mi se nudi kao mogućnost da se riješim boli. Dva puta sam išla na botoks jer se on razgradi kroz nekoliko mjeseci. Znatno je pomogao, ali bol nije prestala. No, prilikom tih tretmana prvi sam put čula za operacije dekompresije živaca kod glavobolje i to mi je otvorilo novi put – govori ona. Prijatelj joj je zatim preporučio da se obrati plastičnom kirurgu prof.dr.sc. Milomiru Ninkoviću u IMC Priora u Čepinu.
– Profesor mi je odmah telefonski rekao da zna što bi trebalo napraviti. Na prvom pregledu smo aplicirali neku vrstu lokalne anestezije koja je trebala umrtviti živac tamo gdje nastaje bol i tako smo prvo ispitali bi li operacija bila uspješna. Kako je rezultat bio potvrdan, dogovorili smo brzo termin za prvu operaciju – prisjeća se Nikolina Škara.
Prva je operacija bila u listopadu prošle godine, a riječ je o dekompresiji frontalnih živaca.
Prva operacija
– Operacija je bila uspješna, ali glavobolja nije potpuno nestala. U siječnju ove godine dogovorili smo drugu operaciju, temporalnih živaca, i ona je polučila dobar rezultat. Glavobolja se smanjila za 70 do 80 posto, što je za mene veliki uspjeh. Sada ima dana kada ne moram popiti tabletu i mogu normalno funkcionirati. Iako glavobolja nije potpuno nestala, profesor Ninković uvelike mi je pomogao da kvalitetnije živim i da se bolje nosim sa svojom borbom – kaže ona. O kakvom je točno zahvatu riječ, pojasnio nam je prof.dr.sc. Milomir Ninković.
– Operativni tretman migrene predstavlja hirurški pristup liječenju određenih oblika kronične migrene kod pacijenata kod kojih konzervativne metode – lijekovi, botulinum toksin, promjena životnih navika – nisu dale zadovoljavajuće rezultate. Zašto operacije pomažu? Kod određenog broja pacijenata migrene mogu biti izazvane iritacijom ili kompresijom perifernih živaca u tzv. „trigger“, odnosno okidačkim zonama. Cilj operacije je osloboditi te živce od pritiska okolnih mišića, fascija, krvnih sudova ili fibrotičnog tkiva – govori profesor Ninković. Najvažniji su, dodaje, selekcija pacijenata i individualni pristup.
– Prije operacije potrebni su detaljno neurološko ispitivanje i iscrpna anamneza. Preoperativna identifikacija „trigger“ zona ključna je za postavljanje indikacije za operaciju i odrađuje se testiranjem botulinum toksinom – botoxom ili lokalnim anestetikom. Ako se potvrdi pozitivan odgovor na botox i lokalni anestetik, može se pristupiti operativnom tretmanu – prikazuje on.
Primjerice, jedna od najčešćih „trigger“ zona je frontalna regija. Pacijenti osjećaju bol iznad obrva i u čelu zbog kompresije dva manja živca izazvane najčešće okolnim mišićima i fibroznim tkivom. Operacija uključuje dekompresiju oba živaca uz parcijalnu resekciju mišića i fibroznog tkiva koji vrše pritisak na živce. Prema objavljenim studijama o ovakvim operativnim zahvatima, 50 do 90 posto pacijenata postiže značajno smanjenje učestalosti i intenziteta migrena.
– Iz mog iskustva, najbolji rezultati se postižu kod pažljivo selektiranih pacijenata, gdje može doći do potpunog povlačenja simptoma. Ovi operativni zahvati mogu se raditi u lokalnoj anesteziji ili po želji pacijenta u općoj. Komplikacije su minimalne i svode se na prolaznu utrnulost kože ili pareze pojedinih mišića, eventualno krvarenje, teoretski infekcije i minimalno ožiljavanje ako se pravilno plasiraju rezovi na koži. Najozbiljnija komplikacija je ako ne dođe do adekvatnog povlačenja simptoma migrene – navodi profesor Ninković.
Operativno liječenje migrene, ističe on, i dalje izaziva određeno nerazumijevanje i stručne rasprave među neurolozima i kirurzima.
– Dok mnogi plastični i rekonstruktivni kirurzi prijavljuju vrlo dobre rezultate, dio neurološke zajednice smatra kako su potrebne dodatne visokokvalitetne studije za definitivnu potvrdu dugoročne efikasnosti. Jasno je da su migrene jako kompleksne glavobolje i da se radi o više faktora koji zatvaraju jedan začarani krug koji dovodi do napada migrene. Ako smo u stanju kirurški prekinuti taj začarani krug, onda imamo šansu pacijenta osloboditi nesnosnih bolova. Mi kirurzi ne liječimo migrenski sindrom, nego eliminacijom „triggera“ sprječavamo da dođe do razvijanja bolesti u punom obujmu – naglašava prof.dr.sc. Milomir Ninković.
Profesor Ninković pojašnjava i na kojem principu djeluje botoks u liječenju migrena, što je ranije iskušala i pacijentica Nikolina, a tu metodu i on primjenjuje u slučajevima gdje takav terapeutski pristup pokazuje rezultate. Botoks, inače, privremeno smanjuje aktivnost određenih mišića, odnosno njihovu kontrakciju.
– Botoks se počeo koristiti u prvom redu iz estetskih razloga, a onda se slučajno primijetilo da kod pacijentica koje pate od migrena dolazi i do smanjenja broja napada i intenziteta migrenskih bolova. Izražene kontrakcije pojedinih mišića lica, kao i pojačana pulsacija određenih arterija na licu pokreću migrenske napade. Ako botok smanji ili u potpunosti zaustavi kontrakcije određenih mišića, doći će i do smanjenja tih napada. Postoji i teorija da botoks smanjuje oslobađanje supstanci uključenih u prijenos boli i tako dodatno smanjuje učestalost migrena – navodi on, dodajući kako se terapija botoksom treba primjenjivati redovno svakih četiri do šest mjeseci.
Nikolina Škara ističe kako se u Hrvatskoj malo govori o migreni, „a kamoli o migreni kao neurološkoj bolesti“.
– Migrena je teška bolest, a ponekad možete imati simptome kao kod moždanog udara i jako je teško s tim živjeti. Kada nastupi migrena, paralizirani ste od bolova i niste sposobni za rad, niti za normalan život. Okolina to ne shvaća jer nije dovoljno informirana o toj bolesti. Onima koji proživljavaju borbu s migrenom poručila bih kako rješenje postoji, samo ne smiju odustati od sebe, traženja pomoći i borbe za svoja prava. Sve više mogućnosti liječenja migrene i same glavobolje postaje dostupno u Hrvatskoj – zaključuje Nikolina. ( Ordinacija.hr )
