Ples se u velikoj analizi izdvojio kao jedna od aktivnosti koje najviše obećavaju. Kakvu ulogu u tome imaju glazba i osjećaj da se krećemo u istom ritmu s drugima?
Kad na satu plesa ili u klubu cijela grupa uhvati isti ritam, ljudi koji se prije nekoliko minuta nisu poznavali počinju se kretati zajedno. U tome ima vježbanja, ali i nečega što je teže izmjeriti: osjećaja da smo dio grupe. Upravo spoj kretanja, glazbe i druženja mogao bi objasniti zašto je ples privukao pozornost istraživača koji proučavaju kako tjelesna aktivnost utječe na simptome depresije.
Što se pokazalo?
U mrežnoj metaanalizi objavljenoj 2024. u časopisu The BMJ, znanstvenici su objedinili podatke iz 218 istraživanja s više od 14.000 sudionika. Uspoređivali su različite oblike tjelesne aktivnosti i njihov učinak na simptome depresije. Ples je u toj analizi imao veću procijenjenu korist od hodanja ili trčanja, joge i treninga snage. Michael Noetel sa Sveučilišta Queensland, vodeći autor analize, za National Geographic objasnio je zašto ga rezultat nije iznenadio:
S obzirom na tjelesnu aktivnost, druženje i glazbu, ne čudi me što je ples pokazao dobre rezultate.
U analizi su se našli i podaci o antidepresivima, ali iz poretka u mrežnoj analizi ne može se zaključiti da je ples učinkovitiji od lijekova. Autori ističu da je za pouzdanu preporuku o plesu potrebno više podataka.
Zašto je drukčije kad plešemo zajedno?
Na grupnom plesu pažnju dijelimo između glazbe, vlastitih koraka i pokreta ljudi oko nas. U jednom eksperimentu istraživači su ispitali kako intenzitet kretanja i usklađenost pokreta utječu na to koliko se plesači osjećaju povezano. Oba su čimbenika pridonijela osjećaju bliskosti s grupom, svaki zasebno. Taj nalaz govori o tome kako zajedničko kretanje može zbližiti ljude. Koliko upravo taj osjećaj pridonosi ublažavanju simptoma depresije, još je otvoreno pitanje.
Za osobu kojoj je zbog depresije teško pokrenuti se ili održavati kontakt s drugima, grupni ples može biti prilika za druženje u kojem razgovor nije u prvom planu. Polaznici imaju nešto konkretno što rade zajedno, bilo da uče osnovni korak salse ili se slobodno kreću uz glazbu. Susret se može ponavljati iz tjedna u tjedan, pa aktivnost uz kretanje donosi i redovit kontakt s ljudima.
Kad je teško pronaći riječi
Ples poziva ljude da izraze nešto što ne moraju pretočiti u riječi, rekla je za National Geographic Julia F. Christensen, neuroznanstvenica s Instituta Max Planck za empirijsku estetiku.
Ta je mogućnost posebno važna u plesno-pokretnoj terapiji, u kojoj se pokret koristi za istraživanje i izražavanje osjećaja. Christensen ističe da i jednostavna gesta može dati oblik onome što je teško opisati.
Pronaći ritam koji vam odgovara
Ples može biti dio svakodnevice i izvan terapijskog okruženja. Nekome će odgovarati dogovoreni termin i poznata lica na grupnom satu, a netko će radije pustiti omiljenu pjesmu kod kuće i kretati se vlastitim tempom. Christensen ističe da izbor glazbe i stila ostavlja prostor za osobni izraz. Katkad je upravo mogućnost da sami odlučimo kako ćemo se kretati dio užitka.
