Dva suprotna poremećaja iste žlijezde mogu uzrokovati umor, promjene težine, nervozu i probleme sa srcem.
Štitnjača je mala žlijezda smještena na prednjoj strani vrata, no njezin utjecaj na organizam iznimno je velik. Hormoni koje proizvodi reguliraju brojne tjelesne funkcije, uključujući metabolizam, rad srca, tjelesnu temperaturu, raspoloženje i razinu energije.
Kada štitnjača ne radi pravilno, može doći do dva suprotna poremećaja – hipertireoze, kada proizvodi previše hormona, i hipotireoze, kada ih proizvodi premalo. Iako oba stanja zahvaćaju istu žlijezdu, njihovi simptomi, uzroci i način liječenja značajno se razlikuju.
Što se događa kod hipertireoze?
Hipertireoza se razvija kada štitnjača proizvodi prekomjerne količine hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Budući da ti hormoni upravljaju brzinom kojom organizam koristi energiju, njihov višak ubrzava gotovo sve procese u tijelu.
Osobe s hipertireozom često primjećuju da im srce brže kuca, pojačano se znoje te teško podnose toplinu. Mogu izgubiti na tjelesnoj težini unatoč normalnom ili čak povećanom apetitu, a nerijetko se javljaju i nervoza, razdražljivost te problemi sa spavanjem. Neki pacijenti primjećuju oticanje lica i šaka, pojačano ispadanje kose ili promjene na noktima, dok kod žena menstruacije mogu postati kraće i oskudnije.
Najčešći uzrok hipertireoze je Gravesova bolest, autoimuni poremećaj kod kojeg imunološki sustav potiče štitnjaču na pojačani rad. Uzrok mogu biti i dobroćudni tumori štitnjače ili hipofize, različiti oblici upale štitnjače, prekomjeran unos joda te određeni lijekovi poput amiodarona. Hipertireoza se može javiti i nakon poroda, no u tom slučaju najčešće je prolaznog karaktera.
Liječenje ovisi o uzroku i težini bolesti. Najčešće se primjenjuju lijekovi koji smanjuju proizvodnju hormona štitnjače, poput metimazola. Kod nekih bolesnika preporučuje se terapija radioaktivnim jodom, koja postupno smanjuje aktivnost štitnjače, dok je kirurško uklanjanje dijela ili cijele žlijezde danas rjeđa opcija. Za ublažavanje simptoma, osobito ubrzanog rada srca i tremora, često se propisuju beta-blokatori.
Dobra je vijest da je hipertireoza u velikom broju slučajeva uspješno izlječiva, a značajan broj osoba s Gravesovom bolešću nakon liječenja ulazi u dugotrajnu remisiju.
Kada štitnjača radi presporo
Za razliku od hipertireoze, hipotireoza nastaje kada organizam ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače. Posljedica toga je usporavanje brojnih tjelesnih funkcija, što se odražava na cijeli organizam.
Najčešći simptomi uključuju kronični umor, osjećaj hladnoće, povećanje tjelesne težine te usporen rad srca. Mnogi oboljeli primjećuju suhu kožu, smanjeno znojenje, lomljive nokte i pojačano ispadanje kose. Česti su i problemi s raspoloženjem, uključujući depresivnost i razdražljivost, kao i bolovi u mišićima i zglobovima. Kod žena se mogu javiti obilnije i neredovite menstruacije.
Najčešći uzrok hipotireoze je Hashimotova bolest, autoimuni poremećaj kod kojeg imunološki sustav postupno oštećuje tkivo štitnjače. Ostali uzroci uključuju nedostatak joda, kirurško uklanjanje štitnjače, zračenje vrata te određene lijekove, među kojima su amiodaron, litij i interferon alfa.
Rjeđi oblici hipotireoze povezani su s poremećajima hipofize ili hipotalamusa, dijelova mozga koji upravljaju radom štitnjače. Takva stanja mogu nastati zbog tumora, operacija, zračenja ili rijetkih autoimunih bolesti.
Za razliku od hipertireoze, liječenje hipotireoze uglavnom je jednostavno i temelji se na svakodnevnom uzimanju levotiroksina, sintetskog oblika hormona T4. Terapija omogućuje nadoknadu hormona koje organizam ne proizvodi u dovoljnoj količini, a razine hormona često se počinju normalizirati već unutar jednog do dva tjedna. U većini slučajeva dodatna nadoknada hormona T3 nije potrebna jer organizam prirodno pretvara T4 u aktivni T3.
Isti organ, potpuno različiti simptomi
Iako obje bolesti zahvaćaju štitnjaču, njihovi učinci na organizam gotovo su suprotni. Kod hipertireoze metabolizam se ubrzava pa osoba često mršavi, osjeća unutarnji nemir i teško podnosi toplinu. Kod hipotireoze metabolizam se usporava, što dovodi do debljanja, umora i povećane osjetljivosti na hladnoću.
Dok je Gravesova bolest najčešći uzrok hipertireoze, hipotireoza je najčešće povezana s Hashimotovom bolešću i nedostatkom joda. Razlikuje se i pristup liječenju – hipertireoza se liječi smanjenjem aktivnosti štitnjače, dok se kod hipotireoze hormoni nadoknađuju.
Moguće komplikacije ako se bolest ne liječi
Neliječeni poremećaji štitnjače mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica.
Kod hipertireoze mogu se razviti komplikacije poput osteoporoze, fibrilacije atrija i drugih poremećaja srčanog ritma. Poseban problem predstavlja Gravesova oftalmopatija, koja može uzrokovati suzne oči, zamućen vid i izbočenje očnih jabučica. U rijetkim slučajevima može se razviti tireoidna oluja – životno ugrožavajuće stanje obilježeno izrazito ubrzanim metabolizmom, poremećajem svijesti i teškim srčanim tegobama.
Hipotireoza također može uzrokovati ozbiljne komplikacije, uključujući anemiju, neplodnost, oštećenje perifernih živaca te zatajenje srca. Najteža komplikacija je miksedemska koma, rijetko, ali potencijalno smrtonosno stanje koje nastaje kada razina hormona štitnjače postane izrazito niska.
Oba poremećaja mogu povećati rizik od komplikacija tijekom trudnoće, uključujući prijevremeni porod, pobačaj i druge probleme za majku i dijete.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza poremećaja štitnjače temelji se na razgovoru s pacijentom, kliničkom pregledu i laboratorijskim nalazima. Ključnu ulogu imaju krvne pretrage kojima se određuju razine hormona T4 te tireostimulirajućeg hormona (TSH), koji proizvodi hipofiza.
Povišene vrijednosti TSH-a uz sniženi T4 upućuju na hipotireozu, dok sniženi TSH i povišene vrijednosti T4 ukazuju na hipertireozu. U određenim slučajevima liječnik može preporučiti i određivanje T3 hormona te testove na protutijela kako bi se utvrdilo radi li se o autoimunom poremećaju poput Gravesove ili Hashimotove bolesti.
Koje je stanje lakše liječiti?
Stručnjaci uglavnom smatraju da je hipotireozu lakše držati pod kontrolom jer se uspješno liječi jednostavnom hormonskom nadomjesnom terapijom. Hipertireoza može biti složenija za liječenje, a dugoročno nosi i veći rizik razvoja komplikacija ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme.
Ipak, u oba slučaja rano postavljanje dijagnoze i redovito praćenje funkcije štitnjače ključni su za očuvanje zdravlja i kvalitetu života.
(Ordinacija.hr)
