Disati znači živjeti!

Jedan je jogi davno rekao “Disati znači živjeti”. Kratko, jednostavno i jasno.

Mogao je jednako tako reći “Disati znači DUGO živjeti” ili “Disati znači BITI SAVRŠENO ZDRAV”; sve su tvrdnje apsolutno točne. A što je posebno važno u današnjem svijetu jurnjave i stresova, disanje je bitan preduvjet psihofizičke opuštenosti i dubokog duševnoga mira.

Postoji, međutim, jedan nevjerojatan apsurd (toliko
nesvojstven inače beskrajnom savršenstvu prirode) da se čovjek najprije rađa s
urođenom sposobnošću pravilnoga disanja, koju zatim – gubi. Bebe dišu savršeno
(posebno kad spavaju); mirno, kroz nos, duboko i opuštajuće. Odrastao čovjek
niti budan ne zna tako disati; on diše kratko, isprekidano, uglavnom čujno i
najčešće kroz usta.

Inače, danas je u svijetu poznato na stotine tisuća
najrazličitijih drevnih i suvremenih tehnika (seansi) opuštanja i redukcije
stresa. A znakovito je da barem 95 posto ih počinje rečenicom “Opustite se i dišite,
polagano, mirno i duboko…“ Nema, očito je, pravog opuštanja bez pravog
disanja.

Stoga je jedan od bitnih zahtjeva povratka prirodi i zdravom
životu upravo i zahtjev za povratkom prirodnom, pravilnom i zdravom disanju.

Ustima jedemo – nosom dišemo!

Ovo drevno pravilo danas se rijetko dosljedno primjenjuje
iako je jedini prirodni način disanja, disanje kroz nos. Nigdje i nijedna
životinja ne diše kroz usta. Bebe također poznaju jedino disanje kroz nos
(disanje kroz usta “nauče” kasnije, uglavnom, slažu se stručnjaci, zbog
stresova koji stimuliraju pojačano disanje kroz usta).

Jogiji tvrde da se disanjem kroz nos asimilira i svemirska
energija “prana” koja se poslije (mrežom od 72.000 posebnih kanala
ili “nadija”) širi cijelim tijelom. “Prana” se također
unosi hranom i vodom, no najviše disanjem. Sustav “nadija” otprilike
odgovara živčanom sustavu po učenju zapadne medicine. Ono što je zanimljivo
istaći jeste činjenica da su jogiji prije 5.000 godina uočili povezanost
izdanaka njušnog živca u nosu s mozgom, čime se osigurava izravan dotok
“prane” u mozak, a time i njezin blagotvoran, osvježavajući učinak na
cijelo tijelo. Disanje kroz usta, kada nema mogućnosti izravnog dotoka
“prane” u mozak putem njušnog živca, neusporedivo manje energetski
djeluje na organizam. Umjesto teoretiziranja i dokazivanja, evo posve praktičnog
primjera. Kada ste prehlađeni, nos vam je začepljen i dišete samo na usta. Ne
kažete li često tijekom prehlade “Nije mi ništa, samo sam čitav nekako
malaksao.”? Ne čini li vam se logičnim objašnjenje da u danima hunjavice
“prana” nije mogla izravno osvježavati mozak, a time i cijelo tijelo?

Kako si pomoći? Prvi način: određenim tehnikama ispiranja
održavati stalno, pa i tijekom prehlade, čiste nosne kanale. Drugi način:
vježbajte jogu! Tada uopće nećete biti prehlađeni.

Kad već spomenusmo “pranu“, treba reći da su vježbe
asimiliranja prane u tijelo, nazvane “pranayama“, vrlo slične vježbama disanja,
pa ih mnogi s njima i poistovjećuju. No, razlika je velika i bitna, no kratko
(i vrlo pojednostavljeno!) objašnjenje glasilo bi otprilike ovako: disanjem u tijelo
unosimo kisik, a pranayamom životnu energiju. Disanje je nešto ugodno, lagano i
spontano, dok su vježbe pranayame katkada vrlo složene, strogo kontrolirane i
izvode se prema određenim pravilima, bez spontanosti i opuštanja.

