Sjedilački način života čest je uzrok pretilosti, a prekomjerna tjelesna težina i povećani udio masnoće u organizmu smatraju se, pak, katalizatorima za dijabetes, povišeni krvni tlak i druge ozbiljne zdravstvene probleme. No, što ako i sam nedostatak vježbanja i tjelesne aktivnosti u budućnosti bude tretiran kao medicinsko stanje?
Psiholog i liječnik iz klinike Mayo
smatra kako bi trebao biti, a njegov je komentar objavljen u najnovijem izdanju
The Journal of Physiology.
Tjelesna neaktivnost utječe na
zdravlje pretilih pacijenata, ali i ljudi normalne težine, poput onih koji
cijeli radni dan provedu sjedeći za računalom, onih koji zbog neke ozljede ili
operacije moraju dugo mirovati ili žena
koje zbog komplikacija u trudnoći moraju većinu dana provesti u krevetu. Dugotrajna
tjelesna neaktivnost, odnosno nedostatak vježbanja može uzrokovati stanje
potpune tjelesne nekondicije, s različitim strukturalnim i metaboličkim
promjenama u organizmu: pretjerano povećanje broja otkucaja srca tijekom
tjelesne aktivnosti, atrofija kostiju i mišića, opadanje izdrživosti tijela,
opadanje volumena krvi.
Problem se nastavlja čak i kad
ljudi koji nemaju odgovarajuću tjelesnu kondiciju počnu vježbati pa se brzo
umore, počnu patiti od vrtoglavice ili iscrpljenosti pa onda odustanu. Tako se
problem, umjesto da se počne rješavati, dodatno pogoršava.
“Smatram kako je tjelesna neaktivnost uzrok mnogih uobičajenih, svakodnevnih problema i teškoća koje imamo. Ukoliko bismo željeli postaviti i medicinsku dijagnozu tog problema, mogli bismo se voditi sličnim načinom na koji tretiramo i različite ovisnosti; onu o cigaretama, alkoholu i drugim supstancama te osigurati pacijentima odgovarajuće tretmane i pomoći im da se usredotoče na mijenjanje stavova o tjelesnoj aktivnosti i pokrenu se. Također, mogli bismo poduzeti i različite javne, odnosno promotivne aktivnosti kako bismo tjelesnu neaktivnost zamijenili aktivnim načinom života”, izjavio je dr. Joyner.
Izvor: Medical News Today
