Možda niste znali, ali muškarci također mogu ući u menopauzu.
Pojačan osjećaj umora ili uznemirenosti, nesanica, pojačano znojenje, napadaji vrućine, smanjenje spolne želje, smetnje potencije, porast tjelesne mase i trbušne pretilosti, smanjenje mišićne mase ili snage mogu biti znak andropauze. Mehanizam nastanka andropauze je u potpunosti različit od menopauze u žena. Menopauza u žena je posljedica prirodnog smanjenja rada jajnika zbog čega dolazi do pada ženskih spolnih hormona u krvi.
Testisi također mogu smanjeno raditi zbog upale ili traume testisa ili pak zbog određene genetske bolesti. Oslabljen rad testisa može biti uzrokovan i smanjenim radom hipofize, primjerice kao posljedica tumora hipofize. U jednom i drugom slučaju primjećujemo pad koncentracije testosterona u krvi, no tada govorimo o zasebnoj bolesti – hipogonadizmu. Ponekad je teško razgraničiti hipogonadizam i andropauzu jer ponekad obje bolesti mogu dovesti do smanjenog testosterona u krvi. No specifičnost andropauze je u tome da ne postoji poremećaj lučenja niti hipofize niti testisa.
O čemu se onda zapravo radi?
Uzrok andropauze jest poremećaj lučenja proteina koji nosi spolne hormone u krvi (SHBG, eng. Sex-hormon binding globulin). SHBG je protein koji se luči u jetri i njegova glavna uloga je da prenosi testosteron iz testisa u ostala tkiva u organizmu. Kako bi se ovaj proces odvijao nesmetano, koncentracija SHBG mora biti optimalna, odnosno, proteina ne smije biti previše niti premalo. Previsoka koncentracija SHBG u krvi će vezati na sebe sav testosteron i u tom slučaju će biti premalo slobodnog testosterona (eng. free testosterone) koji se može otpusti u tkivo gdje će ostvariti svoj učinak. S druge strane, preniska koncentracija SHBG će uzrokovati drugi problem, testosteron koji se izluči u testisu neće moći „otputovati“ u organizam jer nema svog nosača. Dakle, andropauza je poremećaj koji nastaje zbog poremećene koncentracije SHBG u organizmu, koji može dovesti do smanjene koncentracije ukupnog ili slobodnog testosterona u krvi, a da pritom testisi i hipofiza rade dobro. Treba naglasiti kako andropauza nije poremećaj koji se veže za određenu životnu dob, češći je u muškaraca srednje ili starije životne dobi, no može se pojaviti i u mladih muškaraca.
Pojačano lučenje SHBG
Prvo ću objasniti prvi oblik andropauze, onaj koji nastaje pojačanim lučenjem SHBG. Porast koncentracije SHBG je normalan proces koji se povezuje sa starenjem, ne možemo ovdje govoriti o bolesti. Upravo iz ovog razloga, stariji muškarci imaju općenito nešto slabiju potenciju i spolnu želju. Treba dodati da porast SHBG možemo očekivati i u većine bolesti jetre, tako da o tome treba voditi računa kada otkrijemo povišen SHBG u muškarca. Kao što sam već prethodno objasnio, porast koncentracije SHBG dovodi do smanjene bioraspoloživosti testosterona, odnosno smanjenja slobodnog testosterona. Ako u ovom slučaju učinimo endokrinološko testiranje, uočit ćemo da je ukupni testosteron u serumu uredan, no slobodni testosteron će biti smanjen. Treba napomenuti kako SHBG možda neće biti povišen, no zasigurno će biti u gornjoj granici referentnog intervala. Ukoliko izmjerimo FSH i LH, hormone hipofize koji stimuliraju rad testisa, možemo ponekad „uloviti“ povišene koncentracije.
Urolog objasnio kako bi muškarci trebali prevenirati rak testisa
Naime, hipofiza se u ovom slučaju trudi potaknuti pojačano lučenje testosterona iz testisa koji bi zasitio sve nosače (SHBG), a u konačnici bi se i više testosterona „prelilo“ u slobodni testosteron. Relativni porast SHBG u starijih muškaraca može objasniti i još jednu čestu pojavu, a to je ginekomastija (uvećanje grudi). Naime, i muškarci i žene u organizmu imaju i muške i ženske spolne hormone. SHBG puno snažnije veže testosteron nego estradiol, što znači da će SHBG pokupiti sav slobodni testosteron, i posljedično ostaviti višak estradiola (ženskog spolnog hormona), koji može uzrokovati ginekomastiju i brojne druge tegobe. Na odgovor da li trebamo i da li možemo liječiti andropauzu, možemo od liječnika dobiti oprečne odgovore, slično kao i kada govorimo o hormonskoj nadomjesnoj terapiji u menopauzi u žena. Opći stav je da je liječenje potrebno ukoliko muškarac sa smanjenim ukupnim ili slobodnim testosteronom ima bilo kakve tegobe koje mu narušavaju kvalitetu života. Osnova liječenja je nadomjesna terapija testosteronom. Pošto ne postoji lijek koji može smanjiti koncentraciju SHBG, jedino što možemo učiniti je dodati testosteron koji će dovesti do porasta ukupnog ali i slobodnog testosterona.
