Dječja pretilost raste diljem svijeta, no postoje i ohrabrujući primjeri. Stručnjaci objašnjavaju gdje počinju promjene.
Maslinovo ulje, riba, povrće i obroci koji se pripremaju kod kuće: tako najčešće zamišljamo mediteransku prehranu. No zdravstveni podaci o djeci otkrivaju drukčiju sliku. Cipar, Grčka, Italija i Malta među zemljama su s najvišim stopama dječje pretilosti u posljednjem krugu europskog istraživanja COSI. Tradicija zdrave prehrane, očito, nije dovoljna zaštita ako se ne prenosi u svakodnevne navike novih generacija.
Istodobno, postoje i ohrabrujući primjeri. Japan u dugoročnoj usporedbi zadržava relativno nisku stopu dječje pretilosti, dok su pojedine europske zemlje uspjele stabilizirati problem ili smanjiti neke pokazatelje. Njihova iskustva otvaraju važno pitanje: kako zdravije odrastanje učiniti dostupnim svoj djeci?
Globalni zaokret
Prema podacima koje je Svjetska zdravstvena organizacija objavila u listopadu 2026., 400 milijuna djece i adolescenata od 5 do 19 godina imalo je prekomjernu tjelesnu masu 2024., uključujući 170 milijuna onih s pretilošću. Udio pretilosti u toj dobnoj skupini porastao je s dva posto 1990. na osam posto 2024.
UNICEF-ov izvještaj Feeding Profit, objavljen 2025., upozorio je na još jedan povijesni zaokret: prema njegovim projekcijama za tu godinu, pretilost je među djecom i adolescentima od 5 do 19 godina prvi put postala češća od premale tjelesne mase. Procijenjena prevalencija pretilosti iznosila je 9,4 posto, a premale tjelesne mase 9,2 posto. Riječ je o projekcijama na temelju podataka do 2022., pa ih treba razlikovati od WHO-ovih procjena za 2024.
Problem pritom nije moguće svesti na manjak samokontrole. WHO pretilost opisuje kao kroničnu bolest koja nastaje složenim međudjelovanjem bioloških, okolišnih, društvenih i ponašajnih čimbenika. Dostupnost hrane, cijene, mogućnosti sigurnog kretanja i uvjeti u kojima obitelji žive dio su iste priče.
Mediteranski paradoks
Najnoviji cjeloviti izvještaj WHO-a za europsko istraživanje COSI, objavljen 2025., obuhvaća mjerenja približno 470.000 djece u 37 zemalja tijekom 2022.–2024. Među djecom od 7 do 9 godina četvrtina je imala prekomjernu tjelesnu masu, uključujući pretilost, a 11 posto pretilost. U nekoliko južnoeuropskih zemalja s pretilošću živi gotovo svako peto dijete.
Ti podaci ne znače da je mediteranska prehrana izgubila vrijednost. Otvaraju pitanje koliko se njezinih načela doista provodi. WHO bilježi nezdrave prehrambene navike među europskom djecom i upozorava da tek približno polovica aktivno putuje u školu, primjerice pješice ili biciklom. Prehrambena tradicija i stvarni način života nisu uvijek ista stvar.
Ipak, slika nije jednako nepovoljna posvuda. U usporedbi posljednja dva kruga COSI istraživanja, među djevojčicama u Grčkoj udio prekomjerne tjelesne mase, uključujući pretilost, smanjio se za šest postotnih bodova, a u Španjolskoj za 5,2. Visoke stope, dakle, mogu postojati istodobno s pomacima nabolje.
Hrvatska slika
U Hrvatskoj je prema istraživanju CroCOSI 2021./2022. 36,1 posto djece od 7 i 8 godina imalo prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost. Udio je iznosio 38,5 posto među dječacima i 33,7 posto među djevojčicama. Važno je razlikovati te kategorije: nije riječ o tome da više od trećine djece ima pretilost, nego da toliko djece zajedno pripada dvjema skupinama.
Zanimljiv je i regionalni podatak: najveći udio djevojčica s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću zabilježen je u Jadranskoj regiji. Znanstveni rad objavljen 2025., koji je analizirao podatke za 11.817 djece od 2003. do 2022., također je izdvojio Jadransku i Sjevernu regiju po izraženom rastu rizika tijekom vremena. Autori zaključuju da je porast u Hrvatskoj usporio, ali još nije dosegnuta stabilizacija.
Navike dodatno pojašnjavaju zašto je potrebna šira promjena. Prema hrvatskim rezultatima koje je HZJZ predstavio uz šesti krug COSI-ja, 42,4 posto djece učestalo konzumira slatkiše, odnosno više od tri dana u tjednu, dok 47,4 posto aktivno putuje u školu i iz nje.
Azijska promjena
Ni Azija nema jedinstvenu priču. UNICEF-ove modelirane procjene, objavljene u podatkovnim tablicama izvještaja iz 2025., pokazuju da je među djecom i adolescentima od 5 do 19 godina prevalencija pretilosti u Kini porasla s približno dva posto 2000. na 12 posto 2022. U Indoneziji je u istom razdoblju porasla s dva na 11 posto.
UNICEF za istočnu Aziju i Pacifik navodi da se broj djece i adolescenata s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću više nego udvostručio u dva desetljeća. Izvještaj upozorava na agresivno oglašavanje i rast dostupnosti nezdravih ultraprerađenih proizvoda. U Vijetnamu je njihova prodaja između 2017. i 2021. porasla 257 posto. Taj podatak ne mjeri pretilost, ali jasno pokazuje brzinu promjene prehrambenog okruženja.
