Roditelji bi trebali slušati svoje instinkte, oni najbolje intuitivno osjete da nešto nije u redu s djetetom
Djeci do sedme godine života koja imaju odstupanja u razvoju te njihovim roditeljima i drugim članovima obitelji dostupna je usluga rane intervencije – stručne poticajne pomoći i podrške. Do ostvarivanja ovoga prava dolazi se u nekoliko koraka.
Kako ostvariti pomoć
Pedijatru i/ili neonatologu roditelji se mogu javiti ako su primijetili da dijete kasnije usvaja razvojne miljokaze, ne ostvaruje kontakt očima, nema pokaznu gestu, ne usvaja motoričke obrasce uobičajenim tempom… Zatim se s mišljenjem pedijatra moraju obratiti u lokalni Zavod za socijalni rad gdje će im biti dodijeljena socijalna radnica koja će roditelje upoznati s centrima i/ili udrugama koje pružaju uslugu rane razvojne podrške.
Kako prepoznati je li djetetu potrebna psihološka pomoć? Ove znakove nemojte ignorirati
Zavod šalje zahtjev za uslugom prema pružateljima koji zatim pozivaju roditelje i dijete na inicijalnu procjenu i razgovor. Nakon inicijalne procjene tim stručnjaka nadležnom Zavodu piše mišljenje o postojanju potrebe za uslugom te vrste, trajanju, učestalosti i mjestu pružanja pa Zavod na temelju mišljenja priznaje pravo na pružanje usluge (uputnicu) koju poštom šalju roditeljima i pružatelju usluga, nakon čega rana intervencija službeno može započeti.
Najbolje bi bilo reagirati što ranije, no bitno je napomenuti da nikada nije prekasno za reakciju. Roditelji najbolje intuitivno osjete da nešto nije u redu i trebali bi slušati svoje instinkte. Ako ne postoje odstupanja, roditelji će se umiriti, a ako postoje, područja razvoja u kojima djetetu treba podrška krenut će na vrijeme. kaže Nicol Dotlić, edukacijska rehabilitatorica u Centru za pružanje usluga u zajednici Ozalj u kojem ranu razvojnu podršku provode izravno u obitelji.
Dodaje kako ulazak u obitelj omogućava djelovanje u djetetovoj prirodnoj okolini te osnaživanje roditeljskih vještina. Stručnjacima se na taj način pruža prilika upoznati dinamiku obitelji, vidjeti dijete u prirodnoj okolini, prilagoditi okolinu djetetovim potrebama, što više uključiti roditelje i povezati se s djetetom.
Edukacijska rehabilitatorica upozorava kako odgađanje uključivanja može negativno djelovati na razvojne ishode djeteta. Kada je riječ o posljedicama, one ovise o svakom djetetu zasebno i o teškoćama s kojima se suočava. Na primjer, ako dijete ima teškoće senzoričke integracije, to utječe na njegovu grubu motoriku. Teškoće grube motorike utječu na finu motoriku, a fina motorika povezana je s govorom…
S druge strane, ako se roditeljima i okolini ne pruži pravovremena podrška, može doći do nerazumijevanja djeteta i njegovih teškoća (stereotipije, eholalije i sl.).
Kad ulazimo u obitelj, prije svega pružamo podršku roditeljima i savjetujemo ih kako postupati s djetetom. Objašnjavamo im ponašanja njihove djece, kako bi što ranije prihvatili odstupanja. Često sam znala s roditeljima imati razgovore o igri. Roditelji se nisu znali uključiti u igru jer se njihovo dijete igralo na drukčiji način od vršnjaka. Vrlo često se igra s roditeljima svodila na umetaljke, didaktiku i ostale aktivnosti koje su djetetu zapravo predstavljale rad, a ne igru. Kroz razgovor, demonstraciju i uključivanje, uspjeli smo potaknuti zajedničku igru roditelja i djeteta, što je stvorilo dodatnu povezanost. Rana intervencija pozitivno utječe na razvoj djeteta, ali i povezanost između djeteta, roditelja i ostalih članova društva, govori o svome radu edukacijska rehabilitatorica.
Procjena razvoja
Neizmjerno je važno, naglašava, da su u ranu intervenciju uključeni svi oni koji s djetetom provode vrijeme. Za početak se s roditeljima radi procjena djetetova razvoja po područjima. Roditelj zna koji su djetetovi interesi, što najviše voli, što ne voli, na koji se način najbrže smiri kada se uzruja.