Što znači “usavršiti disanje”

Medical Yoga
Centar veliku pozornost poklanja pravilnom i optimalnom
disanju, posebno zato što je okrenut populaciji visokoobrazovane klijentele
koja živi stresnim životom karakterističnim za suvremene urbane jurnjave u
kojima su zapostavljeni mnogi aspekti zdravoga života, pa tako i zdravo i
pravilno disanje.

Zanimljivo je, međutim, da mnoge koji požele naučiti
pravilno disanje, na samom početku toga puta dočeka malo iznenađenje.

Naime, kad prosječan čovjek poželi poboljšati svoje
svakodnevno i uglavnom nepravilno disanje, onda očekuje da će prvi sat poduke
kod nekog jogijskog eksperta početi vježbom u kojoj će ga guru poučiti kako da
duboko udahne i potom do kraja izdahne… Istinsko učenje disanja, međutim,
počinje nečim što predstavlja bitan i logičan preduvjet pravilnom i optimalnom
disanju: fizičkim vježbama kojima se jačaju i aktiviraju svi oni brojni mišići
koji sudjeluju u disajnom procesu (dijafragma, trbušni i međurebrani mišići
prije svega, ali i brojni drugi mišići grudnog koša i leđa, pa čak i mišići
lica i nosa). Nema savršenog disanja ako prethodno nisu “probuđeni“ svi
atrofirani mišići koji su već “zaboravili“ kako im je priroda namijenila
krucijalno važnu ulogu u procesu disanja.

Posebne jogijske vježbe (asane) usmjerene su na poboljšanje
funkcije upravo tih mišića, a za mnoge od njih na prvi pogled čak i ne biste
rekli da imaju mnogo veze s disanjem. No, ostavimo to za neku drugu temu i drugu
priču.

Obzirom da je mnogo onih koji su nestrpljivi da odmah krenu
s nekim “pravim vježbama disanja“, u prilogu navodimo jednu od mnogih.

Vježba disanja za početnike

POČETNI POLOŽAJ: Lezite sasvim mirno
i ugodno opušteno. Ruke su vam prirodno položene uz tijelo, dlanova okrenutih
gore, a noge lagano razmaknute.
Za početak ove vježbe, samo zaklopite
oči, slušajte glazbu i mislite na nešto lijepo.

Nakon
3 minute:
Sada ćete u mislima polako prijeći
vašim tijelom i osjetiti ugodan mir u svakom njegovom dijelu.
Usmjerite pozornost najprije na
desnu nogu i budite posve sigurni da je potpuno opuštena…
Koncentrirajte se sada ne lijevu
nogu… a zatim na obje noge istovremeno.
U mislima dalje opuštajte redom
desnu ruku… zatim lijevu… pa obje ruke istovremeno.
Osjetite sada mir cijelog trupa;
dakle trbuha, grudnog koša, stražnjice, leđa, ramena, vrata…
Opustite i sve mišiće lica, a zatim
osjetite cijelo svoje tijelo u ugodnom relaksirajućem položaju, potpuno
smireno.

Nakon
3 minute:
Usmjerite sada svoju pozornost na
disanje. Udahnite laganim i mirnim podizanjem trbuha, zadržite dah nekoliko sekundi,
a zatim polako izdahnite osjećajući opuštanje trbuha i grudnog koša.
Prije novog udisaja ponovo nakratko
zadržite dah.
Dišite samo kroz nos, polako,
nečujno i duboko.

Nakon
3 minute:
Postupno usporavajte disanje,
usporavajte i intervale zadržavanja daha nakon udisaja i izdisaja, ali bez
napora. neka sve teče prirodno, ugodno i lagano, a disanje neka je potpuno
nečujno.

Nakon
3 minute:
Za kraj vježbe, još dva puta duboko
i do kraja udahnite, ali ovoga puta ispužite ruke iza glave i ugodno se protegnite
dok zadržavate dah… a zatim se potpuno opustite i ostanite mirno ležati dok
glazbe ne utihne… Seansa je završena.