Rak jajnika najsmrtonosniji je ginekološki tumor, a zbog svoje podmukle prirode i nespecifičnih simptoma često se naziva i “tihim ubojicom”. Rano prepoznavanje znakova i razumijevanje faktora rizika ključni su za uspješnije liječenje.
Rak jajnika svoju zloglasnu reputaciju “tihog ubojice” duguje podmuklim simptomima, lako zamjenjivim za probavne tegobe. Žene mjesecima mogu ignorirati znakove, no ključna je njihova upornost. Najčešći signali uključuju trajnu nadutost trbuha, tupu bol u zdjelici ili donjem dijelu leđa, brz osjećaj sitosti nakon malog obroka te neobjašnjiv gubitak težine. Također se mogu javiti promjene u probavi, poput zatvora, i učestala potreba za mokrenjem. Iako svaki od ovih simptoma može biti bezazlen, njihovo redovito javljanje tijekom nekoliko tjedana nalaže pregled. Upravo to odgađanje glavni je razlog zašto se bolest često otkriva tek u uznapredovalom stadiju.
Bolest se najčešće javlja kod žena u postmenopauzi
Iako točan uzrok nije poznat, identificirani su faktori koji povećavaju rizik. Dob je jedan od najvažnijih; bolest se najčešće javlja kod žena u postmenopauzi. Ključnu ulogu igra i genetika, posebice naslijeđene mutacije gena poput BRCA1 i BRCA2. Obiteljska povijest raka jajnika, dojke ili debelog crijeva također je važan pokazatelj. Osim genetike, bitni su i reproduktivni faktori: žene koje nikada nisu bile trudne, koje su prvu menstruaciju dobile rano ili kasno ušle u menopauzu imaju veći rizik. Endometrioza i pretilost dodatno povećavaju vjerojatnost. S druge strane, trudnoća, dojenje i korištenje oralne kontracepcije djeluju kao zaštita.
Najčešći tip su epitelni tumori, koji čine do 90 posto svih slučajeva, a nastaju iz stanica koje prekrivaju vanjsku površinu jajnika. Drugu skupinu čine tumori zametnih stanica, koji se razvijaju iz stanica koje proizvode jajne stanice
Važno je znati da rak jajnika nije jedna bolest, već skupina tumora koji se dijele prema stanicama nastanka, što je ključno za liječenje i prognozu. Najčešći tip su epitelni tumori, koji čine do 90 posto svih slučajeva, a nastaju iz stanica koje prekrivaju vanjsku površinu jajnika. Drugu skupinu čine tumori zametnih stanica, koji se razvijaju iz stanica koje proizvode jajne stanice. Ovi su tumori rjeđi i obično pogađaju mlađe žene, no u pravilu imaju vrlo dobru prognozu. Treća, najrjeđa vrsta su stromalni tumori, koji nastaju iz vezivnog tkiva jajnika, stanica koje proizvode hormone. Često se otkrivaju ranije.
Konačna i jedina sigurna dijagnoza postavlja se tek patohistološkom analizom tkiva koje se dobiva kirurškim zahvatom.
Jedan od najvećih izazova kod raka jajnika jest nepostojanje pouzdanog probirnog testa, poput papa-testa. Zbog toga se bolest ne može otkriti rutinskim pregledom kod žena bez simptoma. Dijagnostički proces započinje nakon pojave smetnji, a uključuje detaljan ginekološki pregled i transvaginalni ultrazvuk za otkrivanje promjena. Često se koristi i krvni test za tumorski biljeg CA-125, no njegova je vrijednost ograničena jer može biti povišen i kod brojnih benignih stanja. Konačna i jedina sigurna dijagnoza postavlja se tek patohistološkom analizom tkiva koje se dobiva kirurškim zahvatom.
Nakon operacije slijedi kemoterapija, čija je svrha uništiti preostale stanice raka. U novije vrijeme koriste se i ciljane terapije. Kod mlađih žena koje žele sačuvati plodnost, a bolest je otkrivena u vrlo ranoj fazi, ponekad su mogući poštedni kirurški zahvati
Liječenje raka jajnika je složeno i ovisi o stadiju, vrsti tumora i općem stanju pacijentice. Standardni pristup najčešće uključuje kombinaciju operacije i kemoterapije. Osnovni cilj operacije je takozvani “debulking”, odnosno kirurško uklanjanje što je više moguće vidljivog tumorskog tkiva. Ovaj zahvat često podrazumijeva odstranjenje oba jajnika, jajovoda i maternice. Nakon operacije slijedi kemoterapija, čija je svrha uništiti preostale stanice raka. U novije vrijeme koriste se i ciljane terapije. Kod mlađih žena koje žele sačuvati plodnost, a bolest je otkrivena u vrlo ranoj fazi, ponekad su mogući poštedni kirurški zahvati.
( Ordinacija.hr )