Sumnja na autizam: Ovo je 7 ranih znakova na koje roditelji trebaju obratiti pažnju
Nakon procjene pišemo individualizirani edukacijski program u kojem ciljeve najčešće sugerira stručnjak, prema procjeni razvoja, ali se uvijek uključuju i roditelji. Njih pitamo postoji li nešto na čemu bi voljeli raditi, nešto što utječe na njihovo raspoloženje, što bi poboljšalo njihovu kvalitetu života. Najčešće to bude odvikavanje od pelena, žvakanje, samostalno hranjenje, komunikacija. O zadacima roditelja ne volim govoriti, trudim se sve što radimo ukomponirati u svakodnevicu. Jako puno roditelja prije dolaska kod nas luta po raznim stručnjacima i isprobava razne oblike terapije, a zapravo najbolja terapija za dijete je uključiti ga u svakodnevicu. S djetetom možete šetati, komentirati, kuhati, pospremati i kroz te svakodnevne aktivnosti poticati sve aspekte razvoja u njegovu prirodnom okruženju, bez stvaranja umjetnih situacija. Puno govorimo i o igri kao jednom od najboljih načina učenja novih vještina. Tu je bitno dati i konkretne primjere, tumači Nicol Dotlić.
Uostalom, poznato je da djeca najviše uče kroz igru, da tako istražuju i upoznaju svijet oko sebe. Uz uključivanje u svakodnevne aktivnosti, igra je najbolji oblik učenja i za djecu s razvojnim poteškoćama.
Izvor frustracija
Dotlić ističe kako igra ima utjecaj na tjelesni, kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj djeteta, može puno otkriti o djetetu, odnosu s roditeljima, ostatkom obitelji, vršnjacima…
Mora biti ugodna i zabavna, dobrovoljna, spontana, slijediti interese djeteta, poticati na istraživanje, razvijati kreativnost i maštu. U radu sam naišla na djecu koja su odbijala poziv na igru. To se događalo kada bi roditelji ili stručnjaci djeci nametnuli igru i ona im nije predstavljala užitak i zabavu. U igri je važno slijediti interes djeteta. Na nama je da budemo kreativni, uključimo se u njihovu igru i od nje napravimo situaciju za učenje. Igrajući se s njima, kod djece možemo razvijati razumijevanje različitosti pa će djeca s teškoćama naučiti prihvatiti svoju različitost, a vršnjaci će naučiti prihvaćati različitost svojih prijatelja. Korisnom se pokazala igra uloga s lutkama. Kroz igru možemo proraditi neke teške i strašne situacije za dijete, poput odlaska u kino, čekanje na red, govori Nicol Dotlić.
Najveći broj djece uključen u rad Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj su djeca s poremećajem iz spektra autizma koji se najčešće primijeti u dobi od godinu dana do dvije. Velik je broj je onih s komunikacijskim teškoćama.
Zbog ovog ćete dobro razmisliti prije nego sljedeći put viknete na dijete
Komunikacija je najbitnije područje rada kod djece s autizmom i u radu se tome puno posvećujem. U startu tražimo alternativno sredstvo komunikacije koje najviše odgovara djetetu. Ponekad krenemo s gestama, vrlo često s jedinstvenim alternativnim komunikacijskim sustavom, PECS-om, koji se temelji na razmjeni sličica. Kada usvojimo osnovnu svrhu komunikacije, prelazimo na komunikacijske ploče i PODD, komunikacijsku knjigu ili uređaj koji sadrži simbole, pojašnjava Dotlić.
Teškoće u komunikaciji mogu biti izvor frustracija kod velikog broja djece i sa sobom povlače teškoće i u ostalim područjima razvoja. Velik naglasak u radu, kaže ona, zato stavlja na vizualnu podršku koja olakšava funkcioniranje djeteta. Njome se djeca mogu služiti tako dugo koliko im je potrebno radi procesuiranja informacija.
Najveći problemi s kojima se djeca s poremećajem iz spektra autizma suočavaju su problemi u ponašanju i senzorici. Važno je naglasiti da je u rad s djecom s poremećajem iz spektra autizma potrebno uključiti cijeli tim stručnjaka. U Centru za pružanje usluga u zajednici tim stručnjaka, uz edukacijskog rehabilitatora, čine logoped, socijalni pedagog, socijalni radnik, fizioterapeut i psiholog, govori Dotlić koja se po završetku Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i zaposlenja dodatno educirala pa je završila i bihevioralnu terapiju, PECS i PODD, vješto spajajući u svakodnevnom radu znanja koja je stekla tijekom studija i kasnijih edukacija.
