Jeste li sigurni da ste neke stvari zaboravili? "Zaborav" može biti psihička obrana

zaborav

Jedna od ostavština psihoanalize koja je zaživjela u svakodnevnom govoru i među psiholozima i ne-psiholozima jesu obrambeni mehanizmi.

Ništa nije toliko teško kao ne prevariti samog sebe. – Ludwig Wittgenstein

Freud je prvi uveo ideju obrambenih mehanizama, dok ih je njegova kći Anne detaljno razradila pa je tako knjiga "Ego i obrambeni mehanizmi" sigurno njezino najpoznatije djelo. Freudova teorija koja u mnogim svojim dijelovima nudi pomalo provokativan i kontroverzan prikaz ljudske ličnosti i čovjekove "prave prirode", suočena je već desetljećima s oštrim kritikama suvremene psihologijske misli.

Ovisnosti, obiteljsko nasilje, etnički sukobi: Ima li duhovnost neke veze s tim?

Ipak, obrambeni mehanizmi spadaju među psihoanalitičke koncepte koje današnja znanost ne može tako lako odbaciti.

Fight or flight, povišena temperatura i endorfini

Svakodnevno iskustvo, ali i neke druge znanstvene spoznaje govore u prilog obrambenih mehanizama. Tako analogiju ovih psihičkih procesa možemo pronaći u fiziološkoj domeni našeg funkcioniranja. Primjerice, Freudov suvremenik, Walter Cannon, prvi je opisao tzv. "fight or flight" reakciju.

Ova reakcija događa se u stanju akutnog stresa koji može biti prouzrokovan realnom situacijom ili može biti rezultat psihološke prijetnje. Tada se u tijelu otpušta niz hormona, aktivira se simpatički živčani sustav što rezultira promjenama kao što su porast pulsa, krvnog tlaka, ubrzano disanje.

Ovakav fiziološki odgovor priprema organizam za dvije moguće solucije u suočavanju s prijetnjom – bijeg ili borbu. S čisto evolucijskog stajališta, stresna reakcija je adaptivna jer tijelo postaje pripremno za optimalno suočavanje s prijetnjom. Naše tijelo proizvodi i niz drugih fizioloških mehanizama koji su zapravo adaptivni i služe preživljavanju i očuvanju tjelesnog integriteta. Povišena tjelesna temperatura u slučaju infekcije organizma ima svoju adaptivnu ulogu kao i endorfini koji djeluju kao prirodni analgetici koji se u mozgu otpuštaju pri ozljedi.

Opravdano je stoga pretpostaviti i postojanje zaštitnih mehanizama koji čuvaju naš psihički integritet. Uistinu, psihoanalitička teorija u obrambenim mehanizmima ne vidi ništa patološko već ih karakterizira kao sasvim normalne, adaptivne, psihičke procese.

Nostalgija - pogled u prošlost, ali i prozor u budućnost

Zaboravljeno, negirano i transformirano

Srž obrambenih mehanizama jest ništa drugo nego redukcija anksioznosti do koje dolazi zbog nerazriješenih unutarnjih konflikata. Obrambenih mehanizama je mnogo, a među najpoznatijima spominju se negiranje, potiskivanje, regresija, projekcija, reaktivna formacija... Ozbiljni nazivi za zapravo vrlo svakodnevne i svima poznate obrasce koje možete prepoznati i kod sebe i kod drugih.

Primjerice, potiskivanje je u podlozi mnogih zaboravljanja. Naime, nije slučajno zašto baš neke stvari zaboravimo, a neke ne.

Neugodne situacije, zadaci, obaveze koje nam stvaraju anksioznost se u svijesti do te mjere potiskuju dok se naposljetku ne "zaborave". Nadalje, često čujemo rečenice poput "nemoj to projicirati na mene". Obrambeni mehanizam projekcije podrazumijeva da osoba vlastite osjećaje ili osobine koje bi bilo bolno ili neugodno priznati pripisuje drugoj osobi.

Tako ovi neugodni osjećaji umjesto unutarnje prijetnje postaju prijetnja iz vanjskog svijeta. Reaktivna formacija složen je naziv za poznatu situaciju u kojoj se osoba naprosto "uvjeri" u nešto što je vrijednosno sasvim suprotno od njezinih pravih osjećaja ili misli. Najčešće su ti pravi osjećaji socijalno neprihvatljivi, iskaču iz socijalnih normi i pripisanih uloga pa je odlazak u suprotni ekstrem zaštita od srama i krivnje koju takvi osjećaji izazivaju.

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada: Vjerujete li u ovu staru izreku?

Često se primjerice u javnom diskursu može čuti mišljenje da su osobe koje se u najvećoj mjeri protive pravima homoseksualaca sami prikriveni homoseksualci. Ovakvo tumačenje počiva upravo na premisi reaktivne formacije.

Gdje je granica?

Obrambenih mehanizama ima još mnogo, a primjera iz svakodnevnog života još više. Pravo je pitanje postaju li ovi mehanizmi u nekom trenutku razorni i opasni? Ako se vratimo na fiziološku analogiju i upitamo se je li povišena tjelesna temperatura u nekom trenutku opasna, odgovor je momentalno jasan. Pritom je zapravo važnije ne u kojoj mjeri rabimo neki mehanizam obrane, već koji mehanizam rabimo.

Da bi postigli životnu mudrost trebaju nam teška životna iskustva

Nedavno istraživanje Johanne Malone i suradnika (2013) pokazalo je da možemo razlikovati zrele i nezrele obrambene mehanizme, kao i mehanizme koji su negdje između ove dvije kategorije. Korištenje ovih mehanizama dugoročno predviđa različite zdravstvene ishode. Pitate se sigurno koji su to onda zdravi mehanizmi obrane? Ili – Kako je najbolje varati samoga sebe?

Među zrelim mehanizmima se između ostalog navode dva procesa koja do sada nismo naveli, iako nam je svima dobro poznato kako izgledaju na djelu. To su, sasvim jednostavno i možda pomalo neočekivano – humor i altruizam. Stoga, ako se želite zaštiti od anksioznosti, frustracije i gubitka samopoštovanja, savjet bi mogao glasiti:

Pomažite drugima i uvijek tražite razlog za smijeh u situacijama koje su sve samo ne komične.

Koji faktori dovode do nasilja u partnerskim vezama?

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!