Što je poremećaj hranjenja?

tjestenina-hrana-dijeta-debljina-kalorije-mrsavljenje2

Prema nekim procjenama stručnjaka 2011. godine je oko 50.000 mladih u Hrvatskoj, učenika i studenata, patilo od nekog oblika poremećaja prehrane. Najčešće se radi o anoreksiji ili bulimiji, poremećajima koji teško narušavaju zdravlje, a ostavljaju i trajne posljedice na organizam.

Poremećaji hranjenja definiraju se kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Ne postoji jedinstveni uzrok poremećaja u uzimanju hrane, no postoje tri osnovne odrednice: biološka, psihološka i sociokulturalna. Unutar ovih odrednica postoji niz čimbenika koji se smatraju uzrokom poremećaja hranjenja.

Emocionalni poremećaji

Veća je vjerojatnost da osobe koje boluju od bulimije dolaze iz disfunkcionalne obitelji nego osobe oboljele od anoreksije. Međutim, teško je razlučiti jesu li emocionalni poremećaji uzroci ili posljedice poremećaja u uzimanju hrane ili oboje. Često poremećajima hranjenja prethode fobije i opsesivno-kompulzivni poremećaji. Socijalne fobije često su prisutne u oba poremećaja hranjenja (anoreksija i bulimija). Osobe s anoreksijom su sklonije opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Primjerice, u sklopu same bolesti, oboljele osobe često razvijaju kompulzivne rituale - vaganje svakog zalogaja ili usitnjavanje hrane na komadiće. Kada dođe do poboljšanja u poremećaju hranjenja obično dolazi do nestanka i ostalih simptoma.

Obiteljski utjecaj i genetski faktori

Negativni utjecaji iz obitelji, koji mogu biti naslijeđeni, ali i i prisutni kao obrasci ponašanja, imaju važnu ulogu u poremećajima hranjenja. U žena s tim poremećajima veća je učestalost doživljenog spolnog nasilja. Osobe oboljele od bulimije češće nego osobe s drugim psihičkim poremećajima imaju pretile roditelje ili su i sami bili pretili u djetinjstvu. Do poremećaja hranjenja može doći ako roditelji u djetinjstvu ne osiguraju sigurne psihološke temelje. U takvim slučajevima djeca ne osjećaju sigurnost i postoji veća vjerojatnost da će to kasnije izraziti kroz zaokupljenost težinom koju mogu „kontrolirati“. Anoreksija je osam puta češća u osoba koji imaju srodnike s tim poremećajem, međutim još uvijek se ne zna točno što bi mogao biti nasljedni čimbenik.

Biološki čimbenici

Hipotalamično-pituitarne abnormalnosti - pitanje je jesu li su tipične abnormalnosti koje se susreću u neurološkim i hormonalnim sistemima osoba s poremećajima u uzimanju hrane posljedice ili uzroci tih poremećaja. Primarno je sjedište ovih poremećaja u malom dijelu mozga koji se naziva hipotalamus, a koji regulira rad pituitarne žlijezde, koja se ponekad naziva glavnom žlijezdom zbog svojeg značaja u koordinaciji živčanog i hormonskog sustava. Poremećaji hranjenja mogu se povezati i s određenim neuroprijenosnicima u mozgu.

Kronične bolesti

Neka istraživanja pokazuju da 10.3 posto tinejdžerki i 6.9 posto tinejdžera s kroničnim bolestima, kao što su dijabetes ili astma, imaju neki od poremećaja u uzimanju hrane. Ti poremećaji predstavljaju ozbiljan problem u dijabetičara; postotak rizika je oko 6 posto i u muškaraca i žena bilo s tipom 1 ili 2 dijabetesa. Pretjerano uzimanje hrane (bez izbacivanja) je najuobičajenije kod dijabetesa tipa 2 i često dovodi do pretilosti. Kod dijabetesa tipa 1 uobičajene su i bulimija i anoreksija. Ako se u pacijenata koji su ovisni o inzulinu razvije anoreksija, njihova izuzetno mala težina može neko vrijeme kontrolirati dijabetes. Međutim, predstavlja izuzetan zdravstveni rizik ako prestanu uzimati inzulin i ponovno dobiju na težini.

Izvor: Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar

Ordinacija.hr

 Prati nas na Viber Public Chatu!