Prilikom započimanja nadomjesne terapije testosteronom trebamo paziti na učinak testosterona na prostatu i stvaranje crvenih krvnih stanica. Testosteron može potaknuti rast prostate koji može uzrokovati smetnje mokrenja i može dovesti do pojačanog stvaranja crvenih krvnih zrnaca i posljedičnog povećanja viskoznosti krvi koja može uzrokovati stvaranje ugrušaka u krvnim žilama. Nadomjesna terapija testosteronom može uzrokovati i smanjenje plodnosti, no pošto u srednjoj i starijoj životnoj dobi to uglavnom nije problem, tako da o tome u ovom članku neću pisati.
Samopregled testisa – kako se radi i može li spasiti život?
Smanjena koncentracija SHBG
Sada malo o drugom mehanizmu andropauze, a to je smanjena koncentracija SHBG. Ovaj poremećaj možemo očekivati u bilo kojem dobu života. Glavni uzrok smanjenog stvaranja SHBG jest inzulinska rezistencija, poremećaj koji nastaje zbog modernog načina života (premalo tjelesne aktivnosti, prehrane s previsokim udjelom ugljikohidrata i previše stresa). Pacijenti koji imaju inzulinsku rezistenciju su često pretili, no ponekad je samo riječ o takozvanoj trbušnoj pretilosti. Visok inzulin u krvi djeluje na jetru i smanjuje lučenje SHBG, ali djeluje i na smanjenu lučenje LH i FSH iz hipofize zbog čega u određenoj mjeri izostaje normalna stimulacija lučenja testosterona iz testisa. Pacijenti s ovim oblikom andropauze su znatno mlađi, mogu imati sve simptome koje sam ranije naveo, no u njih uglavnom postoji još jedan problem, a to je smanjena plodnost zbog smanjenog lučenja FSH koji stimulira normalnu sprematogenezu. Kada učinimo endokrinološko testiranje u ovom slučaju, otkrit ćemo snižen ili nisko normalan SHBG, smanjen ukupni testosteron te uredan ili smanjen slobodni testosteron. Ključ liječenja ovog oblika andropauze jest u liječenju inzulinske rezistencije, a ne u hormonskoj nadomjesnoj terapiji. Naime, ukoliko u pacijenta s ovim oblikom andropauze odmah započnemo nadomjesnu terapiju, nećemo puno učiniti. Kao što sam objasnio, glavni problem je u smanjenoj koncentraciji nosača testosterona, a ako nemamo nosač, onda testosteron kojeg utrljate u kožu ili aplicirate injekcijom, neće moći doći u ostatak tkiva gdje je potreban. A ako izmjerimo razinu ukupnog testosterona u krvi nakon aplikacije testosterona, često će i dalje biti niska, kao da testosteron nismo niti aplicirali. Dakle, u tom slučaju dajemo lijek koji nije djelotvoran, a riskiramo daljnje smanjenje lučenja hormona hipofize (LH i FSH), a time i povećanu vjerojatnost za neplodnost. Dakle, osnova liječenja mora biti liječenje inzulinske rezistencije: ketogena prehrana, pojačana tjelesna aktivnost, metformin ili GLP-1 agonisti. Smanjenje koncentracije inzulina trebalo bi potaknuti normalno stvaranje SHBG i normalno lučenje LH i FSH. Tek ukoliko ne uspijemo povećati razinu testosterona nakon izlječenja inzulinske rezistencije, možemo razmotriti nadomjesnu terapiju testosteron, no u mlađih pacijenata pritom treba aplicirati i sintetski FSH kako bi održali normalno stvaranje i lučenje zdravih spermija.
Za kraj možemo reći kako je andropauza poremećaj koji pogađa sve dobne skupine i može uzrokovati brojne simptome.
Andropauza nije bolest uzrokovana smanjenim radom hipofize ili testisa, već pojačanim ili smanjenim lučenjem nosača testostosterona, SHBG. Liječenje andropauze ne podrazumijeva nužno nadomjesnu terapiju testosteronom, dapače, intervencija u prehranu, stil života i liječenje inzulinske rezistencije predstavljaju osnovu liječenja za brojne pacijente. I na samom kraju potrebno je istaknuti još jedan paradoks vezan uz nadomjesnu terapiju testosteronom, HZZO će istu odobriti samo ukoliko je ukupni testosteron manji od 12 mmol/L, što znači da nadomjesnu terapiju mogu dobiti pacijenti s andropauzom uslijed smanjenog SHBG, kojima ta terapija zapravo nije potrebna. S druge strane, pacijenti sa smanjenim slobodnim testosteronom i urednim ukupnim testosteronom, nemaju pravo dobiti terapiju na teret HZZO-a, iako bi im nadomjesna terapija bila korisna.
Foto: Shutterstock
