Imam posao koji jako volim i nakon više od 30 godina prakse. Radim barem 10 sati na dan i doista mi je svakih nekoliko mjeseci potrebno “isprazniti baterije”.
Moj posao ginekologa zahtijeva da kontroliram i velik broj trudnica te mi praktički nikada ne dopušta da se potpuno isključim. To je ponekad opterećujuće, ali s druge strane za mene je to i čar mojeg posla, jer bi bez kontakta s pacijenticama, barem telefonskog, bilo pomalo dosadno.
Doslovce nekoliko tisuća žena ima moj broj mobitela i/ili mail-adresu, tako da takva vrsta komunikacije uvijek ide sa mnom gdje god se nalazio, čak i na doslovno drugom kraju kugle zemaljske. Nikada ne isključujem mobitel i dostupan sam uvijek jer svoj posao ne doživljavam samo kao posao nego i kao životni poziv, možda bi bilo pomalo pretenciozno reći životnu misiju u kojoj trebam pomoći koliko god mogu. Preferiram, barem je tako bilo do pandemije kada su se navike donekle promijenile (ali nadam se da ću se tim navikama uskoro vratiti), svakih mjesec-dva uzeti nekoliko dana odmora, a dovoljno mi je svega nekoliko dana – ponekad samo produženi vikend da se nekamo otputuje, ne mora to biti daleko.
Dovoljno je da se samo promijeni svakodnevica i podruži s obitelji ili s nekim od kolega i prijatelja.
Tome služe i stručni skupovi, koji su za mene uvijek više prilika za druženje i razbijanje svakodnevice i malo uživanja. Stručni dio takvih skupova nije nevažan, ali svakako je u drugom planu. Jer to što se čuje u tim prigodama je korisno, ali ne i presudno u današnjim vremenima i mogućnostima učenja i stjecanja stručnih podataka i informacija. Ako se uz neki takav stručni skup “ukrade” koji dan prije ili poslije, to je svakako plus. Smatram se sretnim čovjekom, što sam tako s dvojicom kolega s kojima često idem na stručne skupove proputovao što Hrvatsku, što susjedne zemlje, ali doslovno i cijeli svijet.
Putovanja su mi velika strast i užitak
Dakle, više takvih kraćih predaha i odmora uvijek mi je važnije od jednog dugog ljetnog odmora. Nezamislivo bi mi bilo otići na npr. jedan ljetni odmor od šest tjedana i potpuno se isključiti iz svega. Prvo, predugo je čekati nakon kraja takvog odmora da prođe još godinu do novog. Ali, ipak, ja sam također ovisnik o suncu, moru i toplini. Moram imati “dozu” takvog ljetnog odmora, uobičajeno krajem srpnja i početkom kolovoza. Ali to su maksimalno dva, tri tjedna. Više od toga previše bih se “umrtvio”, a naprosto se treba se vratiti “u akciju” te služiti i dalje svojim pacijenticama. I na kraju, nakon što sam prošao gotovo cijeli svijet i vidio mnoga mora i plaže, najljepše mjesto za moj ljetni, kolovoški dvotjedni odmor je naš južni Jadran, za koji slobodno mogu kazati da je jedno od najljepših mjesta na Mediteranu. A Mediteran općenito smatram jednim od najljepših mjesta za odmor i boravak na Zemlji. To su krajolici, klima, more, hrana i ljudi…
Foto: Duško Merušuć/Robert Anić/Pixsell
