Na licu osoba koje imaju perioralni dermatitis (POD) možemo vidjeti sitne, često grupirane papule (prištiće), papulopustule (gnojne prištiće), vezikule (mjehuriće) oko usana, oko nosnica i na bradi.
Četvrta i zadnja najčešća dermatoza lica karakterizirana “prištićima” je perioralni dermatitis (POD). Do sada smo pisali o aknama u adolescenciji i odrasloj dobi i o rozaceji. Sve ove dermatoze imaju papule i papulopustule lokalizirane na licu kao zajedničku karakteristiku, zbog čega mogu nalikovati jedna drugoj.
POS je relativno česta dermatoza, tvrdokorna na terapiju, nepoznata uzroka.
Postoje (starija) mišljenja da se radi o obliku rozaceje, odnosno seboroičkog dermatitisa koji se pogoršava nakon ekspozicije suncu (UV), no POS je prvi put u literaturi opisan pred samo 40-tak godina – zbog čega ga povezujemo primarno s upotrebom kortikosteroidnih preparata te neadekvatne kozmetike – njege.
Na licu osoba koje imaju POD možemo vidjeti sitne, često grupirane papule (prištiće), papulopustule (gnojne prištiće), vezikule (mjehuriće) oko usana, oko nosnica i na bradi. Povremeno može doći do pojave papula oko očiju, odnosno u vanjskim kutovima oba oka. Koža je obično zacrvenjena, povremeno uz nježno ljuštenje. Subjektivno se može osjećati zatezanje, odnosno pečenje kože.
Kao i akne i rozaceja, i perioralni dermatitis prvenstveno se pojavljuje kod žena i to žena mlađe životne dobi. Iako se točan uzrok POD ne zna, sumnja se da bi neadekvatna kozmetika, pogotovo okluzivna, teška, koja zatvara pore, potom sredstva za oralnu higijenu, fluorirane paste za zube, sunce (UV), hormonski faktori, oralni kontraceptivi, gastrointestinalne tegobe, Helicobacter pylori, Candida sp., mogli potaknuti i provocirati nastanak POD.
Poznato je da pretjerana upotreba kortikosteroidnih preparata (krema, inhalatora – astma) može izazvati kliničku sliku perioralnog dermatitisa – u tom slučaju govorimo o steroidnom dermatitisu.
Kako liječimo perioralni dermatitis?
Ako se ne liječi, perioralni dermatitis može recidivirati mjesecima i godinama.
Liječenje je često dugotrajno, višemjesečno, kompleksno. Kompleksno stoga što je koža vrlo osjetljiva, hiperreaktibilna i teško podnosi i neutralne preparate. Često je zbog toga teško provesti lokalnu antibiotsku terapiju. Sistemska antibiotska peroralna (tablete, kapsule) terapija, i to antibiotici tetraciklinske skupine, vrlo uspješno stavljaju perioralni dermatitis pod kontrolu. No i tada je terapija dugotrajna, višemjesečna, često u početku zahtjeva pomoć protuupalnih preparata (oprez s kortikosteroidima!), u čemu su se dobrim pokazali imunomodulatori poput pimecrolimus i tacrolimus kreme, odnosno masti.
Važno je da terapija traje dovoljno dugo, u suprotnom možemo očekivati brze recidive.
Naravno, važno je izbjegavanje provokativnih čimbenika.