Još dramatičniji primjer dolazi s pacifičkih otoka. UNICEF navodi pretilost među djecom i adolescentima od 5 do 19 godina od 38 posto u Niueu, 37 posto na Cookovim Otocima i 33 posto u Nauruu. Te su se stope od 2000. udvostručile, a organizacija ih povezuje s prelaskom s tradicionalne prehrane na jeftinu, energetski bogatu uvoznu hranu.
Japanska lekcija
Japan pruža drukčiji primjer. U istim UNICEF-ovim tablicama za dob od 5 do 19 godina zaokružena procjena prevalencije pretilosti iznosi četiri posto i 2000. i 2022. To ne znači da problem ne postoji niti da su svi pokazatelji potpuno nepromijenjeni, ali pokazuje znatno povoljniji dugoročni obrazac nego u Kini i Indoneziji.
Jedan od zanimljivih japanskih pristupa jest Shokuiku, prehrambena edukacija povezana sa školskim obrocima. Djeca uče o namirnicama, podrijetlu hrane i prehrambenim navikama, a učitelji zaduženi za prehranu sudjeluju u oblikovanju jelovnika i surađuju s obiteljima. Sezonske i lokalne namirnice dio su tog sustava, dok se tijekom lipnja održava nacionalni mjesec prehrambene edukacije.
Japansku stopu pretilosti ne možemo pripisati samo školskom ručku. No taj program ilustrira vrijedan pristup: zdrava prehrana svakodnevno se uči i prakticira, umjesto da ostane povremena preporuka.
Svjetliji sjever
Ohrabrujući podaci postoje i u Europi, ali Skandinaviju ne treba predstavljati kao područje bez problema. Danska je u sažetku COSI istraživanja 2022.–2024. među zemljama s najnižom prevalencijom pretilosti u promatranoj dječjoj populaciji, približno pet posto. To je relativno povoljan rezultat, premda i dalje znači da određeni broj djece treba stručnu podršku.
Norveški institut za javno zdravstvo navodi da je među osmogodišnjacima i devetogodišnjacima prevalencija prekomjerne tjelesne mase i pretilosti bila relativno stabilna tijekom 2005.–2019. No među petnaestogodišnjim djevojčicama zabilježen je porast, pa se stabilnost mlađe djece ne može proširiti na sve dobne skupine.
Noviji nordijski izvještaj NORMO 2025. također pokazuje stabilan zajednički udio prekomjerne tjelesne mase i pretilosti među norveškom djecom u usporedbi 2014. i 2024. Istodobno bilježi pogoršanja u drugim nordijskim zemljama. Razlike u metodama i dobnim skupinama ograničavaju izravnu usporedbu s COSI-jem, ali poruka je jasna: stabilizacija je moguća, a povoljni rezultati zahtijevaju kontinuirano praćenje.
Podrška bez osude
WHO je 7. listopada 2026. objavio prve globalne smjernice za zbrinjavanje pretilosti u djece i adolescenata. Preporučuje strukturirane intervencije koje povezuju prehranu, tjelesnu aktivnost i podršku promjeni ponašanja. Naglašava i da djeca s pretilošću mogu doživljavati stigmatizaciju, diskriminaciju i vršnjačko nasilje. Zdravstvena podrška zato mora voditi računa i o mentalnom zdravlju.
Pedijatrica i registrirana dijetetičarka Natalie D. Muth, u tekstu za Američku pedijatrijsku akademiju, preporučuje redovite obroke i međuobroke, dostupnost voća, povrća i cjelovitih žitarica te smanjivanje zaslađenih napitaka. Posebno ističe učenje prepoznavanja gladi i sitosti: količina hrane na tanjuru ne bi trebala biti jedini signal koji određuje koliko dijete jede.
Američka Academy of Nutrition and Dietetics savjetuje roditeljima da izbjegavaju restriktivne dijete na svoju ruku, ne koriste hranu kao nagradu i uključe cijelu obitelj u zdravije navike. Zajednički obroci bez ekrana, voda umjesto zaslađenih napitaka i igra koja uključuje kretanje praktični su početci. Ako postoji zabrinutost zbog djetetove tjelesne mase, plan treba dogovoriti s pedijatrom i nutricionistom ili dijetetičarom.
Za djecu i adolescente od 5 do 17 godina WHO preporučuje prosječno najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno tijekom tjedna, uz aktivnosti koje jačaju mišiće i kosti najmanje tri dana tjedno.
Promjene koje pomažu
Dobre inicijative olakšavaju obiteljima primjenu savjeta. Britanski NHS u sklopu programa Healthier Families nudi aplikaciju Food Scanner: skeniranjem barkoda korisnici mogu vidjeti sadržaj šećera, soli i masti te pronaći prehrambene zamjene s povoljnijim sastavom. Deklaracija tako postaje razumljiv alat za svakodnevnu kupnju.
UNICEF-ov izvještaj iz 2025. opisuje i djelovanje na razini prehrambenog okruženja: malezijsko jačanje poreza na šećer u sklopu nacionalnog „rata protiv šećera” te vijetnamsko odobrenje prvog poreza na zaslađena pića. Takve mjere pokazuju da odgovornost uključuje i javne politike, uz obitelji, škole i zdravstveni sustav.
Najkorisnija lekcija svjetlijih primjera jest da porast dječje pretilosti nije neizbježan. Njihovi rezultati nisu jednaki niti postoji jedno rješenje za sve, ali stabilizacija i poboljšanja pokazuju da se smjer može promijeniti. Za dijete taj put počinje podrškom: kod kuće, za školskim stolom, na igralištu i u ordinaciji – bez posramljivanja, uz navike koje cijela obitelj može održati.
Ordinacija.hr
