Upale mokraćnih puteva česte su u dječjoj dobi, ali ih je ponekad teško prepoznati jer simptomi uvelike variraju ovisno o uzrastu. Pravovremena reakcija i odlazak liječniku ključni su za sprječavanje ozbiljnih i dugoročnih posljedica na bubrege.
Infekcija mokraćnog sustava jedna je od najčešćih bakterijskih infekcija u dječjoj dobi, a najčešći krivac je bakterija Escherichia coli, prisutna u više od 80 posto slučajeva. Bakterije iz probavnog sustava ulaze u mjehur preko mokraćne cijevi, gdje izazivaju upalu. Zbog kraće mokraćne cijevi djevojčice češće obolijevaju nakon dojenačke dobi. Važno je naglasiti da simptomi uvelike ovise o starosti djeteta te da se kod najmanjih bolest prezentira drugačije.
Kod dojenčadi
Kada je riječ o dojenčadi, znakovi upale mogu biti izrazito nespecifični, stoga je potreban poseban oprez. Simptomi često uključuju povišenu temperaturu bez očitog razloga, odbijanje hrane, pospanost ili jaku razdražljivost. Ponekad se može primijetiti slabije napredovanje na tjelesnoj masi, produljena žutica i povraćanje. Zbog takvih simptoma, svaka neobjašnjiva vrućica kod djeteta mlađeg od dvije godine trebala bi pobuditi sumnju na upalu.
Dijete će se požaliti na izraženu bol i peckanje pri mokrenju te će imati učestalu potrebu za odlaskom na toalet. Roditelji mogu sami primijetiti promjene u mokraći koja često postaje mutna, poprima neugodan miris ili se u njoj vide tragovi krvi
Kod starije djece prepoznavanje infekcije znatno je lakše jer se javljaju klasični znakovi. Dijete će se požaliti na izraženu bol i peckanje pri mokrenju te će imati učestalu potrebu za odlaskom na toalet. Roditelji mogu sami primijetiti promjene u mokraći koja često postaje mutna, poprima neugodan miris ili se u njoj vide tragovi krvi. Pojava bolova u leđima upućuje na to da se infekcija možda proširila prema bubrezima.
Refluks olakšava bakterijama put do bubrega i povećava rizik od oštećenja. Ponavljane upale mogu rezultirati trajnim ožiljcima na bubrežnom tkivu, povišenim tlakom te kroničnom bubrežnom bolešću, zbog čega je dijagnostika presudna
Čimbenici rizika pridonose razvoju infekcija, a uključuju zadržavanje mokraće, zatvor te prirođene anomalije poput vezikoureteralnog refluksa. Refluks olakšava bakterijama put do bubrega i povećava rizik od oštećenja. Ponavljane upale mogu rezultirati trajnim ožiljcima na bubrežnom tkivu, povišenim tlakom te kroničnom bubrežnom bolešću, zbog čega je dijagnostika presudna.
Kada hitno potražiti liječničku pomoć
Svaka pojava simptoma koji upućuju na infekciju zahtijeva pregled liječnika i ne bi se smjela liječiti kućnim pripravcima bez stručne procjene. Svako dojenče mlađe od tri mjeseca koje dobije vrućicu mora biti odmah pregledano u ambulanti ili hitnoj službi. U toj ranoj dobi infekcije se brzo kompliciraju, pa se bebe obično primaju u bolnicu radi primjene intravenskih antibiotika i stalnog nadzora. Čak i kod starije djece, ako infekciju prati izrazito visoka temperatura, bol u leđima i povraćanje, odlazak liječniku ne smije se odgađati.
Kod blažih simptoma također je potrebno posjetiti pedijatra kako bi se započelo s primjerenom terapijom. Prilikom posjeta liječniku važno je detaljno opisati sve prisutne simptome i navesti prehrambene navike djeteta. Ključni korak u postavljanju točne dijagnoze je obavezna analiza i kultura urina koja pokazuje o kojoj se bakteriji radi i na koji je antibiotik osjetljiva.
Pravilno uzimanje uzorka
Da bi nalaz urinokulture bio pouzdan, način prikupljanja urina od iznimne je važnosti jer nepravilan uzorak dovodi do lažno pozitivnih rezultata. Kod djece koja kontroliraju mokrenje, urin se uzima tehnikom čistog srednjeg mlaza. Prije samog davanja uzorka obavezno je temeljito oprati djetetovo spolovilo blagim sapunom i običnom vodom.
. Ako se dijete ne pomokri unutar pola sata, postupak pranja i ljepljenja nove vrećice ponavlja se iznova. U hitnim slučajevima uzorak se uzima kateterom.
Kod mlađe djece za prikupljanje najčešće se koristi prozirna sterilna vrećica koja se lijepi na oprano spolovilo. Ipak, pedijatri upozoravaju da uzorci uzeti vrećicom sakupljačem pokazuju visok stupanj zagađenosti koji seže do čak 60 posto. Ako se dijete ne pomokri unutar pola sata, postupak pranja i ljepljenja nove vrećice ponavlja se iznova. U hitnim slučajevima uzorak se uzima kateterom.
Važnost dovršetka terapije
Čim se postavi sumnja na upalu, dijete će dobiti antibiotsku terapiju kako bi se infekcija što prije zaustavila, a time direktno smanjio rizik od ozbiljnih komplikacija. Vrsta antibiotika propisuje se ovisno o dobi djeteta, a obavezno se prilagođava kada stignu konačni rezultati urinokulture. Za većinu djece starije od dva mjeseca preporučuje se liječenje oralnim antibioticima koje piju kod kuće.
Jedno od najvažnijih pravila jest strogo pridržavanje uputa liječnika o propisanom trajanju terapije, bez samoinicijativnih preinaka. Simptomi često nestanu već nakon dva dana uzimanja lijeka, ali preuranjeni prekid liječenja omogućuje preživjelim bakterijama da se ponovno razmnože i uzrokuju znatno teža oštećenja bubrega. Održavanje higijene i pijenje vode ključni su koraci koji dugoročno pomažu u sprječavanju novih upala. ( Ordinacija.hr )