Provedba integracije
Uz ranu intervenciju, ona u vrtićima i školama provodi i program integracije koji uključuje podršku odgajateljima, učiteljima i pomoćnicima.
Počela sam s dječjim vrtićima, no kako su djeca rasla tako sam ih počela pratiti u školama. Uslugu integracije pružam djeci koja su uključena kod mene na vježbe, a pohađaju redovne sustave. Uslugu najčešće pružam jednom mjesečno, ali nastojim biti dostupna svakodnevno za neke izvanredne situacije. U dječjim vrtićima velik dio podrške koji pružam uključuje izradu vizualnih materijala, pravila ponašanja, socijalnih priča, sličica za komunikaciju, materijala za proširivanje govora, senzoričkih kutaka. Vrlo često se uključujem i u pisanje individualiziranih programa u vrtićima i školama. Jako puno razgovaramo o ponašanju, svrsi ponašanja i zajedno tražimo alternativna, primjerena ponašanja za dijete. U školi pružam puno podrške u prilagodbi materijala dok učitelji ne upoznaju dijete i preuzmu to na sebe. Do sada sam imala prekrasna iskustva u dječjim vrtićima i redovnim školama. Djecu s teškoćama jako su lijepo prihvatili. Kada je dijete prihvaćeno od odraslih, prihvatit će ga i vršnjaci. U skupini i u razredu se jako osjeti ako odrasla osoba nije prihvatila dijete s teškoćama jer se onda i djeca drukčije ponašaju prema njemu, rekla je Dotlić.
Genetika je “kriva” za razvojne teškoće
Danas imamo saznanja da je velik broj teškoća povezan s genetikom i raznim okolinskim faktorima. Uz napredak medicine došlo je do napretka u dijagnostičkim metodama i promjena u kriterijima dijagnosticiranja koji utječu na sve veći broj dijagnosticirane djece. Isto tako, što više govorimo o teškoćama, to se više podiže i svijest kod roditelja, pedijatara, odgojitelja i ostalih uključenih u razvoj djeteta pa se tako odstupanja u razvoju ranije prepoznaju.
Kako prepoznati simptome poremećaja iz spektra autizma
Puno roditelja djece s poremećajem iz spektra autizma primijetilo je u ranoj dobi da je nešto drukčije kod njihove djece. Ono što okolina prvo primijeti je nedostatak govora. Neki od ranijih simptoma su izostanak pokazne geste, odstupanje u uzajamnosti u kontaktu, rijetko uspostavlja kontakt očima, dijete se ne odaziva na ime, ne dijeli svoje interese s nama, rijetko nam prilazi, ne razumije jednostavne naloge, oskudno imitira, prisutni su ograničeni, ponavljajući oblici ponašanja (vrtnja, mahanje ručicama i sl.).
Svi ovi simptomi mogu upućivati na neka druga odstupanja ili mogu biti samo dio razvoja djeteta. Zato, ako postoji neka sumnja, treba se obratiti stručnjacima. Prvi korak je obratiti se pedijatru, a zatim, kako bi došli do besplatnih usluga lokalnom Zavodu za socijalni rad. Smjernica za poticanje razvoja je jako puno i odgovor na ovo pitanje bi bio jako dugačak da sve nabrajam. Ono što možemo napraviti dok čekamo je poticati dijete kroz dnevne rutine i svakodnevne situacije. Vrlo često na internetu postoji puno različitih sadržaja od kojih nisu svi korisni. Najkorisnije informacije kada je riječ o djeci s poremećajem iz spektra autizma roditelji mogu pronaći na stranicama Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Pouzdano i provjereno: portal raniKLIK
Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj možete pronaći na portalu raniKLIK koji pomaže roditeljima pronaći kvalitetne, provjerene stručnjake za rani razvoj djeteta. Cilj stranice je roditeljima osigurati pristup informacijama i brz pronalazak stručnjaka rane intervencije u lokalnoj zajednici. Stranica može poslužiti i stručnjacima kada smatraju da dijete treba uputiti u neki oblik terapije koji ne pružaju.
Kad se roditelj prvi put susreće s odstupanjima u razvoju, a u svojoj okolini nema nekoga tko bi ih uputio, ova stranica je odličan izvor informacija, no kad traže pomoć struke, roditelji se ipak najviše oslanjaju na pozitivna iskustva drugih roditelja djece s teškoćama. Tako je i najveći broj djece uključen u Centar za pružanja usluga u zajednici Ozalj došao k njima preporuci drugih roditelja djece s teškoćama.
