Od dijagnostičke obrade i odabira anestezije do zatvorene ili otvorene repozicije i imobilizacije – detaljan prikaz svih koraka liječenja prijeloma.
Namještanje slomljene kosti podrazumijeva postupak vraćanja krajeva i ulomaka kosti u njihov pravilan anatomski položaj kako bi se omogućilo pravilno cijeljenje. Ovaj se postupak stručno naziva repozicija prijeloma.
Ovisno o vrsti i težini ozljede, liječnik može provesti zatvorenu repoziciju, kod koje se ne radi kirurški rez, ili otvorenu repoziciju, kod koje se kroz operativni zahvat kost postavlja u pravilan položaj uz pomoć implantata poput vijaka, pločica ili šipki.
Takve zahvate izvodi specijalist ortopedije, koji je educiran za precizno vraćanje koštanih fragmenata u njihov prirodni položaj te njihovo stabilno učvršćivanje. U nastavku donosimo pregled svih koraka koji su uključeni u postupak namještanja prijeloma, kako kod zatvorenih tako i kod otvorenih ozljeda.
Namještanje prijeloma – korak po korak
Repozicija prijeloma najčešće se izvodi u hitnoj službi, no kod manje složenih ozljeda postupak se može provesti i u ambulanti hitne medicine ili u ordinaciji ortopeda.
1. Dijagnostička obrada
Prvi korak u zbrinjavanju prijeloma uključuje radiološku dijagnostiku, najčešće rendgensko snimanje (RTG). RTG omogućuje procjenu tipa prijeloma, položaja koštanih fragmenata te eventualnih komplikacija poput oštećenja mišića ili krvnih žila.
U nekim slučajevima koristi se i ultrazvuk, osobito za procjenu ozljeda mekih tkiva i vaskularnih struktura.
Prijelomi mogu biti:
- zatvoreni, kod kojih je koža intaktna
- otvoreni, kod kojih je došlo do puknuća kože i izlaganja kosti vanjskom okruženju
Na temelju nalaza ortoped odlučuje o vrsti repozicije te načinu stabilizacije prijeloma.
2. Odabir anestezije
Za izvođenje repozicije nužna je kontrola boli, odnosno primjena anestezije. Ovisno o opsegu i težini ozljede, koristi se:
- lokalna anestezija – umrtvljuje točno određeno područje
- regionalna anestezija – blokira osjet u većem dijelu tijela (npr. donji ekstremitet)
- opća anestezija – pacijent se dovodi u stanje kontroliranog sna
U većini slučajeva repozicija prijeloma zahtijeva primjenu neke vrste anestezije.
3. Priprema i sterilizacija
Prije zahvata koža se pažljivo dezinficira antiseptičkim otopinama poput alkohola ili joda kako bi se smanjio rizik od infekcije.
Kod otvorenih prijeloma rana se dodatno ispire sterilnom fiziološkom otopinom kako bi se uklonili nečistoća, ugrušci i strana tijela. Također se provodi debridman, odnosno uklanjanje oštećenog i inficiranog tkiva. Ovakva priprema ključna je za prevenciju ozbiljnih infekcija, uključujući i sepsu.
4. Primjena anestezije
Kod zatvorenih prijeloma često se koristi hematomska blokada, pri kojoj se lokalni anestetik ubrizgava u područje hematoma oko prijeloma. Na taj način lijek djeluje izravno na mjesto ozljede i učinkovito ublažava bol.
Kod otvorenih prijeloma češće se primjenjuje regionalna anestezija, koja se aplicira u blizini živca ili leđne moždine, ili opća anestezija, koja se daje intravenskim putem.
5. Repozicija prijeloma
Sam postupak repozicije uključuje vraćanje koštanih fragmenata u njihov anatomski položaj.
Zatvorena repozicija:
Kod zatvorene repozicije ortoped ručno manipulira kostima kroz kožu, bez kirurškog reza. Postupak uključuje:
- distrakciju prijeloma – povlačenje kosti iz nepravilnog položaja
- korekciju deformacije – postupno poravnavanje kosti
- finalno namještanje – vraćanje kosti u pravilan položaj
Tijekom zahvata pacijent može osjetiti pritisak ili neugodno „pucketanje“, ali bez značajne boli zbog primijenjene anestezije.
Otvorena repozicija:
Kod otvorene repozicije izvodi se operativni zahvat tijekom kojeg kirurg izravno postavlja koštane fragmente u pravilan položaj. Za stabilizaciju se koriste metalni implantati poput:
- pločica
- vijaka
- intramedularnih šipki
Ovaj oblik fiksacije naziva se unutarnja fiksacija i primjenjuje se kada je rana čista, oštećenje tkiva ograničeno te kada se fragmenti mogu precizno postaviti.
Ako uvjeti nisu povoljni, koristi se vanjska fiksacija, pri kojoj se metalni elementi nalaze izvan tijela i povezani su stabilizacijskim okvirom. Nakon zacjeljivanja, vanjski se sustav uklanja.
6. Imobilizacija
Nakon repozicije potrebno je osigurati stabilnost kosti kako bi cijeljenje bilo uspješno. U tu svrhu koriste se:
- udlage
- gipsani ili fiberglas zavoji
Kod težih otvorenih prijeloma često se primjenjuje vanjska fiksacija kao primarni oblik stabilizacije. U određenim slučajevima koristi se i trakcija, koja pomaže postupnom poravnanju kosti i smanjenju opterećenja na ozlijeđeni ekstremitet.
7. Kontrolno RTG snimanje
Nakon završene repozicije radi se kontrolno rendgensko snimanje kako bi se provjerilo jesu li koštani fragmenti pravilno postavljeni. Ako se utvrdi nepravilno poravnanje, može biti potrebno dodatno namještanje ili kirurška korekcija.
(Ordinacija.hr)
