Otprilike u dobi od 13 godina dječji mozgovi pomiču fokus sa glasova svojih majki i počinju favorizirati nove. Taj biološki signal zapravo je dio zdravog sazrijevanja i tjera tinejdžere da se ‘otrgnu’ od svojih roditelja, pokazalo je istraživanje s uglednog Stanforda.
Čini vam se da vas vaši tinejdžeri ne čuju kao prije? Ne radi se samo o tome da ne žele pospremiti svoju sobu ili završiti domaću zadaću: njihovi mozgovi ne registriraju vaš glas na način na koji su to činili u predtinejdžerskim godinama.
Otprilike u dobi od 13 godina, dječji mozgovi više ne smatraju glasove svojih majki posebnima i više se prilagođavaju nepoznatim glasovima, pokazalo je novo istraživanje Medicinskog fakulteta Stanford.
Istraživanje, koje je objavljeno u Journal of Neuroscience, koristilo je funkcionalne MRI snimke mozga kako bi dalo prvo detaljno neurobiološko objašnjenje kako se tinejdžeri počinju odvajati od svojih roditelja.
Baš kao što se dojenče zna prilagoditi majčinom glasu, adolescent se zna prilagoditi novim glasovima. Kao tinejdžer, ne znaš da ovo radiš. Vi ste samo ono što jeste: imate svoje prijatelje, i nove prijatelje, i želite provoditi vrijeme s njima. Vaš um postaje sve osjetljiviji na te nepoznate glasove koji ga privlače, kaže glavni autor studije dr. Daniel Abrams, klinički izvanredni profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti.
Pomak mozga prema novim glasovima aspekt je zdravog sazrijevanja
Mozgovi tinejdžera, na neki su način, osjetljiviji na sve glasove – uključujući glasove njihovih majki – nego mozgovi djece mlađe od 12 godina, otkrili su istraživači. To otkriće se slaže s povećanim zanimanjem tinejdžera za mnoge vrste društvenih signala.
Međutim, u mozgu tinejdžera krugovi nagrađivanja i moždani centri koji daju prioritet važnim podražajima više se aktiviraju nepoznatim glasovima nego glasovima njihovih majki. Pomak mozga prema novim glasovima aspekt je zdravog sazrijevanja, rekli su istraživači.
Dijete postaje neovisno u nekom trenutku, a to mora biti potaknuto temeljnim biološkim signalom. To je ono što smo otkrili: ovo je signal koji pomaže tinejdžerima da se uključe u svijet i uspostave veze koje im omogućuju da budu društveno vješti izvan svojih obitelji, kaže viši autor studije, Vinod Menon, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti.
Pomak vezan uz dob prema novim glasovima
Tim sa Stanforda prethodno je otkrio da u mozgovima djece do 12 godina, slušanje maminog glasa izaziva eksploziju jedinstvenih odgovora.
Studija objavljena 2016. pokazala je da djeca mogu identificirati majčin glas s iznimno velikom točnošću i da poseban zvuk mama signalizira ne samo područja slušne obrade u mozgu, već i mnoga područja koja nisu pokrenuta nepoznatim glasovima. To uključuje centre za nagrađivanje, regije za obradu emocija, centre za vizualnu obradu i moždane mreže koje odlučuju koje su dolazne informacije istaknute.
Majčin glas je izvor zvuka koji malu djecu uči o socijalno-emocionalnom svijetu i razvoju jezika. Fetusi u maternici mogu prepoznati majčin glas prije nego što se rode, ali kod adolescenata — iako su proveli više vremena uz ovaj izvor zvuka nego bebe — mozgovi se odmiču od njega u korist glasova koje nikad nisu ni čuli, rekao je dr. Percy Mistry, koautor i istraživač u psihijatriji i bihevioralnim znanostima.
Nova studija temelji se na prethodnoj studiji, dodajući podatke o tinejdžerima od 13 do 16,5 godina. Svi sudionici imali su IQ najmanje 80 i odgajale su ih njihove biološke majke. Nisu imali neurološke, psihijatrijske poremećaje ili poremećaje učenja.
Sveukupno više aktivacije
Istraživači su otkrili da među tinejdžerima svi glasovi izazivaju veću aktivaciju u nekoliko regija mozga u usporedbi s mlađom djecom. Reakcije mozga na glasove povećavale su se s dobi tinejdžera – zapravo, odnos je bio toliko jak da su istraživači mogli koristiti informacije o glasovnom odgovoru u skeniranju mozga tinejdžera kako bi predvidjeli koliko su stari.
Ono što je razlikovalo tinejdžere od mlađe djece bilo je to što su nepoznati glasovi izazivali veću aktivnost nego mamin glas u sustavu za obradu nagrađivanja i u regiji uključenoj u dodjeljivanje vrijednosti društvenim informacijama. Prebacivanje na nepoznate glasove dogodilo se u tim moždanim centrima između 13. i 14. godine, a nije bilo razlike između dječaka i djevojčica.
Proces ukorijenjen u neurobiološkim promjenama
Dječje društvene interakcije prolaze kroz veliku transformaciju tijekom adolescencije.
Naša otkrića pokazuju da je ovaj proces ukorijenjen u neurobiološkim promjenama. Kada se čini da se tinejdžeri bune jer ne slušaju svoje roditelje, to je zato što su natjerani da obraćaju više pozornosti na glasove izvan svog doma, objasnio je Menon.
Autori studije članovi su Instituta za neuroznanosti Stanford Wu Tsai, Stanford Bio-X i Stanfordskog instituta za istraživanje zdravlja majke i djeteta. Stanfordov Odjel za psihijatriju i bihevioralne znanosti također je podržao rad.
H. A.
