O tome kako izgleda svakodnevnica liječnice obiteljske medicine i do kakvih je promjena došlo u ordinaciji od kad traje pandemija, ispričala nam je dr. med. Ivana Prpić Znidarčić, čija se ordinacija nalazi u Samoboru.
Promjene smo doživjeli na početku kada je bio potpuni lock down, kada su bolnice bile zatvorene, a mi jedini dostupni kao prvi, a u većini slučajeva jedini kontakt pacijenta i liječnika.
Radili smo svakodnevno u svojim ordinacijama, a kada se radilo o covid oboljelima – tražili oboljele, upisivali u registre, brojali dane izolacije, pregledima procjenjivali koga poslati na bolničko liječenje a koga samo na kućno liječenje (što je srećom bilo kod većine), iako o bolesti praktički nismo znali ništa. Uz sve smo se to naravno bavili i liječenjem svih ostalih bolesti koji nisu nestale, dok je odlazak kliničkim specijalistima bio teško ostvariv.
Ako imate ovu krvnu grupu, imate i veći rizik od infarkta
Prozvani da ne rade dovoljno
Bili smo kontrolirani od strane HZZO-a radimo li, koliko radimo, javljamo li se na telefon, prozivani smo i da ne radimo dovoljno, iako smo boreći se s vremenom mahnito svakodnevno proučavali epidemiološke protokole. Natezali se za propusnice, pokušavali odgovoriti na svaki mail i javiti na svaki poziv, te riješiti što je više moguće problema koje su se našim pacijentima događale, a u isto vrijeme snalazili se i teško nabavljali zaštitnu opremu kako bi se pokušali zaštiti od zaraze i ne ostavili svoje pacijente bez liječnika. U isto vrijeme i zaštitili svoje ranjive članove obitelji od zaraze. U to vrijeme ostatak zdravstvenog sustava se pripremao za zbrinjavanje i liječenje težih oblika bolesti COVID-19 te primao uglavnom samo hitne slučajeve, kako bi se sačuvao od prodora virusa u bolnice.
Kao nikad do tada morali smo pet puta razmisliti koga poslati do bolnice i tko je stvarno hitan, a koga zbrinuti na primarnoj razini, riskirajući pri tom da zbog nedostatka odgovarajuće dijagnostike pri tome i pogriješimo.
Preporuka da čekaonice moraju iz epidemioloških razloga biti prazne ili sa što manje ljudi zahtijevao je od nas dodatni angažman otvaranja svih mogućih kanala komunikacije, što je za nas značilo i još uvijek znači da nemamo više radno vrijeme i radimo stalno. Za nas ali i za naše pacijente je to puno teži i zahtjevniji oblik komunikacije jer nije jednostavno iz mail poruke ili telefonskog poziva procijeniti tko je hitan i kome treba naš pregled, jednako kao i pacijentu kojemu je teško objasniti telefonom ili mailom svoje smetnje. Pacijenti su naučili dolaziti kod svog liječnika obiteljske medicine iz raznih razloga koji često do tada i nisu bili medicinske naravi i često nisu imali opravdani razlog, ali mi smo jedini u sustavu gdje su mogli doći kada su za to osjetili potrebu. Međutim čak i kod posjeta koji na prvu ne izgledaju opravdani i tada se iz razgovora i pregleda može naslutiti neki problem kojeg možda niti sam pacijent nije u tom trenutku svjestan i tako intervenirati na vrijeme.
Na koje su se nuspojave nakon cijepljenja do danas žalili Hrvati? Najčešće na ovih 10
Sve veći pritisak
Sada je međutim ponovno sve veći pritisak na ordinacije jer pacijentima treba kontakt s liječnikom kao i nama sa pacijentima, međutim zahtjevi administracije, traženja i upisivanja oboljelih, njihovih kontakata, sada i cijepljenja dovodi do toga da više ne stižemo zadovoljiti svima sve potrebe, dok se u isto vrijeme naš rad vrlo slabo valorizira i vrlo često podcjenjuje. Jedan primjer je i činjenica da jedini u sustavu nemamo pravo na covid dodatak jer se smatra da mi nismo radili s covid pacijentima, pa se postavlja opravdano pitanje što smo onda mi ovih godinu i više dana radili, kad je jedina krilatica svih dionika u zdravstvenom sustavu bila a vjerojatno će to i ostati –„ Javite se svom doktoru jer on najbolje pozna svoje pacijente.“
Foto: Shutterstock
